Prijevod sure Ta-Ha na البوسنية iz الترجمة البوسنية - مركز رواد الترجمة
Verse 1
ﭵ
ﭶ
Tā Hā.
Verse 2
ﭷﭸﭹﭺﭻ
ﭼ
Ne objavljujemo ti Kur’an da se mučiš.
Verse 3
ﭽﭾﭿﮀ
ﮁ
već da bude pouka onom koji se boji.
Verse 4
ﮂﮃﮄﮅﮆﮇ
ﮈ
objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih.
Verse 5
ﮉﮊﮋﮌ
ﮍ
Milostivi, Koji se iznad Arša uzvisio.
Verse 6
Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!
Verse 7
Ako si glasan u govoru – pa On zna i šta drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!
Verse 8
Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima!
Verse 9
ﮭﮮﮯﮰ
ﮱ
A je li do tebe doprla vijest o Musau…
Verse 10
kad je vatru ugledao, pa čeljadi svojoj rekao: “Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekog ko će mi put pokazati.”
Verse 11
ﯦﯧﯨﯩ
ﯪ
A kad do nje dođe, neko ga zovnu: “O Musa…
Verse 12
Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.
Verse 13
ﭑﭒﭓﭔﭕ
ﭖ
Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!
Verse 14
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i kad god Me se sjetiš, namaz obavi!
Verse 15
Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svom nagrađen ili kažnjen biti.
Verse 16
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u njega onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.
Verse 17
ﭹﭺﭻﭼ
ﭽ
A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?”
Verse 18
“Ovo je moj štap”, odgovori on, “kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.”
Verse 19
ﮌﮍﮎ
ﮏ
“Baci ga, o Musa!”, reče On.
Verse 20
ﮐﮑﮒﮓﮔ
ﮕ
I on ga baci, kad on – zmija koja zmija koja puže.
Verse 21
“Uzmi je i ne boj se!”, reče On, “Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije.
Verse 22
I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo…
Verse 23
ﮫﮬﮭﮮ
ﮯ
da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda.
Verse 24
ﮰﮱﯓﯔﯕ
ﯖ
Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!”
Verse 25
ﯗﯘﯙﯚﯛ
ﯜ
“Gospodaru moj”, reče Musa, “učini prostranim prsa moja…
Verse 26
ﯝﯞﯟ
ﯠ
i olakšaj zadatak moj…
Verse 27
ﯡﯢﯣﯤ
ﯥ
odriješi uzao sa jezika moga…
Verse 28
ﯦﯧ
ﯨ
da bi razumjeli govor moj…
Verse 29
ﯩﯪﯫﯬﯭ
ﯮ
i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje…
Verse 30
ﯯﯰ
ﯱ
Haruna, brata mog…
Verse 31
ﯲﯳﯴ
ﯵ
osnaži me njime…
Verse 32
ﯶﯷﯸ
ﯹ
i učini drugom u zadatku mom…
Verse 33
ﯺﯻﯼ
ﯽ
da bismo Te mnogo slavili…
Verse 34
ﯾﯿ
ﰀ
i da bismo Te mnogo spominjali.
Verse 35
ﰁﰂﰃﰄ
ﰅ
Ti, uistinu, vidiš nas.
Verse 36
ﰆﰇﰈﰉﰊ
ﰋ
“Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!”, reče On.
Verse 37
ﰌﰍﰎﰏﰐ
ﰑ
“A ukazali smo ti milost Svoju još jednom…
Verse 38
ﭑﭒﭓﭔﭕﭖ
ﭗ
kad smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe…
Verse 39
‘Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.’ I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom Mojim.
Verse 40
Kad je sestra tvoja otišla i rekla: ‘Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?’ – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme došao…
Verse 41
ﮖﮗ
ﮘ
i Ja sam te za Sebe izabrao.
Verse 42
Idite ti i brat tvoj, s dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti.
Verse 43
ﮢﮣﮤﮥﮦ
ﮧ
Idite faraonu, on se, doista, osilio…
Verse 44
pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!”
