Međutim, čestiti učenjak što je posjedovao znanje iz Knjige koje obuhvata i najuzvišenije Božije ime, na koje se Gospodar odaziva, reče: “Prije nego što okom trepneš, njezin će prijesto biti pred tobom. Eto tako će biti jer ću zamoliti Allaha, i On će dati da njen prijesto bude ispred tebe!” Tako i bī. Čim je Sulejman otvorio oči, ugledao je veliki prijesto ispred sebe. Uzviknuo je, zahvaljujući se Allahu: “Ovo je blagodat Gospodara mog, Onog Koji je sve stvorio i Koji svime upravlja, da bi me iskušao hoću li biti zahvalan na Njegovim darovima i poslušan Mu ili ću pak nezahvalan biti! A ko je zahvalan na blagodatima – u svoju je korist zahvalan: Allah će mu uvećati blagodati i učiniti da one traju, a ko pak poriče Božije dobro i ne zahvaljuje Mu – pa, Allah je neovisan, ne treba Mu niko i ničija zahvalnost; plemenit je, Njegova plemenitost obuhvata zahvalne i nezahvalne, vjernike i nevjernike. Allahova se plemenitost ogleda i u tome što daje Svoje blagodati čak i onima koji ih negiraju.”