Prijevod sure Ta-Ha na البوسنية iz Bosnian - Bosnian translation
Verse 1
ﭵ
ﭶ
Ta-Ha
Tā Hā.
Verse 2
ﭷﭸﭹﭺﭻ
ﭼ
Ne objavljujemo Kur'an da se mučiš,
Verse 3
ﭽﭾﭿﮀ
ﮁ
već da bude pouka onome koji se boji –
Verse 4
ﮂﮃﮄﮅﮆﮇ
ﮈ
objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih,
Verse 5
ﮉﮊﮋﮌ
ﮍ
Milostivi, koji upravlja svemirom svim.
Verse 6
Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!
Verse 7
Ako se ti glasno moliš – pa, On zna i što drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!
Verse 8
Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima!
Verse 9
ﮭﮮﮯﮰ
ﮱ
A da li je do tebe doprla vijest o Musau,
Verse 10
kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati."
Verse 11
ﯦﯧﯨﯩ
ﯪ
A kad do nje dođe, neko ga zovnu: "O Musa,
Verse 12
Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.
Verse 13
ﭑﭒﭓﭔﭕ
ﭖ
Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!
Verse 14
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!
Verse 15
Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti.
Verse 16
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.
Verse 17
ﭹﭺﭻﭼ
ﭽ
A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?"
Verse 18
"Ovo je moj štap" – odgovori on – "kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe."
Verse 19
ﮌﮍﮎ
ﮏ
"Baci ga, o Musa!" – reče On.
Verse 20
ﮐﮑﮒﮓﮔ
ﮕ
I on ga baci, kad on – zmija koja mili.
Verse 21
"Uzmi je i ne boj se" – reče On – "Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije.
Verse 22
I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo,
Verse 23
ﮫﮬﮭﮮ
ﮯ
da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda.
Verse 24
ﮰﮱﯓﯔﯕ
ﯖ
Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!"
Verse 25
ﯗﯘﯙﯚﯛ
ﯜ
"Gospodaru moj" – reče Musa – "učini prostranim prsa moja
Verse 26
ﯝﯞﯟ
ﯠ
i olakšaj zadatak moj;
Verse 27
ﯡﯢﯣﯤ
ﯥ
odriješi uzao sa jezika moga
Verse 28
ﯦﯧ
ﯨ
da bi razumjeli govor moj
Verse 29
ﯩﯪﯫﯬﯭ
ﯮ
i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje
Verse 30
ﯯﯰ
ﯱ
Haruna, brata mog;
Verse 31
ﯲﯳﯴ
ﯵ
osnaži me njime
Verse 32
ﯶﯷﯸ
ﯹ
i učini drûgom u zadatku mome,
Verse 33
ﯺﯻﯼ
ﯽ
da bismo Te mnogo hvalili
Verse 34
ﯾﯿ
ﰀ
i da bismo Te mnogo spominjali,
Verse 35
ﰁﰂﰃﰄ
ﰅ
Ti, uistinu, znaš za nas."
Verse 36
ﰆﰇﰈﰉﰊ
ﰋ
"Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!" – reče On –
Verse 37
ﰌﰍﰎﰏﰐ
ﰑ
"a ukazali smo ti milost Svoju još jednom,
Verse 38
ﭑﭒﭓﭔﭕﭖ
ﭗ
kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe:
Verse 39
'Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom Mojim.
Verse 40
Kada je sestra tvoja otišla i rekla: 'Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?' – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme došao
Verse 41
ﮖﮗ
ﮘ
i Ja sam te za Sebe izabrao.
Verse 42
Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti,
Verse 43
ﮢﮣﮤﮥﮦ
ﮧ
idite faraonu, on se, doista, osilio,
Verse 44
pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!"
Verse 45
"Gospodaru naš" – rekoše oni – "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači."
Verse 46
"Ne bojte se!" – reče On – "Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim.
Verse 47
Idite k njemu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi!
Verse 48
Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.'"
Verse 49
ﰉﰊﰋﰌ
ﰍ
"Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?" – upita faraon.
Verse 50
"Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo."
Verse 51
ﰘﰙﰚﰛﰜ
ﰝ
"A šta je sa narodima davnašnjim?" – upita on.
Verse 52
"O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.
Verse 53
On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!" – Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.
Verse 54
Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.
Verse 55
Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.
Verse 56
ﮇﮈﮉﮊﮋﮌ
ﮍ
I Mi smo faraonu sve dokaze Naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.
Verse 57
"Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa?" – upitao je.
Verse 58
"I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista pripremiti! Zakaži nam ročište koga ćemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi!"
Verse 59
"Neka ročište bude za praznik" – reče Musa – "i nek se narod izjutra sakupi."
Verse 60
ﮮﮯﮰﮱﯓﯔ
ﯕ
I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe.
Verse 61
"Teško vama!" – reče im Musa. "Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi!"
