Prijevod sure El-Enbija na البوسنية iz الترجمة البوسنية - ميهانوفيتش
Verse 1
Ljudima se bliži čas polaganja računa, a oni u gafletu, okreću se.
Verse 2
I ne dođe im ništa novo od Opomene od Gospodara njihova čemu se, slušajući to, ne podsmjehuju
Verse 3
srca nehajnih. Oni koji su zulum počinili tajno se sašaptavaše: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi?! Zar ćete se prikloniti vradžbini, a vidite da to jest?!"
Verse 4
"Gospodar moj zna", reče on, "šta se govori na nebu i na Zemlji; On je Svečujući i Sveznajući!"
Verse 5
Oni čak, govore: "To su samo zbrkani snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakav znak kao što su i prijašnji poslanici s time slati!"
Verse 6
Nijedno naselje koje smo Mi prije njih uništili nije povjerovalo, pa zar će oni povjerovati?
Verse 7
I prije tebe smo samo ljude - muškarce kao poslanike slali i objavljivali im, zato pitajte ljude od znanja, ako vi ne znate!
Verse 8
Mi ih nismo stvorili kao tijela koja žive bez hrane, niti su oni besmrtni bili.
Verse 9
Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli spasavali, a one koji su pretjerali, uništavali.
Verse 10
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj vam je opomena, pa zašto ne razumijete?
Verse 11
A koliko smo samo uništili naselja koja su zulum činila i poslije kojih smo druge narode podigli!
Verse 12
I čim bi silu našu osjetili, iz njih bi se razbježali.
Verse 13
"Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda ćete biti priupitani?!"
Verse 14
ﭯﭰﭱﭲﭳ
ﭴ
"Teško nama", oni bi govorili, "mi smo, zaista, zulumćari bili."
Verse 15
I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.
Verse 16
Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih, igrajući se.
Verse 17
Da smo htjeli uzeti neku zabavu, uzeli bismo je od Nas, ali Mi to ne činimo.
Verse 18
Međutim, Istinom suzbijamo laž, Istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog toga što Ga lažno opisujete.
Verse 19
Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu budu pokorni, i ne zamaraju se,
Verse 20
ﮰﮱﯓﯔﯕ
ﯖ
hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.
Verse 21
Zar božanstva koja oni od zemlje pripravljaju mogu mrtve oživiti?!
Verse 22
A da na njima - Zemlji i nebesima ima drugih istinskih božanstava osim Allaha, i na jednom i na drugom reda bi nestalo. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onoga što Mu u obožavanju pridružuju!
Verse 23
ﯮﯯﯰﯱﯲﯳ
ﯴ
On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.
Verse 24
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dajte vaš dokaz! Ovo je opomena za one koji su sa mnom, a i opomena za one koji su bili prije mene." Međutim, većina njih ne zna Istinu, pa se okreću.
Verse 25
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!"
Verse 26
Oni govore: "Svemilosni je uzeo dijete!", Uzvišen neka je On! A meleci su samo robovi poštovani.
Verse 27
ﭬﭭﭮﭯﭰﭱ
ﭲ
Oni ne govore dok to On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.
Verse 28
On zna šta su radili i šta će raditi, i oni će se samo za onoga s kim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe.
Verse 29
A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!", kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo zulumćare.
Verse 30
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili spojeni, pa smo ih Mi razdvojili, i da Mi od vode sve živo stvaramo?! Pa zar neće vjerovati?!
Verse 31
Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potrese, i po njima smo prolaze i staze učinili da bi oni kuda žele stizali.
Verse 32
A nebo smo učinili svodom čuvanim, a oni se od Njegovih znakova okreću.
Verse 33
I On je Taj Koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u svemiru plove.
Verse 34
I Mi nismo nijednom čovjeku prije tebe dali vječnost; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?
Verse 35
Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u dobru i u zlu, i Nama ćete se vratiti.
Verse 36
Kada te vide oni koji ne vjeruju, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji vaše bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kad se spomene Svemilosni.
Verse 37
Čovjek je stvoren sklon žurbi. Pokazat ću vam znakove Svoje, zato Me ne požurujte.
Verse 38
Oni govore: "Kada će već jednom to prijeteće obećanje, ako istinu govorite?"
Verse 39
A kad bi nevjernici samo znali vrijeme kada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć.
Verse 40
Naprotiv, ona će im nenadano doći i zaprepastiti ih i oni je neće moći odagnati, a neće im se ni vremena dati.
Verse 41
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.
Verse 42
Reci: "Ko će vas umjesto Svemilosnog noću i danju štititi?!" Pa, ipak, oni se od Opomene Gospodara svoga okreću.
Verse 43
Zar oni imaju božanstva, osim Nas, koja će ih odbraniti?! Ona sama sebi ne mogu pomoći, niti se od Nas mogu zaštititi.
Verse 44
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju tako da im se život u tome oduljio, A zar oni ne vide da Mi Zemlju s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako da oni budu pobjednici?!
Verse 45
Reci: "Ja vas upozoravam Objavom!", ali, gluhi ne čuju poziv kada ih se upozorava.
Verse 46
A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo zulumćari bili!"
Verse 47
I postavit ćemo tačne tezulje za vaganje kad Kijametski dan bude, pa se nikome neće zulum učiniti. A ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti na vidjelo. Dovoljni smo da račune svodimo.
Verse 48
Mi smo Musau i Haranu dali Furkan, svjetlo i opomenu za bogobojazne.
Verse 49
za one koji se budu Gospodara svoga bojali i u osami, i koji od časa oživljavanja budu strepjeli.
Verse 50
I ovo je Opomena blagoslovljena koju objavljujemo, pa zar da je vi poričete?!
