Prijevod sure Ta-Ha na البوسنية iz الترجمة البوسنية - ميهانوفيتش
Verse 1
ﭵ
ﭶ
Ta-ha
Verse 2
ﭷﭸﭹﭺﭻ
ﭼ
Ne objavljujemo ti Kur'an da se mučiš.
Verse 3
ﭽﭾﭿﮀ
ﮁ
već da bude opomena onome koji se boji;
Verse 4
ﮂﮃﮄﮅﮆﮇ
ﮈ
objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih,
Verse 5
ﮉﮊﮋﮌ
ﮍ
Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio.
Verse 6
Njegovo je što je na nebesima, i na Zemlji, i što je između njih, i što je pod zemljom.
Verse 7
Ako se ti glasno moliš, pa On zna i što je tajno i što je još skrovitije.
Verse 8
Allah, istinskog boga osim Njega nema, najljepša imena ima.
Verse 9
ﮭﮮﮯﮰ
ﮱ
A da li je do tebe došla vijest o Musau,
Verse 10
kada je vatru ugledao, pa porodici svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati."
Verse 11
ﯦﯧﯨﯩ
ﯪ
A kad do nje dođe, neko ga zovnu: "O Musa,
Verse 12
Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.
Verse 13
ﭑﭒﭓﭔﭕ
ﭖ
Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!
Verse 14
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i kad god Me se sjetiš, namaz obavi!
Verse 15
čas oživljenja sigurno će doći, skoro da ga i od Sebe tajim, kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti.
Verse 16
I neka te zato od vjerovanja u njeg nikako ne odvrati onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.
Verse 17
ﭹﭺﭻﭼ
ﭽ
A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?"
Verse 18
"Ovo je moj štap", odgovori on, "kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe."
Verse 19
ﮌﮍﮎ
ﮏ
"Baci ga, o Musa!", reče On.
Verse 20
ﮐﮑﮒﮓﮔ
ﮕ
I on ga baci, kad on, zmija koja hmili.
Verse 21
"Uzmi je i ne boj se!", reče On, "Mi ćemo je vratiti u ono što je prije bila.
Verse 22
I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se ukazati bijela, bez ikakve mahane; kao znak drugi.
Verse 23
ﮫﮬﮭﮮ
ﮯ
To je zato da ti pokažemo neke od Naših najvećih znakova."
Verse 24
ﮰﮱﯓﯔﯕ
ﯖ
Idi faraonu, on se, zaista, osilio!"
Verse 25
ﯗﯘﯙﯚﯛ
ﯜ
"Gospodaru moj", reče Musa, "učini prostranim prsa moja,
Verse 26
ﯝﯞﯟ
ﯠ
i olakšaj zadatak moj:
Verse 27
ﯡﯢﯣﯤ
ﯥ
odriješi čvor s jezika mog
Verse 28
ﯦﯧ
ﯨ
da bi razumjeli govor moj
Verse 29
ﯩﯪﯫﯬﯭ
ﯮ
i daj mi pomoćnika iz porodice moje,
Verse 30
ﯯﯰ
ﯱ
Haruna, brata mog;
Verse 31
ﯲﯳﯴ
ﯵ
osnaži me njime
Verse 32
ﯶﯷﯸ
ﯹ
i pridruži mi ga u zadatku mome
Verse 33
ﯺﯻﯼ
ﯽ
da bismo Te mnogo veličanjem slavili
Verse 34
ﯾﯿ
ﰀ
i da bismo Te mnogo spominjali,
Verse 35
ﰁﰂﰃﰄ
ﰅ
Ti, uistinu, sve u vezi s nama uviđaš."
Verse 36
ﰆﰇﰈﰉﰊ
ﰋ
"Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa", reče On,
Verse 37
ﰌﰍﰎﰏﰐ
ﰑ
"a ukazali smo ti milost Svoju još jednom,
Verse 38
ﭑﭒﭓﭔﭕﭖ
ﭗ
kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem zadobija:
Verse 39
Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I na tebe sam prosuo ljubav od Sebe i da budeš othranjen pod okom Mojim.
Verse 40
Kada je sestra tvoja otišla i rekla: 'Hoćete li da vam ja pokažem onu koja će se o njemu brinuti?' Mi smo te majci tvojoj opet vratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i raznim nevoljama te iskušali pa spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u određeno vrijeme došao,
Verse 41
ﮖﮗ
ﮘ
i za Sebe sam te pripravio.
Verse 42
Idite ti i tvoj brat, sa znakovima Mojim, i nemojte malaksati u sjećanju na Mene.
Verse 43
ﮢﮣﮤﮥﮦ
ﮧ
Idite faraonu, on se, doista, osilio,
Verse 44
pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao."
Verse 45
"Gospodaru naš", rekoše oni, "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači."
Verse 46
"Ne bojte se!", reče On. "Ja sam s vama; čujem i vidim?"
Verse 47
Idite k njemu i recite: "Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti znak od Gospodara tvoga, pa neka je selam - spas onome ko Uputu slijedi!
