ترجمة معاني سورة الأنبياء باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية - مركز رواد الترجمة
آية رقم 1
Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.
آية رقم 2
I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju…
آية رقم 3
srca rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: “Je li ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?”
آية رقم 4
“Gospodar moj zna”, reče on, “šta se govori i na nebu i na Zemlji. – On sve čuje i sve zna!”
آية رقم 5
Oni, čak, govore: “To su samo smušeni snovi, on ga izmišlja, on je pjesnik, neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!”
آية رقم 6
Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati?
آية رقم 7
I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!
آية رقم 8
Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, niti su besmrtni bili.
آية رقم 9
Poslije smo im obećanje ispunjavali i njih, i one koje smo htjeli, spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali.
آية رقم 10
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto ne razumijete?
آية رقم 11
A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!
آية رقم 12
I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.
آية رقم 13
“Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati.”
آية رقم 14
ﭯﭰﭱﭲﭳ
ﭴ
“Teško nama”, oni bi govorili, “mi smo, zaista, nevjernici bili!”
آية رقم 15
I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.
آية رقم 16
Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih da se zabavljamo.
آية رقم 17
Da smo htjeli uzeti neku zabavu, uzeli bismo je od Nas, ali Mi to ne
činimo.
činimo.
آية رقم 18
nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane – a teško vama zbog onog što o Njemu iznosite!
آية رقم 19
Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se…
آية رقم 20
ﮰﮱﯓﯔﯕ
ﯖ
hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.
آية رقم 21
Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oživiti?
آية رقم 22
Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onog što Mu pripisuju!
آية رقم 23
ﯮﯯﯰﯱﯲﯳ
ﯴ
On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.
آية رقم 24
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokažite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću.
آية رقم 25
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!”
آية رقم 26
Oni govore: “Milostivi ima dijete!” Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani.
آية رقم 27
ﭬﭭﭮﭯﭰﭱ
ﭲ
Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.
آية رقم 28
On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onog kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema Njemu, brižni.
آية رقم 29
A onog od njih koji bi rekao: “Ja sam, doista, pored Njega, bog!”, kaznili bismo džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.
آية رقم 30
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?
آية رقم 31
Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potrese, i po njima smo prolaze i staze učinili da bi oni kuda žele stizali.
آية رقم 32
I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.
آية رقم 33
I On je Taj Koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u svemiru plove.
آية رقم 34
Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?
آية رقم 35
Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.
آية رقم 36
Kad te vide nevjernici, samo ti se rugaju: “Je li to onaj koji vaše bogove huli?” A oni sami ne vjeruju kad se spomene Milostivi.
آية رقم 37
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazat ću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!
آية رقم 38
Oni govore: “Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”
آية رقم 39
A da nevjernici znaju da tad neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć…
آية رقم 40
nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati!
آية رقم 41
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.
آية رقم 42
Reci: “Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?” Niko! Pa ipak oni od Kur’ana glave okreću.
آية رقم 43
Zar oni imaju božanstva, osim Nas, koja će ih odbraniti?! Ona sama sebi ne mogu pomoći, niti se od Nas mogu zaštititi.
آية رقم 44
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju tako da im se život u tome oduljio. A zar oni ne vide da Mi Zemlju s krajeva njezinih
umanjujemo, pa kako da oni budu pobjednici?!
umanjujemo, pa kako da oni budu pobjednici?!
آية رقم 45
Reci: “Ja vas opominjem Objavom!”, ali gluhi ne čuju poziv kad se opominju.
آية رقم 46
A da ih samo dašak kazne Gospodara tvog dotakne, sigurno bi povikali: “Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!”
آية رقم 47
Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikom krivo neće učiniti. Ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.
آية رقم 48
Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili…
آية رقم 49
za one koji se Gospodara svog budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli.
آية رقم 50
A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?
آية رقم 51
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
آية رقم 52
Kad on ocu svom i narodu svom reče: “Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?”
آية رقم 53
ﯔﯕﯖﯗﯘ
ﯙ
Rekoše: “I naši preci su im se klanjali.”
آية رقم 54
“I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi”, reče.
آية رقم 55
“Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?”, upitaše oni.
آية رقم 56
“Ne.”, reče. “Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje. On je njih stvorio i ja sam vam za to jedan od svjedoka.
آية رقم 57
Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!”
آية رقم 58
I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.
آية رقم 59
“Ko uradi ovo sa bogovima našim”, povikaše oni, “zaista je nasilnik!”
