Prijevod sure El-Kasas na البوسنية iz الترجمة البوسنية - ميهانوفيتش
Verse 1
ﮝ
ﮞ
Ta-sin-mim,
Verse 2
ﮟﮠﮡﮢ
ﮣ
Ovo su ajeti Knjige jasne!
Verse 3
Mi ćemo ti po Istini kazati neke vijesti o Musau i faraonu, i to za one ljude koji vjeruju.
Verse 4
Zaista se faraon u zemlji uznosio, i od stanovnika njenih načinio poklonike raznovrsne; jednu zajednicu je tlačio mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista je jedan od remetitelja poretka bio.
Verse 5
A Mi smo htjeli da one koji su na zemlji tlačeni obdarimo i da ih vođama i nasljednicima učinimo.
Verse 6
I da im omogućimo da zemljom upravljaju, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim učinimo da od njih dožive baš ono čega su se pribojavali.
Verse 7
I mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i jednim od poslanika ga učiniti."
Verse 8
I izvadiše ga ukućani faraonovi, da im postane dušmanin i jad; zaista su faraon i Haman i vojske njihove bili oni koji griješe.
Verse 9
I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti"; a oni ništa ne predosjetiše.
Verse 10
I srce Musaove majke postade prazno, i gotovo bi ga prokazala da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.
Verse 11
I ona reče sestri njegovoj: "Idi za njim!" I ona ga je gledala izdaleka, a oni nisu ništa primijetili.
Verse 12
A Mi smo mu već otprije zabranili dojilje, pa ona reče: "Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?"
Verse 13
I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna.
Verse 14
I kad on dostiže vrhunac svoje snage i potpuno stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.
Verse 15
I on uđe u grad u vrijeme nepažnje stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je bio iz reda njegovih pristalica a drugi iz reda njegovih neprijatelja, pa ga zovnu upomoć onaj iz reda njegovih pristalica protiv onoga iz reda njegovih neprijatelja i Musa ga udari i dokrajči ga. "Ovo je šejtanov posao!", uzviknu, "on je, zaista, neprijatelj i zabluđivač očiti!"
Verse 16
I reče: "Ja sam sam sebi zulum učinio, pa oprosti mi!" I On mu oprosti, On je, zaista, Oprostitelj grijeha, Milostivi.
Verse 17
"O Gospodaru moj", reče, "zato što si mi blagodati dao, nikada prestupnicima neću biti od pomoći."
Verse 18
I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ono onaj koji je jučer od njega tražio pomoć, ponovo ga doziva. "Ti si, zbilja, očigledno zabludjeli!", reče mu Musa.
Verse 19
I kad htjede ščepati onoga koji im je obojici neprijatelj, reče mu onaj: "O Musa, zar hoćeš da me ubiješ, kao što si jučer ubio čovjeka?! Ti hoćeš na Zemlji silnik da budeš, a ne želiš da budeš od onih koji izmiruju!"
Verse 20
I jedan čovjek s kraja grada dotrča: "O Musa", reče, "glavešine se dogovaraju da te ubiju, zato odlazi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik!"
Verse 21
I Musa uplašen iziđe iz grada, obzirući se. "Gospodaru moj", reče, "spasi me naroda zulumćarskog."
Verse 22
I kada se uputi prema Medjenu, on reče: "Gospodar moj će me na Pravi put uputiti!"
Verse 23
A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje grupu ljudi kako napajaju stoku a malo dalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. "Šta je s vama?", upita on. "Mi ne napajamo dok čobani ne otjeraju stoku!", odgovoriše one, "a otac nam je veoma star."
Verse 24
I on im je napoji, a onda ode u hlad i reče: "Gospodaru moj, šta god mi od dobra spustio, zaista mi je to potrebno!"
Verse 25
I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: "Otac moj te zove da te nagradi za to što si nam je napojio!" I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: "Ne strahuj, spasio si se naroda nasilničkog!"
Verse 26
"O oče moj", reče jedna od njih, "uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš onog ko je snažan i pouzdan."
Verse 27
"Ja te želim oženiti jednom od ove dvije kćeri moje", reče on, "ali treba da me osam godina služiš; a ako deset napuniš bit će dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Allah da, da sam dobar."
Verse 28
"Neka bude tako između mene i tebe!", reče Musa, "koji god od ta dva roka ispunim nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili!"
