Prijevod sure El-Isra na البوسنية iz الترجمة البوسنية - مركز رواد الترجمة
Verse 1
Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svog roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.
Verse 2
A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima Israilovim učinili: “Mjesto Mene – Gospodara drugog ne uzimajte…
Verse 3
o potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!” On je, doista, bio rob zahvalni.
Verse 4
I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: “Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.
Verse 5
I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje, poslat ćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se ispuniti.
Verse 6
Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinit ćemo vas brojnijim.
Verse 7
Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo. A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslat ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.
Verse 8
I Gospodar će vam se vaš opet smilovati; ako vi ponovo započnete, započet ćemo i Mi.” A džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.
Verse 9
Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika…
Verse 10
a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.
Verse 11
Baš kao što moli za ono što je dobro, čovjek nekada moli i za ono što ne valja. Čovjek je zaista sklon da ishitren bude.
Verse 12
I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili kako biste mogli tražiti od Gospodara svog blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali – i sve smo potanko objasnili.
Verse 13
I svakom ćemo čovjeku ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu knjigu ćemo mu otvorenu pokazati…
Verse 14
“Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!”
Verse 15
Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!
Verse 16
Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.
Verse 17
I koliko smo samo naroda poslije Nuha uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.
Verse 18
Onome koji želi ovaj - kratkotrajni svijet, Mi mu na njemu brzo dajemo - što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se prezren i odbačen peći.
Verse 19
A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.
Verse 20
Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvog; a darovi Gospodara tvog nisu nikom zabranjeni.
Verse 21
Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onom svijetu razlika u stupnjevima i prednostima bit će, doista, veća.
Verse 22
Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.
Verse 23
Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.
Verse 24
Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”
Verse 25
Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni – pa Allah će doista oprostiti onima koji se kaju.
Verse 26
Daj bližnjem svom pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo…
Verse 27
jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svom nezahvalan.
Verse 28
A ako moraš od njih glavu okrenuti, jer i sam od Gospodara svog milost tražiš i njoj se nadaš, onda im barem koju lijepu riječ reci.
Verse 29
Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao…
Verse 30
Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onom kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.
Verse 31
Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.
Verse 32
I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!
Verse 33
I ne ubijajte nikog koga je Allah zabranio ubiti, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovu nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.
Verse 34
A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu zaista odgovarati!
Verse 35
Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.
Verse 36
Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.
Verse 37
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići…
Verse 38
sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.
Verse 39
To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen.
Verse 40
Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao kćeri, meleke uzeo? Vi, zaista, izgovarate krupne riječi.
Verse 41
Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve više otuđuje.
Verse 42
Reci: “Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore, oni bi onda potražili put do Vlasnika Arša.”
Verse 43
ﮋﮌﮍﮎﮏﮐ
ﮑ
Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onog što oni govore!
Verse 44
Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima – i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga – ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je doista blag i mnogo prašta.
Verse 45
Kad čitaš Kur’an između tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju, Mi zastor nevidljivi stavimo…
Verse 46
a na srca njihova pokrivače da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kad ti spomeneš Gospodara svog u Kur’anu, Njega jedinog, oni se preplašeni daju u bijeg.
Verse 47
Mi dobro znamo šta oni žele čuti kad te dolaze prisluškivati, i o čemu se sašaptavaju kad nevjernici govore: “Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!”
Verse 48
Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu naći Pravi put.
Verse 49
Oni govore: “Zar kad se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?”
Verse 50
ﭑﭒﭓﭔﭕﭖ
ﭗ
Reci: “Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe…
Verse 51
ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno.” “A ko će nas u život vratiti?”, upitat će oni, a ti reci: “Onaj Koji vas je i prvi put stvorio”, a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: “Kad to?” Ti reci: “Možda ubrzo!
Verse 52
Bit će to onog Dana kad vas On pozove, i odazvat ćete se, hvaleći Ga, i pomislit ćete da ste ostali samo malo vremena.”
Verse 53
Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.
Verse 54
Gospodar vaš dobro vas poznaje: ako hoće, On će vam se smilovati ili će vas, ako hoće, na muke staviti. – A Mi tebi nismo dali vlast nad njima.
Verse 55
Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji. Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.
Verse 56
Reci: “Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima – ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti.”
Verse 57
Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svom približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvog svako se treba čuvati.
Verse 58
I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti – to je u Knjizi zapisano.
Verse 59
A da ti pošaljemo velike znakove spriječilo Nas je samo to što su ih prijašnji narodi lažnim smatrali; Semudu smo kao očiti znak kamilu dali, pa su u vezi s njom zulum učinili. A velike znakove šaljemo samo za zastrašivanje.
Verse 60
I kada smo ti rekli: “Sve ljude Gospodar tvoj, zaista, obuhvata! A prizor koji smo ti pokazali i drvo prokleto, u Kur’anu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali to samo njihovu osionost pojačava.”
