ﮡ
surah.translation
.
من تأليف:
محمد مهانوفيتش
.
ﰡ
Ljudima se bliži čas polaganja računa, a oni u gafletu, okreću se.
I ne dođe im ništa novo od Opomene od Gospodara njihova čemu se, slušajući to, ne podsmjehuju
srca nehajnih. Oni koji su zulum počinili tajno se sašaptavaše: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi?! Zar ćete se prikloniti vradžbini, a vidite da to jest?!"
"Gospodar moj zna", reče on, "šta se govori na nebu i na Zemlji; On je Svečujući i Sveznajući!"
Oni čak, govore: "To su samo zbrkani snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakav znak kao što su i prijašnji poslanici s time slati!"
Nijedno naselje koje smo Mi prije njih uništili nije povjerovalo, pa zar će oni povjerovati?
I prije tebe smo samo ljude - muškarce kao poslanike slali i objavljivali im, zato pitajte ljude od znanja, ako vi ne znate!
Mi ih nismo stvorili kao tijela koja žive bez hrane, niti su oni besmrtni bili.
Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli spasavali, a one koji su pretjerali, uništavali.
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj vam je opomena, pa zašto ne razumijete?
A koliko smo samo uništili naselja koja su zulum činila i poslije kojih smo druge narode podigli!
I čim bi silu našu osjetili, iz njih bi se razbježali.
"Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda ćete biti priupitani?!"
"Teško nama", oni bi govorili, "mi smo, zaista, zulumćari bili."
I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.
Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih, igrajući se.
Da smo htjeli uzeti neku zabavu, uzeli bismo je od Nas, ali Mi to ne činimo.
Međutim, Istinom suzbijamo laž, Istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog toga što Ga lažno opisujete.
Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu budu pokorni, i ne zamaraju se,
hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.
Zar božanstva koja oni od zemlje pripravljaju mogu mrtve oživiti?!
A da na njima - Zemlji i nebesima ima drugih istinskih božanstava osim Allaha, i na jednom i na drugom reda bi nestalo. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onoga što Mu u obožavanju pridružuju!
On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dajte vaš dokaz! Ovo je opomena za one koji su sa mnom, a i opomena za one koji su bili prije mene." Međutim, većina njih ne zna Istinu, pa se okreću.
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!"
Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!", Uzvišen neka je On! A meleci su samo robovi poštovani.
Oni ne govore dok to On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.
On zna šta su radili i šta će raditi, i oni će se samo za onoga s kim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.
A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!", kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo zulumćare.
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili spojeni, pa smo ih Mi razdvojili, i da Mi od vode sve živo stvaramo?! Pa zar neće vjerovati?!
Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potrese, i po njima smo prolaze i staze učinili da bi oni kuda žele stizali.
A nebo smo učinili svodom čuvanim, a oni se od Njegovih znakova okreću.
I On je Taj Koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u svemiru plove.
I Mi nismo nijednom čovjeku prije tebe dali vječnost; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?
Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u dobru i u zlu, i Nama ćete se vratiti.
Kada te vide oni koji ne vjeruju, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kad se spomene Svemilosni.
Čovjek je stvoren sklon žurbi. Pokazat ću vam znakove Svoje, zato Me ne požurujte.
Oni govore: "Kada će već jednom to prijeteće obećanje, ako istinu govorite?"
A kad bi nevjernici samo znali vrijeme kada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć.
Naprotiv, ona će im nenadano doći i zaprepastiti ih i oni je neće moći odagnati, a neće im se ni vremena dati.
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.
Reci: "Ko će vas umjesto Svemilosnog noću i danju štititi?!" Pa, ipak, oni se od Opomene Gospodara svoga okreću.
Zar oni imaju božanstva, osim Nas, koja će ih odbraniti?! Ona sama sebi ne mogu pomoći, niti se od Nas mogu zaštititi.
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju tako da im se život u tome oduljio, A zar oni ne vide da Mi Zemlju s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako da oni budu pobjednici?!
Reci: "Ja vas upozoravam Objavom!", ali, gluhi ne čuju poziv kada ih se upozorava.
A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo zulumćari bili!"
I postavit ćemo tačne tezulje za vaganje kad Kijametski dan bude, pa se nikome neće zulum učiniti. A ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti na vidjelo. Dovoljni smo da račune svodimo.
Mi smo Musau i Haranu dali Furkan, svjetlo i opomenu za bogobojazne.
za one koji se budu Gospodara svoga bojali i u osami, i koji od časa oživljavanja budu strepjeli.