Verse 48
Nama se objavljuje da će patnja sigurno zadesiti onoga koji niječe i koji se okreće."
Verse 49
ﰉﰊﰋﰌ
ﰍ
"Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?", upita faraon.
Verse 50
"Gospodar naš je Onaj Koji je svemu dao oblik a zatim ga uputio."
Verse 51
ﰘﰙﰚﰛﰜ
ﰝ
"A što je s narodima davnašnjim?", upita on.
Verse 52
"Znanje o njima kod Gospodara je moga, u Knjizi!", reče Musa, "Gospodaru mome ništa skriveno nije i On ne zaboravlja."
Verse 53
Onaj Koji je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu, pa Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.
Verse 54
Jedite i napasajte stoku svoju! Tu su znakovi za one koji pameti imaju.
Verse 55
Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas i drugi put izvesti.
Verse 56
ﮇﮈﮉﮊﮋﮌ
ﮍ
I Mi smo faraonu sve znakove Naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.
Verse 57
"Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa!", upitao je.
Verse 58
"I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj, doista, pripremiti! Zakaži nam mjesto i vrijeme susreta koji nećemo prekršiti ni mi, a ni ti, i neka to bude na mjestu vidnom!"
Verse 59
"Neka mjesto i vrijeme susreta bude na dan gizdanja?' reče Musa, "i nek se narod izjutra sakupi."
Verse 60
ﮮﮯﮰﮱﯓﯔ
ﯕ
I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe.
Verse 61
"Teško vama!", reče Musa. "Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi, a sigurno neće uspjeti onaj koji laži iznosi."
Verse 62
ﯧﯨﯩﯪﯫ
ﯬ
I oni se, o tome šta im je činiti, stadoše između sebe raspravljati, a tiho su šaptali.
Verse 63
"Ova dvojica su čarobnjaci'', rekoše jedni drugima, "hoće da vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvedu i da unište vaš pravac najčasniji?"
Verse 64
zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići što želi."
Verse 65
"O Musa", rekoše oni, "hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?"
Verse 66
"Bacite vi!", reče on, i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću.
Verse 67
ﭫﭬﭭﭮﭯ
ﭰ
I Musa u sebi osjeti zebnju.
Verse 68
ﭱﭲﭳﭴﭵﭶ
ﭷ
"Ne boj se!", rekosmo Mi, "ti ćeš, doista, pobijediti!
Verse 69
Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti."
Verse 70
I čarobnjaci se baciše licem na tlo govoreći: "Mi vjerujemo u Harunova i Musaova Gospodara!"
Verse 71
"Vi ste mu povjerovali", viknu faraon, "prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete znati ko je od nas u mučenju strašniji i ustrajniji."
Verse 72
"Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli i iznad Onoga Koji nas je stvorio", odgovoriše oni, "pa čini što hoćeš, to možeš učiniti samo u životu dunjalučkom.
Verse 73
Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah je bolji i trajnije nagrađuje."
Verse 74
Zaista, onoga koji pred Gospodara svoga kao prestupnik dođe - čeka Džehennem; u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;
Verse 75
a one koji pred Njega dođu kao vjernici, a koji su dobra djela činili, njih čekaju visoki stepeni,
Verse 76
vrtovi Adna kroz koje rijeke teku, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu očistili.
Verse 77
I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi robove Moje i pronađi im suhi put kroz more, ne strahujući da će te oni stići i ne bojeći se da ćeš se utopiti."
Verse 78
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, pa se na njih more sručilo;
Verse 79
ﭭﭮﭯﭰﭱ
ﭲ
I faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Put pravi izveo.
Verse 80
O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnoj strani Tura rok vam zakazali, i manu i prepelice vam slali.
Verse 81
Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja - nastradao je!
Verse 82
Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu ustraje."
Verse 83
ﮟﮠﮡﮢﮣﮤ
ﮥ
"A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa?"
Verse 84
"Evo idu za mnom", odgovori on, "a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan."
Verse 85
"Mi smo narod tvoj, poslije tvog odlaska, u iskušenje stavili", reče On, "i njih je zaveo Samirija."
Verse 86
I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. "O narode moj", reče, "zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!"
Verse 87
"Nismo od svoje volje prekršili obećanje koje smo ti dali", odgovoriše. "Bili smo natovareni teretima, nakitom faraonova naroda, pa smo to pobacali." A to je uradio i Samirija,
Verse 88
pa im izlio tele koje kao da je mukalo, i oni su onda rekli: "Ovo je vaš bog i Musaov bog, a on ga je zaboravio."
Verse 89
Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im može ikakvu korist pribaviti?
Verse 90
A njima je Harun još prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Svemilosni, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje."
Verse 91
"Mi ćemo mu u obožavanju privrženi biti sve dok nam se ne vrati Musa", rekoše oni.
Verse 92
"O Harune!", povika Musa. "Šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali,
Verse 93
ﮏﮐﮑﮒﮓ
ﮔ
pa za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?"