Verse 51
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
Verse 52
Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se tako predano klanjate?",
Verse 53
ﯔﯕﯖﯗﯘ
ﯙ
oni odgovoriše: "Našli smo naše pretke da ih obožavaju."
Verse 54
"I vi ste, a i preci vaši, bili u očitaj zabludi", reče.
Verse 55
"Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?", upitaše oni.
Verse 56
"Ne", reče. "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje. On je njih stvorio, i ja sam vam za to jedan od svjedoka.
Verse 57
Tako mi Allaha, ja ću, doista, vašim kumirima napakostiti nakon što se okrenete i udaljite!"
Verse 58
I porazbija ih on u komade, osim onoga najvećeg, da bi se njemu obratili.
Verse 59
"Ko uradi ovo s bogovima našim?", povikaše oni, "zaista u zulumćare spada."
Verse 60
"Čuli smo jednog momka kako ih huli", rekoše, "ime mu je Ibrahim."
Verse 61
"Dovedite ga da ga ljudi vide", rekoše, "da posvjedoče."
Verse 62
ﭴﭵﭶﭷﭸﭹ
ﭺ
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?", upitaše.
Verse 63
"To je učinio ovaj najveći od njih; pitajte ih ako umiju govoriti", reče on.
Verse 64
I oni sebi dođoše i rekoše: "Vi ste, zaista, zulumćari!"
Verse 65
Zatim glave oboriše i rekoše: "Ti znaš da ovi ne govore!"
Verse 66
"Pa zašto onda, umjesto Allaha, obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?", upita on.
Verse 67
"Pa zašto onda, umjesto Allaha, obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?", upita on.
Verse 68
"Spalite ga i bogove svoje pomozite, ako hoćete to da učinite!", povikaše.
Verse 69
"O vatro!", rekosmo Mi, "postani hladna, i spas Ibrahimu!"
Verse 70
ﯟﯠﯡﯢﯣ
ﯤ
I htjedoše mu spletku skovati, ali ih Mi učinismo gubitnicima najvećim!
Verse 71
I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,
Verse 72
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba povrh toga, i sve učinismo čestitim.
Verse 73
I učinismo ih vođama da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama ibadet činili.
Verse 74
I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici njegovi nevaljalštine činili, izbavismo; to, uistinu, bijaše narod buntovan i zao,
Verse 75
i u milost Našu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih.
Verse 76
I spomeni Nuha - kad u davno vrijeme zavapi, pa Mu se odazvasmo, i njega i njegovu porodicu od jada velikog spasismo,
Verse 77
i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim znakove Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.
Verse 78
I spomeni Davuda i Sulejmana, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle, i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu,
Verse 79
i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha slave i veličaju: sve to Mi smo učinili.
Verse 80
I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi sa neprijateljem, pa zašto niste zahvalni?
Verse 81
A Sulejmanu vjetar jaki potčinismo, po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo,
Verse 82
i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.
Verse 83
I Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si Milosnik najmilostiviji."
Verse 84
I Mi mu se odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko, i da bude opomena onima koji su Nama pokorni.
Verse 85
I spomeni Ismaila, i Idrisa, i Zulkifla, a svi su oni bili strpljivi.
Verse 86
I uvedosmo ih u milost Našu, oni doista bijahu čestiti.
Verse 87
I spomeni Zunnuna kada srdit ode i pomisli da ga nećemo usmrtiti, pa poslije u tminama zavapi. "Nema istinskog boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su zulum učinili!"
Verse 88
Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto tako Mi spašavamo vjernike.
Verse 89
I spomeni Zekerijjaa, kada pozva Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog, Ti si Najbolji Nasljednik!"
Verse 90
Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i suprugu mu izliječili. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.
Verse 91
I spomeni onu koja je sačuvala čednost - djevičanstvo svoje, pa smo u nju Naš duh udahnuli, i nju i sina njezina učinili da budu svim svjetovima znamenje.
Verse 92
Doista, ova vaša vjera - jedna je vjera, a Ja sam - vaš Gospodar, pa Meni u ibadetu budite!
Verse 93
I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.
Verse 94
Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo ga sigurno Mi pribilježili.
Verse 95
A dopušteno nije da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili vrate!
Verse 96
I kad se oslobode Je'džudž i Me'džudž i kad se budu niz sve strmine žurno spuštali,
Verse 97
i približi se Istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili, pa čak smo i zulumćari bili!"
Verse 98
I vi, i oni koje pored Allaha obožavate, bit ćete gorivo u Džehennemu, a u njega ćete doista ući.
Verse 99
Da su oni bogovi, ne bi u njega ušli, i svi će u njemu vječno boraviti.
Verse 100
U njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.
Verse 101
A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti.
Verse 102
Huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati;
Verse 103
neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekati: "Evo, ovo je Dan vaš koji vam je obećavan!"
Verse 104
Na Dan kad smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje, onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, to je obećanje Naše, Mi ćemo, doista, to učiniti.
Verse 105
Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
Verse 106
ﮉﮊﮋﮌﮍﮎ
ﮏ
U ovom je doista saopćenje za ljude koji budu Allahu robovali,
Verse 107
ﮐﮑﮒﮓﮔ
ﮕ
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
Verse 108
Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog- Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!"
Verse 109
A ako se oni okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, obavijestio, a ne znam da li je blizu ili daleko Ono što vam se kao prijetnja obećava."
Verse 110
On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,
Verse 111
a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme.
Verse 112
"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!", reče on, "a Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj od Kojega treba tražiti pomoć protiv onoga čime Ga opisujete."
تقدم القراءة