Verse 61
I kad rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!”, oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. “Zar da se poklonim onom koga si Ti od ilovače stvorio?”, reče.
Verse 62
“Reci mi”, reče onda, “evo ovog koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.”
Verse 63
“Odlazi!”, reče On. “Onima koji se za tobom budu poveli i tebi – kazna džehennemska bit će vam puna kazna.
Verse 64
I zavódi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje…
Verse 65
ali ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!” A Gospodar je tvoj dovoljan kao zaštitnik!
Verse 66
Gospodar vaš, vas radi, pokreće lađe po moru da biste tražili Njegove blagodati, jer je On prema vama milostiv.
Verse 67
Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nestanu oni koje inače prizivate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete, a čovjek je itekakav nezahvalnik!
Verse 68
Zar ste sigurni da vas On neće u zemlju utjerati ili da protiv vas neće pješčanu oluju poslati, pa da onda sebi zaštitnika nećete naći?
Verse 69
Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put neće na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni? Tad ne biste nikog našli ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao.
Verse 70
Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.
Verse 71
A na Dan kad pozovemo sve ljude s vođom njihovim, oni kojima se knjiga njihova da u desnu ruku čitat će knjige svoje i neće im biti ni koliko trun jedan učinjena nepravda…
Verse 72
onaj ko je na ovom svijetu bio slijep bit će slijep i na Ahiretu i daleko od svakog dobra.
Verse 73
I zamalo da te oni odvrate od onog što ti Mi objavljujemo, da bi protiv nas nešto drugo iznio, i tad bi te oni smatrali prijateljem.
Verse 74
A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio…
Verse 75
i tad bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tad ne bi nikog našao ko bi ti protiv Nas pomogao.
Verse 76
A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali tad ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali…
Verse 77
jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nećeš naići na odstupanje od zakona Našeg.
Verse 78
Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i Kur’an u namazu u zoru uči, jer učenju Kur’ana u namazu u zoru mnogi prisustvuju.
Verse 79
I bdij dio noći u namazu - tebi dodatnom; na Ahiretu će te tvoj Gospodar na hvaljeni položaj postaviti.
Verse 80
reci: "Gospodaru moj, uvedi me uvodom Istine i izvedi me ishodom Istine! I daruj mi od Sebe moć koja će mi pomoći!"
Verse 81
I reci: “Došla je istina, a nestalo je laži – laž, zaista, nestaje!”
Verse 82
Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.
Verse 83
Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava.
Verse 84
Reci: “Svako po svom radi, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravom putu.”
Verse 85
Pitaju te o duši. Reci: “Šta je duša samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.”
Verse 86
A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikog našao ko bi ti protiv Nas pomogao…
Verse 87
ali Gospodar tvoj je prema tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi zaista je velika.
Verse 88
Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.”
Verse 89
Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali većina ljudi nikako neće da vjeruje…
Verse 90
i govore: “Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje izvorsku vodu ne izvedeš…
Verse 91
ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provedeš…
Verse 92
ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovedeš…
Verse 93
ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspneš; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.” Reci: “Hvaljen neka je Gospodar moj! – Zar ja nisam samo čovjek, poslanik?”
Verse 94
A ljude je, kad im je dolazila uputa, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: “Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?”
Verse 95
Reci: “Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali.”
Verse 96
Reci: “Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje.”
Verse 97
Onaj kome Allah ukaže na Pravi put – na Pravom je putu, a onom koga u zabludu odvede – tome, mimo Njega, nećeš naći zaštitnika. Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe. Boravište njihovo bit će džehennem – kad god mu plamen jenja, pojačat ćemo im oganj.
Verse 98
To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: “Zar kad postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja, doista, biti oživljeni?”
Verse 99
Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar stvoriti slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje? A nevjernici samo poriču.
Verse 100
Reci: “Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tad biste škrtarili iz straha da ne potrošite – čovjek je uistinu tvrdica.
Verse 101
Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kad mu je faraon rekao: “Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen”…
Verse 102
da je odgovorio: “Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati.”
Verse 103
I faraon odluči da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopismo i njega i one koji su bili s njime – sve.
Verse 104
I poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa kad vrijeme ahireta nastupi, sve ćemo vas zajedno dovesti."
Verse 105
Mi Kur’an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.
Verse 106
I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.
Verse 107
Reci: “Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tlo kad im se on čita…
Verse 108
i govore: ‘Hvaljen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!’
Verse 109
ﮃﮄﮅﮆﮇﮈ
ﮉ
I padaju licem na tlo plačući, i on im uvećava strahopoštovanje.”
Verse 110
Reci: “Zovite: ‘Allah!’ ili zovite: ‘Milostivi!’ – a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša.” Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga…
Verse 111
i reci: “Hvaljen neka je Allah, Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći – i hvaleći Ga veličaj!”
تقدم القراءة