Verse 62
ﯧﯨﯩﯪﯫ
ﯬ
I oni se, tiho šapćući, stadoše o svome poslu između sebe raspravljati.
Verse 63
"Ova dvojica su čarobnjaci" – rekoše jedni drugima – "hoće vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvesti i uništiti vjeru vašu prelijepu;
Verse 64
zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići šta želi!"
Verse 65
"O Musa" – rekoše oni – "hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?"
Verse 66
"Bacite vi!" – reče on – i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću,
Verse 67
ﭫﭬﭭﭮﭯ
ﭰ
i Musa u sebi osjeti zebnju.
Verse 68
ﭱﭲﭳﭴﭵﭶ
ﭷ
"Ne boj se!" – rekosmo Mi – "ti ćeš, doista, pobijediti!
Verse 69
Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti."
Verse 70
I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!"
Verse 71
"Vi ste mu povjerovali" – viknu faraon – "prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji!"
Verse 72
"Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" – odgovoriše oni – "pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu!
Verse 73
Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije."
Verse 74
Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;
Verse 75
a one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni,
Verse 76
edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili.
Verse 77
I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti."
Verse 78
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili;
Verse 79
ﭭﭮﭯﭰﭱ
ﭲ
faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Pravi put izveo.
Verse 80
O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali.
Verse 81
"Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je!
Verse 82
Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje."
Verse 83
ﮟﮠﮡﮢﮣﮤ
ﮥ
"A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa?"
Verse 84
"Evo ide za mnom" – odgovori on – "a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan."
Verse 85
"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli" – reče On – "njega je zaveo Samirija."
Verse 86
I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. "O narode moj" – reče – "zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!"
Verse 87
"Nismo prekršili dato ti obećanje od svoje volje" – odgovoriše. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirija,
Verse 88
pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mûčē, i oni su onda rekli: "Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!"
Verse 89
Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?
Verse 90
A njima je Harun još prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!"
Verse 91
"Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa" – odgovorili su oni.
Verse 92
"O Harune" – povika Musa – "šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali,
Verse 93
ﮏﮐﮑﮒﮓ
ﮔ
da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?"
Verse 94
"O sine majke moje" – reče Harun – "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: 'Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.'"
Verse 95
ﮩﮪﮫﮬ
ﮭ
"A šta si to ti htio, o Samirija?" – upita Musa.
Verse 96
"Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli" – odgovori on – "pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao."
Verse 97
"E onda se gubi!" – reče Musa – "čitavog svog života ćeš govoriti: 'Neka me niko ne dotiče!', a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog 'boga' kojem si se klanjao; mi ćemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.
Verse 98
Vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!"
Verse 99
I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur'an.
Verse 100
Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti,
Verse 101
vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti,
Verse 102
na Dan kada će se u Rog puhnuti. Toga dana ćemo nevjernike modre sakupiti
Verse 103
ﭼﭽﭾﭿﮀﮁ
ﮂ
i jedan drugom će tiho govoriti: "Niste ostali više od deset dana."
Verse 104
Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne: "Ostali ste samo dan jedan!"
Verse 105
A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i razasuti,
Verse 106
ﮘﮙﮚ
ﮛ
a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,
Verse 107
ﮜﮝﮞﮟﮠﮡ
ﮢ
ni udubinā ni uzvisinā na Zemlji nećeš vidjeti."
Verse 108
Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti.
Verse 109
Toga dana će biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori.
Verse 110
On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.
Verse 111
Ljudi će se Živom i Vječnom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti,
Verse 112
a onaj ko je dobra djela činio, a vjernik bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti.
Verse 113
I eto tako, Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.
Verse 114
Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!"
Verse 115
A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio.
Verse 116
A kad smo melekima rekli: "Sedždu učinite Ademu!" – svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio.
Verse 117
"O Ademe" – rekli smo – "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.
Verse 118
U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti,
Verse 119
ﮐﮑﮒﮓﮔﮕ
ﮖ
u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti."
Verse 120
Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?"
Verse 121
I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo.
Verse 122
ﯗﯘﯙﯚﯛﯜ
ﯝ
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.
Verse 123
"Izlazite iz njega svi" – reče On – "jedni drugima ćete neprijatelji biti!" Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.
Verse 124
A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.
Verse 125
"Gospodaru moj" – reći će – "zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?"
Verse 126
"Evo zašto" – reći će On: "Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen."
Verse 127
I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna.
Verse 128
Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne.
Verse 129
I da nije ranije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna.
Verse 130
Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.
Verse 131
I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.
Verse 132
Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.
Verse 133
Mnogobošci govore: "Zašto nam ne donese kakvo čudo od Gospodara svoga?" A zar im ne dolazi objašnjenje o onome što ima u davnašnjim listovima?
Verse 134
A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali."
Verse 135
Reci: "Svi mi čekamo, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravome putu."
تقدم القراءة