I Merjemu porođajni bolovi prisiliše da dođe do stabla neke palme gdje je, strepeći od osude svog naroda, povikala: “Kamo sreće da sam umrla prije nego što sam ovo doživjela! Kamo sreće da nisam ni postojala! Kamo sreće da me niko nije poznavao, kako o meni loše ne bi mislio!”