Verse 29
I kada Musa ispuni ugovoreni rok i krenu s porodicom svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda i reče porodici svojoj: "Pričekajte, ja sam, zbilja, ugledao vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete."
Verse 30
A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!
Verse 31
I baci svoj štap!" I kad je vidje da se tresući kreće, kao da je to džann-zmija, on okrenut leđima uzmače i ne osvrnu se. "O Musa, priđi i ne boj se! Ti si od onih sigurnih!
Verse 32
Uvuci ruku u njedra svoja, pojavit će se bijela, a bez mahane, i pribij uza se ruku svoju od straha! Eto, to su dva jasna dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glavešinama njegovim, oni su, doista, narod buntovni!"
Verse 33
"Gospodaru moj", reče, "ja sam ubio jednog njihovog čovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju.
Verse 34
A moj brat Harun rječitiji je od mene, pa pošalji sa mnom i njega, kao mog pomoćnika, da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem."
Verse 35
"Pomoći ćemo te bratom tvojim", reče On, "i obojici ćemo nepobitni dokaz dati, pa do vas oni neće moći doprijeti zbog znakova Naših. Vas dvojica ćete, i oni koji vas budu slijedili, biti pobjednici."
Verse 36
I kad im Musa donese Naše jasne znakove, oni povikaše: "Ovo je samo smišljena magija, nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba predaka naših!"
Verse 37
"Gospodar moj najbolje zna onoga koji donosi uputu od Njega", reče Musa, "i onoga koji će sretan kraj imati, a zulumćari, doista, neće uspjeti!"
Verse 38
"O velikaši", reče faraon, "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene a ti, o Hamane, peci za me opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, jedan od lažaca!"
Verse 39
A on i vojske njegove bijahu se, bez ikakvog prava, oholili na Zemlji i mislili su da nam neće biti vraćeni.
Verse 40
Pa mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali zulumćari!
Verse 41
A bili smo ih učinili vođama, koji su pozivali u Vatru, a na Kijametskom danu niko im neće pomoći.
Verse 42
I popratismo ih prokletstvom na ovom dunjaluku, a na Kijametskom danu bit će među onima koji su od svakog dobra udaljeni.
Verse 43
I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima, i uputa, i milost, da bi se prisjetili i pouku primili."
Verse 44
Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni svjedok tome.
Verse 45
Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo živjeli, a ti nisi boravio među stanovnicima Medjena i ajete im Naše kazivao nego smo Mi bili Pošiljatelji,
Verse 46
i nisi bio pored brda kada smo dozivali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da upozoravaš ljude kojima prije tebe nije došao nikakav upozoritelj, da bi se prisjetili i pouku primili.
Verse 47
I da ne reknu, kada ih zadesi nedaća zbog onoga što su počinili: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemo
Verse 48
A kad im dolazi Istina od nas, oni govore: "Zašto mu nije dato isto kao što je dato Musau?" A zar oni nisu porekli ono što je dato Musau ranije?! Oni govore: "Dvije čarolije, jedna drugu podržava", i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo!"
Verse 49
Reci: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego ove dvije, na Pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako ste iz reda onih koji istinu govore!"
Verse 50
Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za hirovima svojim, a ne za Allahovom uputom?! Allah, doista, neće uputiti narod zulumćarski.
Verse 51
A Mi smo im Riječ podrobno dostavili ne bi li se prisjetili i pouku primili.
Verse 52
Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u njega,
Verse 53
a kada im se on uči, govore: "Mi vjerujemo u njega, on je Istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani."
Verse 54
Oni će dobiti dvostruku nagradu za to što trpe i što lijepim na zlo uzvraćaju i što od onoga što im dajemo udjeljuju;
Verse 55
a kad čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama naša, a vama vaša djela, od nas mirni ste! Mi ne želimo društvo neukih."
Verse 56
Ti, doista, ne možeš dati Uputu kome bi ti volio, jer Allah upućuje koga On hoće, i On najbolje zna one koji će Uputu slijediti.
Verse 57
Oni govore: "Ako s tobom budemo Uputu slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani!" Zar im nismo uspostavili Harem sigurnim gdje se, kao opskrba od Nas, slivaju plodovi svakovrsni, međutim, većina njih ne zna.
Verse 58
A koliko smo Mi naselja uništili, čiji su stanovnici naspram onoga što im je za življenje dato obijesni bili! Eno domova njihovih, samo su malo, poslije njih, nastanjeni bili, Mi smo ih naslijedili.
