Prijevod sure En-Neml na البوسنية iz Bosnian - Bosnian translation
Verse 1
En-Neml
Tā Sīn. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige jasne,
Verse 2
ﭙﭚﭛ
ﭜ
upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,
Verse 3
koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju.
Verse 4
Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove – zato oni lutaju;
Verse 5
njih čeka zla kob, a na onome svijetu će biti posve izgubljeni,
Verse 6
a ti, zaista, primaš Kur'an od Mudrog i Sveznajućeg!
Verse 7
Kada Musa reče čeljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijeću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali",
Verse 8
neko ga, kada joj se približi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!
Verse 9
ﮥﮦﮧﮨﮩﮪ
ﮫ
O Musa, Ja sam – Allah, Silni i Mudri!
Verse 10
Baci svoj štap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati;
Verse 11
a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti.
Verse 12
Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti bolesna – biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjernički.
Verse 13
I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: "Ovo je prava čarolija!"
Verse 14
I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.
Verse 15
Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: "Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!"
Verse 16
I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!"
Verse 17
I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni,
Verse 18
i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!"
Verse 19
I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!"
Verse 20
I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?
Verse 21
Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!"
Verse 22
I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.
Verse 23
Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni;
Verse 24
vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put
Verse 25
pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.
Verse 26
Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!"
Verse 27
"Vidjećemo" – reče Sulejman – "da li govoriš istinu ili ne.
Verse 28
Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!"
Verse 29
"O velikaši" – reče ona – "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo
Verse 30
od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Verse 31
ﮯﮰﮱﯓﯔ
ﯕ
Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!'
Verse 32
O velikaši" – reče ona – "savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!"
Verse 33
"Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!"
Verse 34
"Kad carevi osvoje neki grad" – reče ona – "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade.
Verse 35
Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti."
Verse 36
I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!
Verse 37
Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene."
Verse 38
"O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?"
Verse 39
"Ja ću ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džina – "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan."
Verse 40
"A ja ću ti ga donijeti" – reče onaj koji je učio iz Knjige – "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.
Verse 41
Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!"
Verse 42
I kad ona dođe, bî joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" – "Kao da je on!" – uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani."
Verse 43
A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala.
Verse 44
"Uđi u dvoranu!" – bî joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!" – reče on. – "Gospodaru moj" – uzviknu ona – "ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"
Verse 45
A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.
Verse 46
"O narode moj" – govorio im je on – "zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?"
Verse 47
"Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" – rekoše oni. – "Od Allaha vam je i dobro i zlo" – reče on – "vi ste narod koji je stavljen u iskušenje."
Verse 48
U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.
Verse 49
"Zakunite se najtežom zakletvom" – rekoše – "da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'"
Verse 50
I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali,
Verse 51
pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov,
Verse 52
eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna –
Verse 53
ﯗﯘﯙﯚﯛ
ﯜ
a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.
Verse 54
I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?
Verse 55
Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici."
Verse 56
A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!"
Verse 57
I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti,
Verse 58
i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!
Verse 59
Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!" Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju?
Verse 60
Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje;
Verse 61
Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi;
Verse 62
Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! –
Verse 63
Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! –
Verse 64
Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!"
Verse 65
Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.
Verse 66
Zar oni o onome svijetu da što znaju! Ništa! – oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu."
Verse 67
Nevjernici govore: "Zar ćemo, kada postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni?
Verse 68
Ovim nam se već odavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih."
Verse 69
Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici!"
Verse 70
I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih.
Verse 71
"Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?" – pitaju oni.
Verse 72
Reci: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!"
Verse 73
A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna.
Verse 74
Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose.
Verse 75
Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.
Verse 76
Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze
Verse 77
ﭑﭒﭓﭔ
ﭕ
i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje.
Verse 78
Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući,
Verse 79
zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu!
Verse 80
Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu,
Verse 81
niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati.
Verse 82
I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni.
Verse 83
A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Naše poricali – oni će biti zadržani –
Verse 84
i kad dođu, On će upitati: "Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili?"
Verse 85
I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni riječ izustiti.
Verse 86
Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.
Verse 87
A na Dan kad se u Rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći.
Verse 88
Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.
Verse 89
Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha na Sudnjem danu pošteđen;
Verse 90
a oni koji budu zlo činili, u vatru će naglavačke biti gurnuti. "Zar se već kažnjavate za ono što ste radili?"
Verse 91
Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On učinio svetim – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da budem poslušan
Verse 92
i da Kur'an kazujem; onaj ko bude išao Pravim putem, na Pravome putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi, ti reci: "Ja samo opominjem."
Verse 93
I reci: "Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!" A Gospodar tvoj motri na ono što radite.
تقدم القراءة