الترجمة البوسنية - ميهانوفيتش سے البوسنية میں سورۃ فصّلت کا ترجمہ
Verse 1
ﭑ
ﭒ
Ha-mim.
Verse 2
ﭓﭔﭕﭖ
ﭗ
Objava je od Svemilosnog Milostivog,
Verse 3
Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,
Verse 4
obveselitelj i upozoritelj - ali se većina njih opet okreće, pa ne čuju.
Verse 5
I govore: "Srca naša su u omotačima, odvojena od onoga čemu nas ti pozivaš. U ušima je našim gluhoća, a između nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi."
Verse 6
Reci: "Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno upravite i od Njega oprosta tražite. A teško višebošcima,
Verse 7
koji zekat ne daju i koji u ahiret ne vjeruju!
Verse 8
Onima koji vjeruju i dobra djela čine, zbilja pripada nagrada neprekidna."
Verse 9
Reci: "Zar vi zbilja ne vjerujete u Onoga Koji je Zemlju stvorio u dva dana- i još Mu takmace pripisujete?! To je Gospodar svjetova!
Verse 10
On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i hranu za stanovnike njene na njoj odredio, sve to u četiri dana ravnomjerna - to je za one koji pitaju.
Verse 11
Zatim se na nebo usmjerio dok je ono još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" "Pojavljujemo se drage volje!", odgovorili su.
Verse 12
Tada ih je u dva dana, kao sedam nebesa stvorio, i odredio šta će se na svakom nebu nalaziti. A najbliže nebo smo svjetiljkama ukrasili i njih kao zaštitu učinili. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg.
Verse 13
Pa ako se okrenu, ti reci: "Upozoravam vas na onakav udar kakav je pogodio Ad i Semud",
Verse 14
Kad su im, sa svih strana, poslanici njihovi dolazili govoreći: "Ne obožavajte nikoga osim Allaha!", a oni odgovarali: "Da je Gospodar naš htio, On bi meleke poslao! Doista mi ne vjerujemo u ono što je po vama poslano!"
Verse 15
A kad je Ad posrijedi, oni su se na Zemlji bez ikakva prava oholili i govorili: "Ko je od nas snagom jači A zar nisu znali da je Allah, Koji ih je stvorio, jači od njih - a i znakove Naše su poricali.
Verse 16
I Mi poslasmo protiv njih, u danima uzastopnim, vjetar leden, da bismo im još u dunjalučkom životu dali da osjete patnju poniženja. A patnja na ahiretu bit će, zaista, još više ponižavajuća i niko im neće u pomoć priteći.
Verse 17
A Semud kad je posrijedi, njih smo bili uputili, ali njima je bila milija sljepoća od upute, pa ih je stigao udar ponižavajuće patnje, prema onome kako su zaslužili,
Verse 18
ﯬﯭﯮﯯﯰ
ﯱ
a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.
Verse 19
A na Dan kad Allahovi neprijatelji za Vatru budu proživljeni i sakupljeni - oni prvi bit će zadržani, pa će zajedno svi biti u stroju potjerani,
Verse 20
i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočit će protiv njih o onom što su radili.
Verse 21
"Zašto svjedočite protiv nas?", upitat će oni kože svoje. "Allah, Koji je dao sposobnost govora svemu, obdario je darom govora i nas", odgovorit će. "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili."
Verse 22
Vi se niste krili da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste mislili da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.
Verse 23
I to uvjerenje koje ste o Gospodaru svome imali upropastilo vas je, pa gubitnici postali ste.
Verse 24
Pa i ako bi otrpjeli, njihovo boravište bit će Vatra; a ako budu tražili naklonost da se vrate, oni neće biti od onih koji će naklonost zadobiti.
Verse 25
I Mi smo im bili dosudili drugove - pratioce pa su im lijepim prikazivali ono što je za njima i ono što je pred njima, i na njima se obistinilo ono što je rečeno za narode, džine i ljude koji su prije njih bili i nestali - doista su nastradali.
Verse 26
Oni koji ne vjeruju govore: "Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!"
