Prijevod sure En-Neml na البوسنية iz الترجمة البوسنية - ميهانوفيتش
Verse 1
Ta-sin. Ovo su ajeti Kur' ana i Knjige jasne,
Verse 2
ﭙﭚﭛ
ﭜ
upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,
Verse 3
koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju, i oni - baš oni - u ahiret čvrsto vjeruju.
Verse 4
Zaista onima koji u ahiret ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove-pa oni lutaju;
Verse 5
to su oni kojima pripada patnja žestoka, a na ahiretu oni će - baš oni - biti najveći gubitnici,
Verse 6
a ti, zaista, primaš Kur'an od Onog Koji je mudar i Koji sve zna!
Verse 7
Kada Musa reče porodici svojoj: "Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu, ili ću vam donijeti plamen - glavnju da biste se ogrijali."
Verse 8
Kad je do nje došao, neki glas je dozivao: "Neka je blagoslovljen ko u vatri je i oni oko nje, i neka je slavljen i uzvišen Allah, Gospodar svjetova!
Verse 9
ﮥﮦﮧﮨﮩﮪ
ﮫ
O Musa, Ja sam-Allah, Silni i Mudri!
Verse 10
Baci svoj štap!" Pa kad je vidje da se tresući kreće, kao da je ona džann-zmija, on okrenut leđima uzmače i ne osvrnu se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba ničega da boje;
Verse 11
Međutim, onaj koji zulum počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni - pa, doista sam Ja Oprostitelj grijeha, Milostivi!
Verse 12
Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna - bit će jedan od devet znakova faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, bili narod buntovni."
Verse 13
I kad im jasno dođoše znakovi Naši, oni rekoše: "Ovo je prava čarolija!"
Verse 14
I oni ih, čineći zulum i oholeći se porekoše, ali su dušama svojim vjerovali da su istiniti, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.
Verse 15
Davudu i Sulejmanu znanje smo dali i oni su govorili: "Hvala Allahu Koji nas je odlikovao nad mnogim Svojim robovima vjernicima!"
Verse 16
I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da razumijevamo ptičije glasove i svašta nam je dato: ovo je, zaista, blagodat očita!"
Verse 17
I Sulejmanu bijahu sakupljene vojske njegove, činili su ih džini i ljudi i ptice, i bili su u stroju vođeni,
Verse 18
i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u staništa svoja da vas ne pogaze Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!"
Verse 19
I on se nasmiješi pa nasmija riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!"
Verse 20
I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?
Verse 21
Žestokoj ću ga patnji podvrgnuti ili ću ga zaklati, ili će mi jasan argument opravdanja donijeti!"
Verse 22
Izbivao je nedugo, a onda dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.
Verse 23
Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni,
Verse 24
vidio sam da se i ona i narod njen Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazivao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te se oni ne napućuju Pravim putem,
Verse 25
da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.
Verse 26
Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!"
Verse 27
"Vidjet ćemo", reče Sulejman, "da li govoriš istinu ili ne.
Verse 28
Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će odgovoriti!"
Verse 29
"O velikaši", reče ona, "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo!
Verse 30
Zbilja je od Sulejmana i zbilja je ono: 'S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Verse 31
ﮯﮰﮱﯓﯔ
ﯕ
Ne pravite se većim od mene i dođite mi kao muslimani.'
Verse 32
"O velikaši", reče ona, "savjetujte mi šta treba u ovom slučaju raditi; ja bez vas ništa neću odlučiti!"
Verse 33
"Mi smo vrlo jaki i hrabri", rekoše oni, "a ti odlučuješ. Pa, gledaj šta ćeš narediti!"
Verse 34
"Kad carevi osvoje neki grad", reče ona, "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim." Eto, tako oni rade.
Verse 35
"Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici vratiti."
Verse 36
I kad izaslanik pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar meni da blago nudite?! Ono što je Allah dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!
Verse 37
Vrati se njima! Mi ćemo dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.
Verse 38
O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što mi dođu kao muslimani."
Verse 39
"Ja ću ti ga donijeti", reče Ifrit, jedan od džina, "prije nego sa svog mjesta ustaneš, ja sam za to, zaista, snažan i pouzdan."
Verse 40
"A ja ću ga donijeti", reče onaj koji je imao znanje iz Knjige "prije nego što vratiš pogled svoj." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pred njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.
Verse 41
Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li se naputiti ili će biti među onima koji za uputom ne idu!"
Verse 42
I kad ona dođe, bi joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj "Kao da jest!", uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani."
Verse 43
A od ispravna vjerovanja spriječilo je ono što je, mimo Allaha, obožavala. Zaista je ona bila iz reda nevjerničkog naroda!
Verse 44
"Uđi u dvorac!", bi joj rečeno. Kad ga ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ovaj je dvorac uglačanim staklom popločan!", reče on. "Gospodaru moj!", uzviknu ona, "ja sam prema sebi zulum učinila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"
Verse 45
A narodu Semud poslali smo brata njihova Saliha: "Ibadet činite jedino Allahu", a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.
