ترجمة معاني سورة الأنبياء باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية - ميهانوفيتش
محمد مهانوفيتش
آية رقم 1
Ljudima se bliži čas polaganja računa, a oni u gafletu, okreću se.
آية رقم 2
I ne dođe im ništa novo od Opomene od Gospodara njihova čemu se, slušajući to, ne podsmjehuju
آية رقم 3
srca nehajnih. Oni koji su zulum počinili tajno se sašaptavaše: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi?! Zar ćete se prikloniti vradžbini, a vidite da to jest?!"
آية رقم 4
"Gospodar moj zna", reče on, "šta se govori na nebu i na Zemlji; On je Svečujući i Sveznajući!"
آية رقم 5
Oni čak, govore: "To su samo zbrkani snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakav znak kao što su i prijašnji poslanici s time slati!"
آية رقم 6
Nijedno naselje koje smo Mi prije njih uništili nije povjerovalo, pa zar će oni povjerovati?
آية رقم 7
I prije tebe smo samo ljude - muškarce kao poslanike slali i objavljivali im, zato pitajte ljude od znanja, ako vi ne znate!
آية رقم 8
Mi ih nismo stvorili kao tijela koja žive bez hrane, niti su oni besmrtni bili.
آية رقم 9
Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli spasavali, a one koji su pretjerali, uništavali.
آية رقم 10
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj vam je opomena, pa zašto ne razumijete?
آية رقم 11
A koliko smo samo uništili naselja koja su zulum činila i poslije kojih smo druge narode podigli!
آية رقم 12
I čim bi silu našu osjetili, iz njih bi se razbježali.
آية رقم 13
"Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda ćete biti priupitani?!"
آية رقم 14
ﭯﭰﭱﭲﭳ
ﭴ
"Teško nama", oni bi govorili, "mi smo, zaista, zulumćari bili."
آية رقم 15
I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.
آية رقم 16
Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih, igrajući se.
آية رقم 17
Da smo htjeli uzeti neku zabavu, uzeli bismo je od Nas, ali Mi to ne činimo.
آية رقم 18
Međutim, Istinom suzbijamo laž, Istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog toga što Ga lažno opisujete.
آية رقم 19
Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu budu pokorni, i ne zamaraju se,
آية رقم 20
ﮰﮱﯓﯔﯕ
ﯖ
hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.
آية رقم 21
Zar božanstva koja oni od zemlje pripravljaju mogu mrtve oživiti?!
آية رقم 22
A da na njima - Zemlji i nebesima ima drugih istinskih božanstava osim Allaha, i na jednom i na drugom reda bi nestalo. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onoga što Mu u obožavanju pridružuju!
آية رقم 23
ﯮﯯﯰﯱﯲﯳ
ﯴ
On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.
آية رقم 24
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dajte vaš dokaz! Ovo je opomena za one koji su sa mnom, a i opomena za one koji su bili prije mene." Međutim, većina njih ne zna Istinu, pa se okreću.
آية رقم 25
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!"
آية رقم 26
Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!", Uzvišen neka je On! A meleci su samo robovi poštovani.
آية رقم 27
ﭬﭭﭮﭯﭰﭱ
ﭲ
Oni ne govore dok to On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.
آية رقم 28
On zna šta su radili i šta će raditi, i oni će se samo za onoga s kim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.
آية رقم 29
A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!", kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo zulumćare.
آية رقم 30
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili spojeni, pa smo ih Mi razdvojili, i da Mi od vode sve živo stvaramo?! Pa zar neće vjerovati?!
آية رقم 31
Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potrese, i po njima smo prolaze i staze učinili da bi oni kuda žele stizali.
آية رقم 32
A nebo smo učinili svodom čuvanim, a oni se od Njegovih znakova okreću.
آية رقم 33
I On je Taj Koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u svemiru plove.
آية رقم 34
I Mi nismo nijednom čovjeku prije tebe dali vječnost; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?