Verse 27
Zato ćemo Mi, sigurno, dati da nevjernici iskuse bolnu patnju, i kaznit ćemo ih za ono loše što su činili.
Verse 28
To je kazna za Allahove neprijatelje - Vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naknada što su ajete i znakove Naše stalno poricali.
Verse 29
I oni koji nisu vjerovali reći će: "Gospodaru naš, pokaži nam džine i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge svoje, neka budu među onima koji su najniže."
Verse 30
Doista onima koji govore: "Gospodar naš je Allah", pa poslije budu ustrajni, silaze meleci: "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan."
Verse 31
Mi smo zaštitnici vaši u životu dunjalučkom, a i na ahiretu; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete,
Verse 32
ﭷﭸﭹﭺ
ﭻ
bit će to ugošćenje Oprostitelja grijeha, Milostivog.
Verse 33
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam, doista, musliman!"
Verse 34
Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim odagnaj, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.
Verse 35
To mogu postići samo strpljivi; to može postići samo onaj koji ima obilnog udjela u dobru.
Verse 36
A kad te šejtan pokuša na zle misli navesti, ti zatraži utočište u Allaha. On je, uistinu, Svečujući i Sveznajući.
Verse 37
Među znakovima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne činite sedždu ni Suncu ni Mjesecu, već činite sedždu Allahu, Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite.
Verse 38
A ako se oni uzohole- pa, oni koji su kod Gospodara tvoga, slave i veličaju Ga i noću i danju i ne dosađuju se.
Verse 39
A od znakova je Njegovih i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj Ko njoj daje život oživit će sigurno i umrle. On nad svime ima moć.
Verse 40
Zbilja, oni koji ajete Naše izvrću neće se od Nas sakriti. Pa da li je bolji onaj koji u Vatru bude bačen ili onaj koji na Kijametski dan dođe siguran? Radite šta hoćete, On, zaista, dobro vidi šta vi radite.
Verse 41
Zaista oni koji ne vjeruju u Opomenu, pošto im je došla, bit će kažnjeni! To je, zaista, knjiga zaštićena,
Verse 42
laž joj ne može prići ni sprijeda ni ozada; to je Objava od Mudroga i Hvaljenoga.
Verse 43
Tebi se ne govori ništa što već nije rečeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava.
Verse 44
A da smo Kur'an sačinili na tuđem jeziku, oni bi sigurno rekli: "Da su mu bar ajeti razgovijetni! Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap Reci: "On je onima koji vjeruju uputa i lijek. A oni koji ne vjeruju - u ušima njihovim gluhoća je, i slijepi su za njega! Oni kao da se izdaleka dozivaju.
Verse 45
I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije riječi Gospodara tvoga prije izrečene, s ovima bi bilo već svršeno. I oni su spram njega zbilja u sumnji dubokoj.
Verse 46
Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. A Gospodar tvoj ne čini zulum robovima Svojim.
Verse 47
Samo On zna kad će Smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih čaški svojih, i nijedno žensko ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim?", oni će odgovoriti: "Javljamo Ti da niko od nas to ne tvrdi."
Verse 48
I neće biti onih koje su prije molili i uvjerit će se da nikud ne mogu umaći.
Verse 49
Čovjeku ne dosadi da dobro traži, a kada ga zlo zadesi, onda očajava i nadu gubi.
Verse 50
Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on govori: "Ovo sam i zaslužio, i ja ne mislim da će Čas sudnji doći. A ako budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka Džennet." A Mi ćemo one koji nisu vjerovali sigurno o onom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku - doista ćemo im dati.
Verse 51
Kada čovjeku milost Svoju darujemo, on se okreće i udalji se oholo, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.
Verse 52
Reci: "Šta mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u njega nećete da vjerujete - ko je onda u većoj zabludi od onoga koji je u protivrječju dalekom od Istine
Verse 53
Mi ćemo im pokazati znakove Naše u daljini - na obzorjima, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj svemu svjedok?
Verse 54
Oni sumnjaju da će pred Gospodara svoga stati, a On, zaista, obuhvata sve.
تقدم القراءة