O kur’anskim smo skraćenicama govorili na početku sure el-Bekara. Ovo su ajeti časnog i uzvišenog Kur’ana, kojeg je objavio Uzvišeni Allah i u njemu objasnio vjerovanje i vjerozakon.
Poslaniče, pusti poricatelje neka jedu kao što stoka jede i neka se naslađuju ovozemaljskim, prolaznim užicima koji im ulijevaju dugu nadu i odvraćaju od vjerovanja i činjenja dobrih djela. Znat će oni u kakvu će se nevolju uvaliti kad budu vraćeni Gospodaru na Sudnjem danu.
Mekanski višebošci govorili su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Ej ti koji tvrdiš da ti se objavljuje Knjiga, tvrdeći to ti se ponašaš kao što se ludi ljudi ponašaju!”
Pobijajući ovaj zahtjev krivovjernih, Gospodar je rekao: “Meleke šaljemo u skladu s mudrosti koja to iziskuje, i to onda kad dođe vrijeme da određeni narod bude kažnjen. Ukoliko pošaljemo meleke da ih unište kao nevjernike, nećemo im dati roka, nego ćemo ih trenutno uništiti.”
Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, knjigu koja sadrži opomenu ljudima, i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti, tj. čuvat ćemo ga od dodavanja i oduzimanja, mijenjanja i iskrivljavanja.
Vjerovjesniče, prije tebe slali smo poslanike nevjerničkim zajednicama, no oni su ih u laž utjeravali. Dakle, ti nisi prvi poslanik koga njegov narod smatra lašcem.
Oni neće vjerovati u Knjigu koja je objavljena Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zna se da je Gospodar kažnjavao narode koji su poricali ono što su im poslanici njihovi donosili. Neka oni koji poriču uzmu pouku iz tvog poslanstva.
Kad bi Uzvišeni Allah dao da se inadžije, na temelju jasnih i nepobitnih dokaza, uvjere u istinu, i da im na nebu otvori kapiju kroz koju bi se uspinjali, oni opet ne bi povjerovali.
Na nebu smo veličanstvena sazviježđa stvorili kako bi se ljudi prema njima upravljali na putovanjima, na moru i na kopnu. Ukrasili smo ih kako bi bila pokazatelj Allahove moći.
Zemlju smo prostrli, da bi ljudi na njoj živjeli, i po njoj čvrste palanine razbacali, kako se ne bi potresala. Pored toga, na Zemlji smo učinili da raste bilje, onoliko koliko treba i ono koje treba, u skladu s Našom mudrosti.
Mi ćemo mrtve proživiti nakon smrti, kao što živima, onda kad im dođe čas smrtni, uzimamo duše. Mi smo vječni, Mi ćemo naslijediti Zemlju i sve što se na njoj nalazi.
Poslaniče, tvoj Gospodar će sve ljude sabrati na Danu sudnjem, kako bi dobre nagradio, a zločeste kaznio. On mudro određuje. On sve zna i ništa Mu ne promiče.
Sjeti se i spomeni, Vjerovjesniče, kad se Gospodar obratio melekima – Iblis bijaše s njima zajedno: “Ja ću stvoriti čovjeka od suhe ilovače, koja ispušta zvuk kada se u nju pokuca i čiji se miris promijenio uslijed dugog stajanja.”
Iblis reče: “Gospodaru, zbog toga što si me u zabludu odveo, ja ću ljudima na Zemlji poroke lijepim prikazivati, i zacijelo ću ih odvoditi s Pravog puta!”
Oni koji su se Allaha bojali, pa su izvršavali vjerske naredbe, a sustezali se od onog što im je bilo zabranjeno, oni će u džennetskim baščama pored izvorā biti.
Meleki su ušli kod Ibrahima i nazvali mu selam, a on im je otpozdravio na ljepši način. Zatim im je ponudio pečeno tele, misleći da se o ljudima radi. Pošto nisu počeli jesti, Ibrahim reče: “Mi smo se vas uplašili.”
Zapovjedili su mu da izvede svoju čeljad u gluho doba noći, te mu rekoše da se niko ne okreće da bi vidio kakve su kazne dopali krivovjerni. Kazaše mu da ide onamo kamo im je Gospodar naredio.
Šuajbov narod, koji živjaše u Ejki, selu u kojem se nalazi brojno gusto drveće, bio je nasilnički narod, tim više jer nisu vjerovali u Allaha i smatrali su Šuajba lašcem.
Stanovnici Hidžra, tj. Semud, poricali su sve poslanike time što su poricali Saliha, poslanika koji je njima poslan. (Hidžr je mjesto između Hidžaza i Šama.)
Stanovnicima Hidžra podastrli smo jasne dokaze da je istina ono u što ih Salih poziva i što im od Gospodara dostavlja. Jedan od tih dokaza jest pojava deve iz stijene. Pa ipak, oni te pokazatelje nisu uzimali u obzir i nisu im pridavali nikakvu pažnju.
Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro i s istinom stvorili, a ne uzalud. Čas oživljenja zacijelo će doći, zato se ti, Poslaniče, od višebožaca okreni i velikodušno im oprosti.
Vjerovjesniče, ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog toga što oni poriču vjerske istine, a prema vjernicima blag i ponizan budi!
Dakle, opominjem vas kako vas ne bi zadesilo ono što je zadesilo one koji su podijelili Allahovu knjigu, pa su kazali da je sihr, odnosno poezija, odnosno proročanstvo.
Zato ti slavi Allaha time što ćeš negirati sve ono što Mu ne priliči i hvali Ga iznoseći Njegova savršena svojstva. Uz to robuj Gospodaru i obavljaj namaz. Eto, pomoću toga ćeš odstraniti tugu i težinu u duši.