إِذۡ قَالَ لِأَبِيهِ وَقَوۡمِهِۦ مَاذَا تَعۡبُدُونَ
kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate?
أَئِفۡكًا ءَالِهَةٗ دُونَ ٱللَّهِ تُرِيدُونَ
Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?
فَمَا ظَنُّكُم بِرَبِّ ٱلۡعَٰلَمِينَ
I šta o Gospodaru svjetova mislite?"
فَنَظَرَ نَظۡرَةٗ فِي ٱلنُّجُومِ
I on baci pogled na zvijezde,
فَقَالَ إِنِّي سَقِيمٞ
pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" –
فَتَوَلَّوۡاْ عَنۡهُ مُدۡبِرِينَ
i oni ga napustiše, uzmaknuvši,
فَرَاغَ إِلَىٰٓ ءَالِهَتِهِمۡ فَقَالَ أَلَا تَأۡكُلُونَ
a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete?
مَا لَكُمۡ لَا تَنطِقُونَ
Šta vam je, što ne govorite?" –
فَرَاغَ عَلَيۡهِمۡ ضَرۡبَۢا بِٱلۡيَمِينِ
i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,
فَأَقۡبَلُوٓاْ إِلَيۡهِ يَزِفُّونَ
pa mu narod trkom dođe.