Prijevod sure El-Enbija na البوسنية iz الترجمة البوسنية - مركز رواد الترجمة
Verse 1
Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.
Verse 2
I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju…
Verse 3
srca rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: “Je li ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?”
Verse 4
“Gospodar moj zna”, reče on, “šta se govori i na nebu i na Zemlji. – On sve čuje i sve zna!”
Verse 5
Oni, čak, govore: “To su samo smušeni snovi, on ga izmišlja, on je pjesnik, neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!”
Verse 6
Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati?
Verse 7
I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!
Verse 8
Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, niti su besmrtni bili.
Verse 9
Poslije smo im obećanje ispunjavali i njih, i one koje smo htjeli, spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali.
Verse 10
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto ne razumijete?
Verse 11
A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!
Verse 12
I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.
Verse 13
“Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati.”
Verse 14
ﭯﭰﭱﭲﭳ
ﭴ
“Teško nama”, oni bi govorili, “mi smo, zaista, nevjernici bili!”
Verse 15
I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.
Verse 16
Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih da se zabavljamo.
Verse 17
Da smo htjeli uzeti neku zabavu, uzeli bismo je od Nas, ali Mi to ne
činimo.
činimo.
Verse 18
nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane – a teško vama zbog onog što o Njemu iznosite!
Verse 19
Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se…
Verse 20
ﮰﮱﯓﯔﯕ
ﯖ
hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.
Verse 21
Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oživiti?
Verse 22
Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onog što Mu pripisuju!
Verse 23
ﯮﯯﯰﯱﯲﯳ
ﯴ
On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.
Verse 24
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokažite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću.
Verse 25
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!”
Verse 26
Oni govore: “Milostivi ima dijete!” Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani.
Verse 27
ﭬﭭﭮﭯﭰﭱ
ﭲ
Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.
Verse 28
On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onog kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema Njemu, brižni.
Verse 29
A onog od njih koji bi rekao: “Ja sam, doista, pored Njega, bog!”, kaznili bismo džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.
Verse 30
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?
Verse 31
Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potrese, i po njima smo prolaze i staze učinili da bi oni kuda žele stizali.
Verse 32
I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.
Verse 33
I On je Taj Koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u svemiru plove.
Verse 34
Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?
Verse 35
Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.
Verse 36
Kad te vide nevjernici, samo ti se rugaju: “Je li to onaj koji vaše bogove huli?” A oni sami ne vjeruju kad se spomene Milostivi.
Verse 37
Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazat ću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!
Verse 38
Oni govore: “Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”
Verse 39
A da nevjernici znaju da tad neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć…
Verse 40
nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati!
Verse 41
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.
Verse 42
Reci: “Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?” Niko! Pa ipak oni od Kur’ana glave okreću.
Verse 43
Zar oni imaju božanstva, osim Nas, koja će ih odbraniti?! Ona sama sebi ne mogu pomoći, niti se od Nas mogu zaštititi.
Verse 44
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju tako da im se život u tome oduljio. A zar oni ne vide da Mi Zemlju s krajeva njezinih
umanjujemo, pa kako da oni budu pobjednici?!
umanjujemo, pa kako da oni budu pobjednici?!
Verse 45
Reci: “Ja vas opominjem Objavom!”, ali gluhi ne čuju poziv kad se opominju.
Verse 46
A da ih samo dašak kazne Gospodara tvog dotakne, sigurno bi povikali: “Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!”
Verse 47
Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikom krivo neće učiniti. Ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.
Verse 48
Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili…
Verse 49
za one koji se Gospodara svog budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli.
Verse 50
A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?
Verse 51
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
Verse 52
Kad on ocu svom i narodu svom reče: “Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?”
Verse 53
ﯔﯕﯖﯗﯘ
ﯙ
Rekoše: “I naši preci su im se klanjali.”
Verse 54
“I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi”, reče.
Verse 55
“Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?”, upitaše oni.
Verse 56
“Ne.”, reče. “Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje. On je njih stvorio i ja sam vam za to jedan od svjedoka.
Verse 57
Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!”
Verse 58
I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.
Verse 59
“Ko uradi ovo sa bogovima našim”, povikaše oni, “zaista je nasilnik!”