Verse 59
A Gospodar tvoj ne bi naselja uništio dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, i ajete im Naše kazivao. I Mi ne bismo naselja uništavali, osim kada su stanovnici njihovi zulumćari bili.
Verse 60
Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu dunjalučkom, a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zar ne razumijete?!
Verse 61
Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu dunjalučkom, a koji će poslije, na Kijametskom danu, Vatri priveden biti?!
Verse 62
A na Dan kad ih On pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Mojim ortacima smatrali?",
Verse 63
reći će oni na kojima će se Riječ obistiniti: "Gospodaru naš, ove što smo na stranputicu naveli, naveli smo zato što smo i sami na stranputici bili, mi ih se pred Tobom odričemo, oni nas nisu obožavali."
Verse 64
"Pozovite božanstva vaša!", reći će im se, pa će ih oni pozvati, ali im se ona neće odazvati i patnju će vidjeti - a da su samo Uputu slijedili!
Verse 65
ﮢﮣﮤﮥﮦﮧ
ﮨ
A na Dan kad ih On pozove i upita: "Šta ste poslanicima odgovorili?",
Verse 66
taj Dan oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće ništa pitati.
Verse 67
A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela činio, on će uspjeti.
Verse 68
Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabire. Oni nemaju pravo birati. Uzvišen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje Njemu pridružuju!
Verse 69
Gospodar tvoj zna ono što grudi njihove kriju i ono što oni obznanjuju.
Verse 70
On je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je sva hvala i na ovom- prvom i na drugom svijetu! Presuda samo Njemu pripada i Njemu ćete se vratiti!
Verse 71
Reci: "Šta mislite, ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Kijametskog dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlost dao?! Zar ne čujete"
Verse 72
I Reci: "Kažite vi meni, ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Kijametskog dana, koji bi bog vama, osim Allaha, noć dao da u njoj smiraj nađete?! Zar ne vidite"
Verse 73
Iz milosti Svoje On vam je dao noć i dan - da se noću odmarate a da danju za dobrima Njegovim tragate i da zahvalni budete.
Verse 74
A na Dan kad ih on pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Mojim ortacima smatrali",
Verse 75
iz svakog naroda dovest ćemo svjedoka i reći: "Dajte svoj dokaz!", i oni će saznati da Istina pripada jedino Allahu, a neće im biti onih koje su izmišljali.
Verse 76
Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da je ključeve njegove teško mogla nositi grupa snažnih ljudi. Pa mu narod njegov reče: "Ne budi obijestan jer Allah ne voli one koji su obijesni!",
Verse 77
"i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš Dom ahiretski, a ne zaboravi ni svoj udio na dunjaluku i čini dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i nastoj da ne činiš nered po Zemlji, zaista Allah ne voli one koji nered čine."
Verse 78
"Ovo što imam dato mi je samo na osnovu Allahovog znanja o meni, tako ja mislim", govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega već uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili?! A o grijesima svojim, prestupnici ni ispitivani neće biti.
Verse 79
I iziđe on pred narod svoj u punom sjaju. "Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!", govorili su oni koji su čeznuli za životom dunjalučkim, "on, uistinu, veliki udio u dunjaluku ima!"
Verse 80
Oni kojima je dato znanje rekoše: "Teško vama! Onima koji vjeruju i čine dobra djela bolja je Allahova nagrada, a nju će samo strpljivi zadobiti."
Verse 81
I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i nikakva ga grupa od Allaha nije mogla odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.
Verse 82
A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovom mjestu, stadoše govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onom od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje?! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao i nas bi u zemlju utjerao! Zar ne vidite da nevjernici nikad neće uspjeti?!"
Verse 83
Taj Dom ahiretski dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.
Verse 84
Onaj ko učini dobro djelo, dobit će bolju nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo, pa oni koji budu zlo radili, bit će kažnjeni samo u srazmjeri s onim što su radili.
Verse 85
Onaj Koji ti je Kur'an u dužnost stavio sigurno će te na povratište vratiti. Reci: "Gospodar moj najbolje zna onoga ko je Uputu donio, a ko je u očitoj zabludi. "
Verse 86
Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga, zato nikako ne budi nevjernicima pomagač!
Verse 87
I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih ajeta, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi iz reda višebožaca!
Verse 88
I ne moli, pored Allaha, drugog boga! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njegovog lica, propasti! Njemu sud pripada i Njemu ćete se vratiti!
تقدم القراءة