Prijevod sure El-Mu'minun na البوسنية iz الترجمة البوسنية - مركز رواد الترجمة
Verse 1
ﭑﭒﭓ
ﭔ
Ono što žele vjernici će postići…
Verse 2
ﭕﭖﭗﭘﭙ
ﭚ
oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju…
Verse 3
ﭛﭜﭝﭞﭟ
ﭠ
i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju…
Verse 4
ﭡﭢﭣﭤ
ﭥ
i koji zekat udjeljuju…
Verse 5
ﭦﭧﭨﭩ
ﭪ
i koji stidna mjesta svoja čuvaju…
Verse 6
osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju…
Verse 7
a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju…
Verse 8
ﭾﭿﮀﮁﮂ
ﮃ
i koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu…
Verse 9
ﮄﮅﮆﮇﮈ
ﮉ
i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju…
Verse 10
ﮊﮋﮌ
ﮍ
oni su dostojni nasljednici…
Verse 11
ﮎﮏﮐﮑﮒﮓ
ﮔ
koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.
Verse 12
Mi čovjeka od bīti zemlje stvaramo…
Verse 13
ﮝﮞﮟﮠﮡﮢ
ﮣ
zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo…
Verse 14
pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!
Verse 15
ﯜﯝﯞﯟﯠ
ﯡ
Vi ćete, poslije toga, pomrijeti…
Verse 16
ﯢﯣﯤﯥﯦ
ﯧ
zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti.
Verse 17
Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili.
Verse 18
Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo je i odvesti…
Verse 19
i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete…
Verse 20
i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je onima koji jedu.
Verse 21
I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite…
Verse 22
ﮉﮊﮋﮌ
ﮍ
i na njima, i na lađama se vozite.
Verse 23
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: “O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?”
Verse 24
Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: “Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovakvo nešto nismo čuli od naših predaka davnih…
Verse 25
on je čovjek džinom opsjednuti, pa pustite ga neko vrijeme!”
Verse 26
ﯧﯨﯩﯪﯫ
ﯬ
“Gospodaru moj”, reče on, “pomozi mi, oni me u laž utjeruju!”
Verse 27
I Mi mu objavismo: "Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju, ali ne one o kojima je već sud donesen , i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni."
Verse 28
Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe, reci: “Hvala Allahu Koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!”
Verse 29
I reci: “Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!”
Verse 30
U tome su, zaista, pouke, a Mi smo doista stavljali na kušnju.
Verse 31
ﭲﭳﭴﭵﭶﭷ
ﭸ
Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali…
Verse 32
i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: “Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?”
Verse 33
Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onom svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovom svijetu raskošno žive, govorili: “On je čovjek kao i vi – jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete…
Verse 34
i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.
Verse 35
Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti?
Verse 36
ﯖﯗﯘﯙﯚ
ﯛ
Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!
Verse 37
Postoji samo život na ovom svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti!"
Verse 38
On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo.”
Verse 39
ﯴﯵﯶﯷﯸ
ﯹ
“Gospodaru moj”, reče on, “pomozi mi, oni me u laž utjeruju!”
Verse 40
ﯺﯻﯼﯽﯾ
ﯿ
“Uskoro će se oni pokajati!”, odgovorio bi On.
Verse 41
I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili – stradao bi narod nasilnički!
Verse 42
ﰊﰋﰌﰍﰎﰏ
ﰐ
A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali…
Verse 43
nijedan narod ne može ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje…
Verse 44
i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!
Verse 45
Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim…
Verse 46
faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.
Verse 47
“Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?”, govorili su.
Verse 48
ﮉﮊﮋﮌ
ﮍ
I njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.
Verse 49
ﮎﮏﮐﮑﮒﮓ
ﮔ
Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli.
Verse 50
I sina Merjemina i majku njegovu znakom smo učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni s tekućom vodom nastanili.
Verse 51
“O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam šta vi radite!
Verse 52
Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se bojte!”
Verse 53
A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda…
Verse 54
ﯣﯤﯥﯦﯧ
ﯨ
zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!
Verse 55
Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo…
Verse 56
da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.
Verse 57
Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svom strahuju…
Verse 58
ﰂﰃﰄﰅﰆ
ﰇ
i oni koji u dokaze Gospodara svog vjeruju…
Verse 59
ﰈﰉﰊﰋﰌ
ﰍ
i oni koji druge Gospodaru svom ravnim ne smatraju…
Verse 60
i oni koji od onog što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svom Gospodaru…
Verse 61
oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.
