ﯠ
surah.translation
.
من تأليف:
بسيم كركوت
.
ﰡ
ﯤﯥ
ﰀ
Tako Mi onih koji pušu snažno,
ﯧﯨ
ﰁ
i onih koji teret nose,
ﯪﯫ
ﰂ
i onih koji plove lahko,
ﯭﯮ
ﰃ
i onih koji naredbe sprovode –
istina je, zaista, ono čime vam se prijeti,
nagrada i kazna sigurno će biti!
Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,
vi govorite nejednako,
od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti.
ﭟﭠ
ﰉ
Neka prokleti budu lažljivci
koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!
Oni pitaju: "Kada će Dan sudnji?"
Onoga Dana kada se u vatri budu pržili!
"Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!"
Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti,
primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili,
noću su malo spavali
i u praskozorje oprost od grijeha molili,
a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.
Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,
a i u vama samima – zar ne vidite? –
a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.
I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!
Da li je doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim
kada mu oni uđoše i rekoše: "Mir vama!", i on reče: "Mir vama, ljudi neznani!"
I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,
i primače im ga: "Zar nećete da jedete?" – upita,
osjetivši od njih u duši zebnju. "Ne boj se!" – rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.
I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: "Zar ja, stara, nerotkinja?!"
"Tako je odredio Gospodar tvoj" – rekoše oni – "On je Mudri i Sveznajući."
"A šta vi hoćete, o izaslanici?" – upita Ibrahim.
"Poslani smo narodu grješnom" – rekoše –
"da sručimo na njih grumenje od ilovače,
svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli."
I Mi iz njega vjernike izvedosmo –
a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo –
i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržljive znak ostavismo.
I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,
a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: "Čarobnjak je ili lud!"
I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.
I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra –
pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.
I o Semudu, kad mu bî rečeno: "Uživajte još neko vrijeme!"
I oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,
i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti.
I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bijaše narod neposlušni!
Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,
i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –
i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!
"Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;
ne prihvaćajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas jasno opomenem!"
I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "Čarobnjak je!", ili: "Lud je!"
Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili,
zato ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti,
i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.
Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,
Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane,
opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!
A nevjernike će stići kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju,
jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!