Verse 46
"O narode moj", govorio im je on, "zašto tražite zlo prije dobra? Zašto od Allaha oprost ne tražite, ne bi li ste milost zadobili?"
Verse 47
"Mi zloslutnju nalazimo u tebi i onima koji su s tobom!", rekoše oni. "Zloslutnja vaša kod Allaha je", reče on, "vi ste narod koji je stavljen u iskušenje."
Verse 48
U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji, ne red, nego nered činile.
Verse 49
"Allahom se zakunite", rekoše, "da ćemo noću i njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom staratelju reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'"
Verse 50
I spleli su spletku, pa smo i Mi spleli njima spletku, a oni to nisu osjećali,
Verse 51
pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve- i njih i narod njihov.
Verse 52
Eno kuća njihovih, puste su zbog zuluma koji su činili - u tome je, zaista, znak narodu koji zna,
Verse 53
ﯗﯘﯙﯚﯛ
ﯜ
a spasili smo one koji su vjerovali i još su se nastojali uščuvati.
Verse 54
I Luta smo poslali kada reče narodu svome: "Zar činite razvrat i pritom jedni druge vidite?!
Verse 55
Zar vi zbilja strasno prilazite muškarcima umjesto ženama?! Štaviše, vi ste narod koji ne zna!"
Verse 56
A odgovor naroda njegova samo je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su, zaista, ljudi koji se od toga ustežu!"
Verse 57
Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, osim žene njegove. Mi smo odredili da bude među onima koji su ostali i nastradali,
Verse 58
i pustili smo na njih kamenu kišu, a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!
Verse 59
Reci: "Hvala Allahu i selam robovima Njegovim koje je On odabrao!" Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu u obožavanju pridružuju?
Verse 60
Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje.
Verse 61
Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i između dva mora učinio pregradu. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Ne postoji, nego većina njih ne zna.
Verse 62
Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Tako se rijetko prisjećate i pouku primate!
Verse 63
Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Kako je Allah visoko iznad onih koje druge Njemu u obožavanju pridružuju!
Verse 64
Onaj Koji sve iz ničega stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!"
Verse 65
Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna ono što je čulima nedokučivo; i oni ne znaju kada će oživljeni biti."
Verse 66
Štaviše, oni o ahiretu ništa ne znaju! Oni u njega još i sumnjaju, pa čak su i slijepi u vezi s tim!
Verse 67
Nevjernici govore: "Zar ćemo, kad postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni?
Verse 68
Ovo nam se već odavno obećava, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih."
Verse 69
Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili prestupnici!"
Verse 70
I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih.
Verse 71
"Kad će se već jednom obistiniti to obećanje, ako istinu govorite?", pitaju oni.
Verse 72
Reci: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!"
Verse 73
A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina njih nije zahvalna.
Verse 74
Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose.
Verse 75
Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.
Verse 76
Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze,
Verse 77
ﭑﭒﭓﭔ
ﭕ
i on je, uistinu, uputa i milost vjernicima.
Verse 78
Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući,
Verse 79
zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš Jasnu Istinu!
Verse 80
Ti ne možeš mrtve dozvati niti gluhe dovikati kada se okrenu udaljavajući se,
Verse 81
niti možeš uputiti slijepe i iz zablude ih njihove izbaviti; možeš jedino dozvati one koji u ajete Naše vjeruju. Oni su predani!
Verse 82
I kada se ostvare riječi o kazni njihovoj, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u znakove i ajete Naše nisu bili uvjereni.
Verse 83
A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su ajete i znakove Naše poricali - oni će biti u stroju vođeni.
Verse 84
A kad dođu, On će upitati: "Jeste li vi ajete i znakove Moje poricali i niste ih znanjem obuhvatili, ili šta ste to radili?"
Verse 85
I riječi o kazni njima namijenjenoj ostvarit će se zato što su zulumćari bili, pa neće moći ni riječi izustiti.
Verse 86
Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim?! Tu su, zaista, znakovi za narod koji vjeruje.
Verse 87
A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah bude htio da poštedi, svi će Mu ponizno doći.
Verse 88
I Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci, to je djelo Allahovo - Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, u potpunosti zna ono što radite.
Verse 89
Oni koji učine dobro djelo, imat će bolje od toga i bit će straha na Sudnjem danu pošteđeni,
Verse 90
a oni koji budu zlo činili, u Vatru će naglavačke biti gurnuti. "Pa zar bivate kažnjeni osim za ono što ste radili?!"
Verse 91
Ja sam primio zapovijest da ibadet činim jedino Gospodaru ovoga grada, Koji ga je zabranio skrnaviti - a Njemu sve pripada - i naređeno mi je da iz reda muslimana - Allahu predanih budem.
Verse 92
i da Kur'an učim; onaj ko bude išao Pravim putem na Pravom putu je za svoje dobro, a onome koji je u zabludi ti reci: "Ja sam samo iz reda upozoritelja."
Verse 93
I reci: "Hvala Allahu, On će vam znakove Svoje pokazati, pa ćete ih vi poznati!" A Gospodar tvoj nije nemaran spram onog što radite.
تقدم القراءة