I ovo je Opomena blagoslovljena koju objavljujemo, pa zar da je vi poričete?!
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se tako predano klanjate?",
oni odgovoriše: "Našli smo naše pretke da ih obožavaju."
"I vi ste, a i preci vaši, bili u očitaj zabludi", reče.
"Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?", upitaše oni.
"Ne", reče. "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje. On je njih stvorio, i ja sam vam za to jedan od svjedoka.
Tako mi Allaha, ja ću, doista, vašim kumirima napakostiti nakon što se okrenete i udaljite!"
I porazbija ih on u komade, osim onoga najvećeg, da bi se njemu obratili.
"Ko uradi ovo s bogovima našim?", povikaše oni, "zaista u zulumćare spada."
"Čuli smo jednog momka kako ih huli", rekoše, "ime mu je Ibrahim."
"Dovedite ga da ga ljudi vide", rekoše, "da posvjedoče."
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?", upitaše.
"To je učinio ovaj najveći od njih; pitajte ih ako umiju govoriti", reče on.
I oni sebi dođoše i rekoše: "Vi ste, zaista, zulumćari!"
Zatim glave oboriše i rekoše: "Ti znaš da ovi ne govore!"
"Pa zašto onda, umjesto Allaha, obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?", upita on.
"Pa zašto onda, umjesto Allaha, obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?", upita on.
"Spalite ga i bogove svoje pomozite, ako hoćete to da učinite!", povikaše.
"O vatro!", rekosmo Mi, "postani hladna, i spas Ibrahimu!"
I htjedoše mu spletku skovati, ali ih Mi učinismo gubitnicima najvećim!
I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba povrh toga, i sve učinismo čestitim.
I učinismo ih vođama da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama ibadet činili.
I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici njegovi nevaljalštine činili, izbavismo; to, uistinu, bijaše narod buntovan i zao,
i u milost Našu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih.
I spomeni Nuha - kad u davno vrijeme zavapi, pa Mu se odazvasmo, i njega i njegovu porodicu od jada velikog spasismo,
i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim znakove Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.
I spomeni Davuda i Sulejmana, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle, i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu,
i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha slave i veličaju: sve to Mi smo učinili.
I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi sa neprijateljem, pa zašto niste zahvalni?
A Sulejmanu vjetar jaki potčinismo, po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo,
i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.
I Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si Milosnik najmilostiviji."
I Mi mu se odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko, i da bude opomena onima koji su Nama pokorni.
I spomeni Ismaila, i Idrisa, i Zulkifla, a svi su oni bili strpljivi.
I uvedosmo ih u milost Našu, oni doista bijahu čestiti.
I spomeni Zunnuna kada srdit ode i pomisli da ga nećemo usmrtiti, pa poslije u tminama zavapi. "Nema istinskog boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su zulum učinili!"
Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto tako Mi spašavamo vjernike.
I spomeni Zekerijjaa, kada pozva Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog, Ti si Najbolji Nasljednik!"
Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i suprugu mu izliječili. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.
I spomeni onu koja je sačuvala čednost - djevičanstvo svoje, pa smo u nju Naš duh udahnuli, i nju i sina njezina učinili da budu svim svjetovima znamenje.
Doista, ova vaša vjera - jedna je vjera, a Ja sam - vaš Gospodar, pa Meni u ibadetu budite!
I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.
Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo ga sigurno Mi pribilježili.
A dopušteno nije da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili vrate!
I kad se oslobode Je'džudž i Me'džudž i kad se budu niz sve strmine žurno spuštali,
i približi se Istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili, pa čak smo i zulumćari bili!"
I vi, i oni koje pored Allaha obožavate, bit ćete gorivo u Džehennemu, a u njega ćete doista ući.
Da su oni bogovi, ne bi u njega ušli, i svi će u njemu vječno boraviti.
U njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.
A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti.
Huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati;
neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekati: "Evo, ovo je Dan vaš koji vam je obećavan!"
Na Dan kad smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje, onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, to je obećanje Naše, Mi ćemo, doista, to učiniti.
Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
U ovom je doista saopćenje za ljude koji budu Allahu robovali,
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog- Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!"
A ako se oni okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, obavijestio, a ne znam da li je blizu ili daleko Ono što vam se kao prijetnja obećava."
On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,
a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme.
"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!", reče on, "a Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj od Kojega treba tražiti pomoć protiv onoga čime Ga opisujete."