Verse 45
“Gospodaru naš”, rekoše oni, “bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači.”
Verse 46
“Ne bojte se!”, reče On, “Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim."
Verse 47
Idite k njemu i recite: ‘Mi smo poslanici Gospodara tvog, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvog, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi!
Verse 48
Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna onog koji ne povjeruje i glavu okrene.
Verse 49
ﰉﰊﰋﰌ
ﰍ
“Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?”, upita faraon.
Verse 50
Reče: “Gospodar naš je Onaj Koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga kako da se time koristi nadahnuo.”
Verse 51
ﰘﰙﰚﰛﰜ
ﰝ
“A šta je s narodima davnašnjim?”, upita on.
Verse 52
Musa reče: “O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodar moj ne griješi i On ništa ne zaboravlja.
Verse 53
On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.
Verse 54
Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.
Verse 55
Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.
Verse 56
ﮇﮈﮉﮊﮋﮌ
ﮍ
I Mi smo faraonu sve dokaze Naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.
Verse 57
“Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa?”, upitao je.
Verse 58
“I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista pripremiti! Zakaži nam ročište kojeg ćemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi!”
Verse 59
Reče: "Neka ročište bude za praznik i nek se narod izjutra sakupi.”
Verse 60
ﮮﮯﮰﮱﯓﯔ
ﯕ
I faraon se okrenu, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe.
Verse 61
“Teško vama!”, reče im Musa. “Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi!”
Verse 62
ﯧﯨﯩﯪﯫ
ﯬ
I oni se, tiho šapćući, stadoše o svom poslu između sebe raspravljati.
Verse 63
“Ova dvojica su čarobnjaci”, rekoše jedni drugima, “hoće da vas
vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvedu i da unište vaš pravac
najčasniji."
vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvedu i da unište vaš pravac
najčasniji."
Verse 64
zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići šta želi!”
Verse 65
“O Musa”, rekoše oni, “hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?”
Verse 66
“Bacite vi!”, reče on. I odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću…
Verse 67
ﭫﭬﭭﭮﭯ
ﭰ
i Musa u sebi osjeti zebnju.
Verse 68
ﭱﭲﭳﭴﭵﭶ
ﭷ
“Ne boj se!”, rekosmo Mi, “ti ćeš, doista, pobijediti!
Verse 69
Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.”
Verse 70
I čarobnjaci se baciše licem na tlo govoreći: “Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!”
Verse 71
“Vi ste mu povjerovali”, faraon viknu, “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji.”
Verse 72
“Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli i iznad Onog Koji nas je stvorio”, odgovoriše oni, “pa čini šta hoćeš! To možeš učiniti samo u životu na ovom svijetu!
Verse 73
Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije.”
Verse 74
Onog koji pred Gospodara svog kao nevjernik izađe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti.
Verse 75
A one koji pred Njega izađu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni…
Verse 76
edenski vrtovi kroz koje rijeke teku, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili.
Verse 77
I Mi objavismo Musau: “Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti.”
Verse 78
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili…
Verse 79
ﭭﭮﭯﭰﭱ
ﭲ
faraon je narod svoj u zabludu odveo, a nije na Pravi put izveo.
Verse 80
O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i mànu i prepelice vam slali.
Verse 81
“Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je!
Verse 82
Ja ću sigurno oprostiti onom koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini i koji zatim na Pravom putu istraje.”
Verse 83
ﮟﮠﮡﮢﮣﮤ
ﮥ
“A zašto si prije naroda svog požurio, o Musa?”
Verse 84
“Evo ide za mnom”, odgovori on, “a požurio sam Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan.”
Verse 85
“Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli”, reče On, “njega je zaveo Samirija.”
Verse 86
I Musa se narodu svom vrati srdit i žalostan. “O narode moj”, reče, “zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!”