آية رقم 35
Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u dobru i u zlu, i Nama ćete se vratiti.
آية رقم 36
Kada te vide oni koji ne vjeruju, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kad se spomene Svemilosni.
آية رقم 37
Čovjek je stvoren sklon žurbi. Pokazat ću vam znakove Svoje, zato Me ne požurujte.
آية رقم 38
Oni govore: "Kada će već jednom to prijeteće obećanje, ako istinu govorite?"
آية رقم 39
A kad bi nevjernici samo znali vrijeme kada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć.
آية رقم 40
Naprotiv, ona će im nenadano doći i zaprepastiti ih i oni je neće moći odagnati, a neće im se ni vremena dati.
آية رقم 41
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.
آية رقم 42
Reci: "Ko će vas umjesto Svemilosnog noću i danju štititi?!" Pa, ipak, oni se od Opomene Gospodara svoga okreću.
آية رقم 43
Zar oni imaju božanstva, osim Nas, koja će ih odbraniti?! Ona sama sebi ne mogu pomoći, niti se od Nas mogu zaštititi.
آية رقم 44
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju tako da im se život u tome oduljio, A zar oni ne vide da Mi Zemlju s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako da oni budu pobjednici?!
آية رقم 45
Reci: "Ja vas upozoravam Objavom!", ali, gluhi ne čuju poziv kada ih se upozorava.
آية رقم 46
A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo zulumćari bili!"
آية رقم 47
I postavit ćemo tačne tezulje za vaganje kad Kijametski dan bude, pa se nikome neće zulum učiniti. A ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti na vidjelo. Dovoljni smo da račune svodimo.
آية رقم 48
Mi smo Musau i Haranu dali Furkan, svjetlo i opomenu za bogobojazne.
آية رقم 49
za one koji se budu Gospodara svoga bojali i u osami, i koji od časa oživljavanja budu strepjeli.
آية رقم 50
I ovo je Opomena blagoslovljena koju objavljujemo, pa zar da je vi poričete?!
آية رقم 51
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
آية رقم 52
Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se tako predano klanjate?",
آية رقم 53
ﯔﯕﯖﯗﯘ
ﯙ
oni odgovoriše: "Našli smo naše pretke da ih obožavaju."
آية رقم 54
"I vi ste, a i preci vaši, bili u očitaj zabludi", reče.
آية رقم 55
"Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?", upitaše oni.
آية رقم 56
"Ne", reče. "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje. On je njih stvorio, i ja sam vam za to jedan od svjedoka.
آية رقم 57
Tako mi Allaha, ja ću, doista, vašim kumirima napakostiti nakon što se okrenete i udaljite!"
آية رقم 58
I porazbija ih on u komade, osim onoga najvećeg, da bi se njemu obratili.
آية رقم 59
"Ko uradi ovo s bogovima našim?", povikaše oni, "zaista u zulumćare spada."
آية رقم 60
"Čuli smo jednog momka kako ih huli", rekoše, "ime mu je Ibrahim."
آية رقم 61
"Dovedite ga da ga ljudi vide", rekoše, "da posvjedoče."
آية رقم 62
ﭴﭵﭶﭷﭸﭹ
ﭺ
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?", upitaše.
آية رقم 63
"To je učinio ovaj najveći od njih; pitajte ih ako umiju govoriti", reče on.
آية رقم 64
I oni sebi dođoše i rekoše: "Vi ste, zaista, zulumćari!"
آية رقم 65
Zatim glave oboriše i rekoše: "Ti znaš da ovi ne govore!"
آية رقم 66
"Pa zašto onda, umjesto Allaha, obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?", upita on.
آية رقم 67
"Pa zašto onda, umjesto Allaha, obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?", upita on.
آية رقم 68
"Spalite ga i bogove svoje pomozite, ako hoćete to da učinite!", povikaše.
آية رقم 69
"O vatro!", rekosmo Mi, "postani hladna, i spas Ibrahimu!"