Verse 62
Mi nikog ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti. U Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikom se nepravda neće učiniti.
Verse 63
Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.
Verse 64
A kad smo na muke stavili one među njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali.
Verse 65
“Sad ne zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati!
Verse 66
Vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali…
Verse 67
ﮝﮞﮟﮠ
ﮡ
dičeći se Hramom i sijeleći – vi ste ružne riječi govorili!”
Verse 68
Zašto oni o Kur’anu ne razmisle? Ili im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim?
Verse 69
Ili oni ne poznaju Poslanika svog, pa ga zato poriču?
Verse 70
Kako govore: “On je lud!” Međutim, on im istinu donosi, ali većina njih prezire istinu.
Verse 71
Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima. Mi smo im dali Kur’an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju.
Verse 72
Ili od njih tražiš nagradu? Ta nagrada Gospodara tvog bolja je, On najbolje nagrađuje.
Verse 73
ﯿﰀﰁﰂﰃ
ﰄ
Ti njih pozivaš na Pravi put…
Verse 74
ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću.
Verse 75
I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u zabludi svojoj jednako lutali.
Verse 76
Mi smo ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali…
Verse 77
tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, oni će nadu izgubiti i u očajanje zapasti.
Verse 78
On vam daje sluh, i vid, i pamet – a kako malo vi zahvaljujete!
Verse 79
On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti…
Verse 80
On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite?
Verse 81
ﮔﮕﮖﮗﮘﮙ
ﮚ
Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih.
Verse 82
Govorili su: “Zar kad pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?
Verse 83
I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali to su samo izmišljotine naroda drevnih.”
Verse 84
Upitaj: “Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?”
Verse 85
ﯛﯜﯝﯞﯟﯠ
ﯡ
“Allahova!”, odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto onda ne dođete sebi?”
Verse 86
Upitaj: “Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Arša veličanstvenog?”
Verse 87
ﯫﯬﯭﯮﯯﯰ
ﯱ
“Allah!”, odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto se onda ne bojite?”
Verse 88
Upitaj: “U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?”
Verse 89
ﰁﰂﰃﰄﰅﰆ
ﰇ
“Allahovo je to!”, odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?”
Verse 90
ﭑﭒﭓﭔﭕ
ﭖ
Da, Mi im istinu donosimo, a oni su zaista lažljivci…
Verse 91
Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njime nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio, radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah Koji je daleko od onog što oni iznose…
Verse 92
ﭲﭳﭴﭵﭶﭷ
ﭸ
Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!
Verse 93
ﭹﭺﭻﭼﭽﭾ
ﭿ
Reci: “Gospodaru moj, ako mi hoćeš pokazati ono čime se njima prijeti…
Verse 94
ﮀﮁﮂﮃﮄﮅ
ﮆ
onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerničkim!”
Verse 95
A Mi ti zaista možemo pokazati ono čime im prijetimo.
Verse 96
Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose…
Verse 97
i reci: “Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih…
Verse 98
ﮢﮣﮤﮥﮦ
ﮧ
i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!”
Verse 99
Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me…
Verse 100
da uradim kakvo dobro u onom što sam ostavio!” Nikad! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do Dana kad će oživljeni biti.
Verse 101
Pa kad se u rog puhne, tad rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.
Verse 102
ﯱﯲﯳﯴﯵﯶ
ﯷ
Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti…
Verse 103
a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti, u džehennemu će vječno boraviti…
Verse 104
ﰃﰄﰅﰆﰇﰈ
ﰉ
vatra će im lica pržiti i iskeženih zuba će u njemu ostati.
Verse 105
“Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?”
Verse 106
“Gospodaru naš”, reći će, “naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali.
Verse 107
Gospodaru naš, izbavi nas iz nje. Ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili.”
Verse 108
ﭫﭬﭭﭮﭯ
ﭰ
“Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!”, reći će On.
Verse 109
“Kad su neki robovi Moji govorili: ‘Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!’…
Verse 110
vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.
Verse 111
Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli.”
Verse 112
“A koliko ste godina na Zemlji proveli?”, bit će rečeno.
Verse 113
“Proveli smo dan ili samo dio dana”, odgovorit će, “pitaj one koji su brojali.”
Verse 114
“Pa da, kratko ste proveli”, reći će im se, “da ste samo znali!”
Verse 115
“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”
Verse 116
I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara Arša veličanstvenog!
Verse 117
A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.
Verse 118
I reci: “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!
تقدم القراءة