Verse 60
“Čuli smo jednog momka kako ih huli”, rekoše, “ime mu je Ibrahim.”
Verse 61
“Dovedite ga da ga ljudi vide”, rekoše, “da posvjedoče.”
Verse 62
ﭴﭵﭶﭷﭸﭹ
ﭺ
“Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?”, upitaše.
Verse 63
“To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti”, reče on.
Verse 64
I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: “Vi ste, zaista, nepravedni!”
Verse 65
Zatim glave oboriše i rekoše: “Ta ti znaš da ovi ne govore!”
Verse 66
“Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?”, upita on.
Verse 67
“Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?”
Verse 68
“Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!”, povikaše.
Verse 69
“O vatro”, rekosmo Mi, “postani hladna, i spas Ibrahimu!”
Verse 70
ﯟﯠﯡﯢﯣ
ﯤ
I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo…
Verse 71
i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili…
Verse 72
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba, kao unuka, i sve ih učinismo dobrim…
Verse 73
I učinismo ih vođama da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama ibadet činili.
Verse 74
I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao…
Verse 75
i u milost Našu ga uvedosmo; on je doista od onih dobrih.
Verse 76
I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo…
Verse 77
i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.
Verse 78
I Davudu i Sulejmanu, kad su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu…
Verse 79
i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale – to smo Mi bili kadri učiniti.
Verse 80
I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni?
Verse 81
A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo, po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili, a Mi sve dobro znamo.
Verse 82
I šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.
Verse 83
I Ejjubu se – kad je Gospodaru svom zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!”…
Verse 84
I Mi mu se odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i
vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko, i da
bude opomena onima koji su Nama pokorni.
vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko, i da
bude opomena onima koji su Nama pokorni.
Verse 85
I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu – a svi su oni bili strpljivi.
Verse 86
I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri.
Verse 87
I Zunnunu se, kad srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!”…
Verse 88
Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.
Verse 89
I spomeni Zekerijjaa, kada pozva Gospodara svoga: “Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog, Ti si najbolji Nasljednik!’’
Verse 90
Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i suprugu mu izliječili su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.
Verse 91
I spomeni onu koja je sačuvala čednost – djevičanstvo svoje, pa smo u nju Naš duh udahnuli, i nju i sina njezina učinili da budu svim svjetovima znamenje.
Verse 92
Doista, ova vaša vjera – jedna je vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, pa Meni u ibadetu budite!
Verse 93
I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.
Verse 94
Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo ga, sigurno, Mi pribilježili.
Verse 95
A dopušteno nije da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili vrate!
Verse 96
I kad se oslobode Je’džudž i Me’džudž i kad se budu niz sve strmine žurno spuštali,
Verse 97
i približi se istinita prijetnja, tad će se pogledi nevjernika ukočiti. “Teško nama, mi smo prema ovom ravnodušni bili, mi smo sami sebi nepravdu učinili!”
Verse 98
I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate bit ćete gorivo u džehennemu, a u njega ćete doista ući.
Verse 99
Da su oni bogovi, ne bi u njega ušli, i svi će u njemu vječno boraviti…
Verse 100
u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa neće čuti.
Verse 101
A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti…
Verse 102
huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati…
Verse 103
neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: “Evo ovo je vaš dan, vama obećan!”…
Verse 104
Na Dan kad smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje, onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, to je obećanje Naše, Mi ćemo, doista, to učiniti.
Verse 105
Mi smo u objavama, poslije Ploče pomno čuvane, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
Verse 106
ﮉﮊﮋﮌﮍﮎ
ﮏ
U ovom je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali…
Verse 107
ﮐﮑﮒﮓﮔ
ﮕ
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
Verse 108
Reci: “Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!”
Verse 109
I ako oni leđa okrenu, ti reci: “Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam je li blizu ili daleko ono čime vam se prijeti.
Verse 110
On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete
Verse 111
a ja ne znam da nije to vama iskušenje i pružanje uživanja još za neko vrijeme.
Verse 112
“Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili”, reče on, “a Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj od Kojega treba tražiti pomoć protiv onoga čime Ga opisujete.”
تقدم القراءة