آية رقم 70
ﯟﯠﯡﯢﯣ
ﯤ
I htjedoše mu spletku skovati, ali ih Mi učinismo gubitnicima najvećim!
آية رقم 71
I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,
آية رقم 72
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba povrh toga, i sve učinismo čestitim.
آية رقم 73
I učinismo ih vođama da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama ibadet činili.
آية رقم 74
I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici njegovi nevaljalštine činili, izbavismo; to, uistinu, bijaše narod buntovan i zao,
آية رقم 75
i u milost Našu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih.
آية رقم 76
I spomeni Nuha - kad u davno vrijeme zavapi, pa Mu se odazvasmo, i njega i njegovu porodicu od jada velikog spasismo,
آية رقم 77
i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim znakove Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.
آية رقم 78
I spomeni Davuda i Sulejmana, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle, i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu,
آية رقم 79
i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha slave i veličaju: sve to Mi smo učinili.
آية رقم 80
I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi sa neprijateljem, pa zašto niste zahvalni?
آية رقم 81
A Sulejmanu vjetar jaki potčinismo, po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo,
آية رقم 82
i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.
آية رقم 83
I Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si Milosnik najmilostiviji."
آية رقم 84
I Mi mu se odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko, i da bude opomena onima koji su Nama pokorni.
آية رقم 85
I spomeni Ismaila, i Idrisa, i Zulkifla, a svi su oni bili strpljivi.
آية رقم 86
I uvedosmo ih u milost Našu, oni doista bijahu čestiti.
آية رقم 87
I spomeni Zunnuna kada srdit ode i pomisli da ga nećemo usmrtiti, pa poslije u tminama zavapi. "Nema istinskog boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su zulum učinili!"
آية رقم 88
Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto tako Mi spašavamo vjernike.
آية رقم 89
I spomeni Zekerijjaa, kada pozva Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog, Ti si Najbolji Nasljednik!"
آية رقم 90
Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i suprugu mu izliječili. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.
آية رقم 91
I spomeni onu koja je sačuvala čednost - djevičanstvo svoje, pa smo u nju Naš duh udahnuli, i nju i sina njezina učinili da budu svim svjetovima znamenje.
آية رقم 92
Doista, ova vaša vjera - jedna je vjera, a Ja sam - vaš Gospodar, pa Meni u ibadetu budite!
آية رقم 93
I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.
آية رقم 94
Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo ga sigurno Mi pribilježili.
آية رقم 95
A dopušteno nije da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili vrate!
آية رقم 96
I kad se oslobode Je'džudž i Me'džudž i kad se budu niz sve strmine žurno spuštali,
آية رقم 97
i približi se Istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili, pa čak smo i zulumćari bili!"
آية رقم 98
I vi, i oni koje pored Allaha obožavate, bit ćete gorivo u Džehennemu, a u njega ćete doista ući.
آية رقم 99
Da su oni bogovi, ne bi u njega ušli, i svi će u njemu vječno boraviti.
آية رقم 100
U njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.
آية رقم 101
A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti.
آية رقم 102
Huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati;
آية رقم 103
neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekati: "Evo, ovo je Dan vaš koji vam je obećavan!"
آية رقم 104
Na Dan kad smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje, onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, to je obećanje Naše, Mi ćemo, doista, to učiniti.
آية رقم 105
Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
آية رقم 106
ﮉﮊﮋﮌﮍﮎ
ﮏ
U ovom je doista saopćenje za ljude koji budu Allahu robovali,
آية رقم 107
ﮐﮑﮒﮓﮔ
ﮕ
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
آية رقم 108
Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog- Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!"
آية رقم 109
A ako se oni okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, obavijestio, a ne znam da li je blizu ili daleko Ono što vam se kao prijetnja obećava."
آية رقم 110
On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,
آية رقم 111
a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme.
آية رقم 112
"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!", reče on, "a Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj od Kojega treba tražiti pomoć protiv onoga čime Ga opisujete."
تقدم القراءة