آية رقم 60
“Čuli smo jednog momka kako ih huli”, rekoše, “ime mu je Ibrahim.”
آية رقم 61
“Dovedite ga da ga ljudi vide”, rekoše, “da posvjedoče.”
آية رقم 62
ﭴﭵﭶﭷﭸﭹ
ﭺ
“Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?”, upitaše.
آية رقم 63
“To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti”, reče on.
آية رقم 64
I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: “Vi ste, zaista, nepravedni!”
آية رقم 65
Zatim glave oboriše i rekoše: “Ta ti znaš da ovi ne govore!”
آية رقم 66
“Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?”, upita on.
آية رقم 67
“Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?”
آية رقم 68
“Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!”, povikaše.
آية رقم 69
“O vatro”, rekosmo Mi, “postani hladna, i spas Ibrahimu!”
آية رقم 70
ﯟﯠﯡﯢﯣ
ﯤ
I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo…
آية رقم 71
i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili…
آية رقم 72
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba, kao unuka, i sve ih učinismo dobrim…
آية رقم 73
I učinismo ih vođama da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama ibadet činili.
آية رقم 74
I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao…
آية رقم 75
i u milost Našu ga uvedosmo; on je doista od onih dobrih.
آية رقم 76
I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo…
آية رقم 77
i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.
آية رقم 78
I Davudu i Sulejmanu, kad su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu…
آية رقم 79
i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale – to smo Mi bili kadri učiniti.
آية رقم 80
I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni?
آية رقم 81
A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo, po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili, a Mi sve dobro znamo.
آية رقم 82
I šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.
آية رقم 83
I Ejjubu se – kad je Gospodaru svom zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!”…
آية رقم 84
I Mi mu se odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i
vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko, i da
bude opomena onima koji su Nama pokorni.
vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko, i da
bude opomena onima koji su Nama pokorni.
آية رقم 85
I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu – a svi su oni bili strpljivi.
آية رقم 86
I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri.
آية رقم 87
I Zunnunu se, kad srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!”…
آية رقم 88
Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.
آية رقم 89
I spomeni Zekerijjaa, kada pozva Gospodara svoga: “Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog, Ti si najbolji Nasljednik!’’
آية رقم 90
Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i suprugu mu izliječili su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.
آية رقم 91
I spomeni onu koja je sačuvala čednost – djevičanstvo svoje, pa smo u nju Naš duh udahnuli, i nju i sina njezina učinili da budu svim svjetovima znamenje.
آية رقم 92
Doista, ova vaša vjera – jedna je vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, pa Meni u ibadetu budite!
آية رقم 93
I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.
آية رقم 94
Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo ga, sigurno, Mi pribilježili.
آية رقم 95
A dopušteno nije da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili vrate!
آية رقم 96
I kad se oslobode Je’džudž i Me’džudž i kad se budu niz sve strmine žurno spuštali,
آية رقم 97
i približi se istinita prijetnja, tad će se pogledi nevjernika ukočiti. “Teško nama, mi smo prema ovom ravnodušni bili, mi smo sami sebi nepravdu učinili!”
آية رقم 98
I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate bit ćete gorivo u džehennemu, a u njega ćete doista ući.
آية رقم 99
Da su oni bogovi, ne bi u njega ušli, i svi će u njemu vječno boraviti…
آية رقم 100
u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa neće čuti.
آية رقم 101
A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti…
آية رقم 102
huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati…
آية رقم 103
neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: “Evo ovo je vaš dan, vama obećan!”…
آية رقم 104
Na Dan kad smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje, onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, to je obećanje Naše, Mi ćemo, doista, to učiniti.
آية رقم 105
Mi smo u objavama, poslije Ploče pomno čuvane, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
آية رقم 106
ﮉﮊﮋﮌﮍﮎ
ﮏ
U ovom je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali…
آية رقم 107
ﮐﮑﮒﮓﮔ
ﮕ
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
آية رقم 108
Reci: “Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!”
آية رقم 109
I ako oni leđa okrenu, ti reci: “Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam je li blizu ili daleko ono čime vam se prijeti.
آية رقم 110
On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete
آية رقم 111
a ja ne znam da nije to vama iskušenje i pružanje uživanja još za neko vrijeme.
آية رقم 112
“Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili”, reče on, “a Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj od Kojega treba tražiti pomoć protiv onoga čime Ga opisujete.”
تقدم القراءة