Verse 94
"O sine moje majke", reče Harun, "ne hvataj me za bradu i za kosu! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: 'Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao."
Verse 95
ﮩﮪﮫﮬ
ﮭ
"A šta si ti to htio, o Samirija?", upita Musa.
Verse 96
"Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli", odgovori on, "pa sam šaku zemlje sa traga Izaslanikova uzeo i to bacio, i eto, tako mi to uljepša moja duša."
Verse 97
"E onda se gubi!", reče Musa, "čitavog svog života ćeš govoriti: 'Nema doticanja!', a čeka te još i Čas određeni koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovoga tvog boga kojem si u obožavanju privržen bio: mi ćemo ga sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti.
Verse 98
Vaš Bog je, Allah, drugog boga osim Njega nema! On znanjem sve obuhvata."
Verse 99
I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onome što je već prošlo i dali smo ti od Nas Opomenu.
Verse 100
Ko se od nje okrene, na Kijametskom danu će doista teško breme ponijeti;
Verse 101
vječno će tako ostati, a jeziv tovar će im na Kijametskom danu biti.
Verse 102
Na Dan kada će se u rog puhnuti - Taj dan ćemo prestupnike modre sakupiti,
Verse 103
ﭼﭽﭾﭿﮀﮁ
ﮂ
i jedan drugom će tiho govoriti: "Niste ostali više od deset dana."
Verse 104
Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne: "Ostali ste samo dan jedan."
Verse 105
A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i zasuti,
Verse 106
ﮘﮙﮚ
ﮛ
a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,
Verse 107
ﮜﮝﮞﮟﮠﮡ
ﮢ
ni udubina ni uzvisina na Zemlji nećeš vidjeti.
Verse 108
Taj dan će se oni glasniku odazvati, od koga odstupanja nema i pred Svemilosnim će se glasovi stišati i ti ćeš samo šapat čuti.
Verse 109
Taj dan neće biti od koristi zauzimanje osim onoga kome Svemilosni dopusti i čijim riječima je zadovoljan.
Verse 110
On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.
Verse 111
Lica će se Živom i Samoopstojećem Održavatelju poniziti, a onaj ko se zulumom bude natovario sigurno će na gubitku biti.
Verse 112
A onaj ko je dobra djela činio, a vjernik je bio, neće se zuluma ni zakidanja plašiti.
Verse 113
I, eto, tako Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu prijetnje izlažemo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.
Verse 114
Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi, i reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!"
Verse 115
A Adema smo još prije obavezali, pa on zaboravi i ne nađosmo da je odlučan!
Verse 116
A kad smo melecima rekli: "Sedždu Ademu učinite!", oni sedždu učiniše, samo Iblis nije htio.
Verse 117
"O Ademe!", rekli smo, "ovo je zaista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da vas on izvede iz Dženneta, pa da se onda mučiš.
Verse 118
U njemu nećeš ni ogladnjeti ni go biti,
Verse 119
ﮐﮑﮒﮓﮔﮕ
ﮖ
u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti."
Verse 120
Ali šejtan ga poče nagovarati i govoriti: "O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?"
Verse 121
I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati, tako Adem nije Gospodara svoga poslušao, pa je zabasao.
Verse 122
ﯗﯘﯙﯚﯛﯜ
ﯝ
Poslije ga je Gospodar njegov odabrao, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.
Verse 123
"Izlazite iz njega svi", reče On, "jedni drugima neprijatelji ćete biti! Od Mene će vam Uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.
Verse 124
A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Kijametskom danu slijepim ćemo ga oživiti."
Verse 125
"Gospodaru moj", reći će, "zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?"
Verse 126
"Evo zašto", reći će On. "Ajeti i znakovi naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas tako i ti biti zaboravljen."
Verse 127
I tako ćemo Mi kazniti sve one koji su pretjerivali i u ajete i znakove Gospodara svoga nisu vjerovali. A patnja na onom svijetu bit će, uistinu, bolnija i vječna.
Verse 128
Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! Tu su, zaista, znakovi za ljude pametne.
Verse 129
I da nije prije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna.
Verse 130
Zato, otrpi njihove riječi i Gospodara svoga slavi, hvaleći Ga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i slavi Ga u noćnim časovima, i na krajevima dana, da bi bio zadovoljan.
Verse 131
I nikako ne gledaj dugo ljepote dunjalučkog života koje Mi kao užitak nekima od njih pružamo, da ih time na kušnju stavimo, a opskrba Gospodara tvoga bolja je i vječna.
Verse 132
Naredi porodici svojoj da obavlja namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo! A samo za bogobojaznost lijep ishod sljeduje.
Verse 133
Nevjernici govore: "Zašto nam ne donese kakav znak od Gospodara svoga?" A zar im ne dolazi objašnjenje o onome što ima u prijašnjim listovima?
Verse 134
A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali."
Verse 135
Reci: "Svako iščekuje, pa iščekujte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici ispravnog puta i ko je i sam za uputom tragao."
تقدم القراءة