Verse 87
“Nismo od svoje volje prekršili obećanje koje smo ti dali.”, odgovoriše. “Bili smo natovareni teretima, nakitom faraonova naroda, pa smo to pobacali.” A to je uradio i Samirija.
Verse 88
pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mūče, i oni su onda rekli: “Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!”
Verse 89
Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?
Verse 90
A njima je Harun još prije govorio: “O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni. Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!”
Verse 91
“Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa”, odgovorili su oni.
Verse 92
“O Harune”, povika Musa, “šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali…
Verse 93
ﮏﮐﮑﮒﮓ
ﮔ
da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?”
Verse 94
“O sine majke moje”, reče Harun, “ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: ‘Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.’”
Verse 95
ﮩﮪﮫﮬ
ﮭ
“A šta si ti to htio, o Samirija?”, upita Musa.
Verse 96
“Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli”, odgovori on, “pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio – i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao.”
Verse 97
“E onda se gubi!”, reče Musa. “Čitavog svog života govorit ćeš: ‘Neka me niko ne dotiče!’ – a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog ‘boga’ kojem si se klanjao; mi ćemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.”
Verse 98
Vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!
Verse 99
I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur’an.
Verse 100
Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti…
Verse 101
vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti…
Verse 102
na Dan kad će se u rog puhnuti. Tog Dana ćemo nevjernike modre sakupiti…
Verse 103
ﭼﭽﭾﭿﮀﮁ
ﮂ
i jedan drugom će tiho govoriti: “Niste ostali više od deset dana.”
Verse 104
Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne: “Ostali ste samo dan jedan!”
Verse 105
A pitaju te o planinama, pa ti reci: “Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i razasuti…
Verse 106
ﮘﮙﮚ
ﮛ
a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti…
Verse 107
ﮜﮝﮞﮟﮠﮡ
ﮢ
ni udubinā ni uzvisinā na Zemlji nećeš vidjeti.”
Verse 108
Tog Dana će se oni glasniku odazvati, morat će ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti.
Verse 109
Tog Dana će biti od koristi posredovanje samo onog kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekog govori.
Verse 110
On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.
Verse 111
Ljudi će se Živom i Vječnom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti…
Verse 112
a onaj ko je dobra djela činio, a vjernik bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti.
Verse 113
I eto tako, Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.
Verse 114
Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s učenjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi, i reci: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!”
Verse 115
A Ademu smo odmah u početku naredili, ali on je zaboravio i nije odlučan bio.
Verse 116
A kad smo melekima rekli: “Sedždu učinite Ademu!”, svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio.
Verse 117
“O Ademe”, rekli smo, “ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz dženneta, pa da se onda mučiš.
Verse 118
U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti…
Verse 119
ﮐﮑﮒﮓﮔﮕ
ﮖ
u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.”
Verse 120
Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: “O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?”
Verse 121
I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po sebi lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svog poslušao i s Puta je skrenuo.
Verse 122
ﯗﯘﯙﯚﯛﯜ
ﯝ
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.
Verse 123
“Izlazite iz njega oboje”, reče On, “jedni drugima ćete neprijatelji biti!” Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.
Verse 124
A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.
Verse 125
“Gospodaru moj”, reći će, “zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?”
Verse 126
“Evo zašto: dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen”, reći će On.
Verse 127
I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svog ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bit će, uistinu, bolnija i vječna.
Verse 128
Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne.
Verse 129
I da nije ranije izrečene riječi Gospodara tvog, kazna bi već bila neminovna.
Verse 130
Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, slaveći Gospodara svog, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.
Verse 131
I nikako ne gledaj dugo ljepote ovog svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvog je bolja i vječna.
Verse 132
Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.
Verse 133
Mnogobošci govore: “Zašto nam ne donese kakvo čudo od Gospodara svog?” A zar im nije došao dokaz u onom što je objavljeno u davnašnjim listovima?
Verse 134
A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: “Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali?”
Verse 135
Reci: “Svi mi čekamo, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravom putu.”
تقدم القراءة