Prijevod sure Sad na البوسنية iz الترجمة البوسنية - مركز رواد الترجمة
Verse 1
ﭑﭒﭓﭔﭕ
ﭖ
Sād. Sad. Tako Mi Kur'ana koji opomenu sadrži,
Verse 2
ﭗﭘﭙﭚﭛﭜ
ﭝ
doista su oni koji ne vjeruju u osionosti i raskolu!
Verse 3
Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali nije bilo vremena za uzmicanje!
Verse 4
Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje. I govore nevjernici: “Ovo je čarobnjak, lažov!
Verse 5
Zar on da svede bogove na nekakvog boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!”
Verse 6
I oni ugledni među njima krenuše: "Idite, nastavite i ustrajte uz božanstva svoja! Uistinu, to je nešto što se hoće!
Verse 7
Za ovo nismo čuli u vjeri posljednjoj, ovo nije ništa drugo već izmišljotina;
Verse 8
Zašto baš njemu, između nas, da bude poslata Opomena!?” Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.
Verse 9
Ili, da nisu u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i obilnog Darovatelja?!
Verse 10
Ili, oni možda imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih?! - neka se, onda, uz konopce popnu!
Verse 11
ﯟﯠﯡﯢﯣﯤ
ﯥ
Oni su samo neznatna vojska udruženih skupina koja će tamo biti poražena.
Verse 12
I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon – vlasnik moćnih vojski – poricali…
Verse 13
i Semud i Liltov narod i stanovnici Ejke; oni su baš bili udružene skupine!
Verse 14
svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.
Verse 15
A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti potrebno ponoviti.
Verse 16
I govore: “Gospodaru naš, požuri, kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!”
Verse 17
Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg, Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.
Verse 18
Mi smo brda potčinili da zajedno s njime uvečer i u osvit Allaha veličaju…
Verse 19
ﭦﭧﭨﭩﭪﭫ
ﭬ
a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.
Verse 20
ﭭﭮﭯﭰﭱﭲ
ﭳ
I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.
Verse 21
A je li do tebe doprla vijest o parničarima kad su preko zida Hrama prešli…
Verse 22
kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. “Ne boj se”, rekli su, “mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi. Ne budi pristrasan, i na najbolje nas rješenje uputi.
Verse 23
Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: ‘Daj ti nju meni!’ – i u prepirci me pobijedi.”
Verse 24
“Učinio ti je, doista, krivo!”, Davud reče, “time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim. Mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.” I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svog zamoli, pade licem na tlo i pokaja se.
Verse 25
I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.
Verse 26
O Davude, Mi smo te halifom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahovog puta. One koji skreću s Allahovog puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kojem će se račun polagati.
Verse 27
Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih. Tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u Vatri!
Verse 28
Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji ili zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s griješnicima?
Verse 29
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
Verse 30
Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio i mnogo se kajao!
Verse 31
ﮅﮆﮇﮈﮉﮊ
ﮋ
Kad pred njega u suton bijahu izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali…
Verse 32
on reče: “Umjesto da mislim na Gospodara svog, ja pokazujem ljubav prema blagu!”, i oni se izgubiše iz vida.
Verse 33
"Vratite mi ih!", i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.
Verse 34
Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i na njegov prijesto tijelo bacili, pa se on pokaja.
Verse 35
“Gospodaru moj”, rekao je, “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu bogato daruješ!”
Verse 36
I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio…
Verse 37
ﯥﯦﯧﯨ
ﯩ
i šejtani, sve graditelji i gnjurci…
Verse 38
ﯪﯫﯬﯭ
ﯮ
i drugi u bukagije okovani.
Verse 39
“Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!”
Verse 40
ﯷﯸﯹﯺﯻﯼ
ﯽ
On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.
Verse 41
I sjeti se roba Našeg Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me pogodio nedaćama i patnjom!"
Verse 42
“Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!”
Verse 43
I Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti.
Verse 44
"I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši." Mi smo, zaista, našli da je on strpljiv; divan je rob on bio i stalno se Allahu pokajnički obraćao!
Verse 45
I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.
Verse 46
ﭶﭷﭸﭹﭺ
ﭻ
Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet.
Verse 47
ﭼﭽﭾﭿﮀ
ﮁ
I oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.
Verse 48
I sjeti se Ismaila i El-Jese'a i Zulkifla, svi su oni bili čestiti.
Verse 49
Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište…
Verse 50
ﮔﮕﮖﮗﮘ
ﮙ
edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene…
Verse 51
u kojima će se odmarati i raznovrsno voće i piće tražiti.
Verse 52
ﮢﮣﮤﮥﮦ
ﮧ
Pored njih će biti hurije, istih godina, koje će preda se gledati.
Verse 53
ﮨﮩﮪﮫﮬ
ﮭ
“To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati…
Verse 54
to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikad neće prestajati!”
Verse 55
ﯗﯘﯙﯚﯛﯜ
ﯝ
Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište…
Verse 56
ﯞﯟﯠﯡ
ﯢ
Džehennem, u kojem će gorjeti – a grozne li postelje!
Verse 57
ﯣﯤﯥﯦ
ﯧ
Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu…
Verse 58
ﯨﯩﯪﯫ
ﯬ
i druge slične ovima muke, mnogostruke.
Verse 59
“Ova će gomila zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!” “Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!”
Verse 60
“Vama ne bilo prostrano!”, reći će oni. “Vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!”
Verse 61
“Gospodaru naš”, reći će, “udvostruči patnju u Vatri onima koji su nam ovo priredili!”
Verse 62
I govorit će: “Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali…
Verse 63
ﭜﭝﭞﭟﭠﭡ
ﭢ
i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?”
Verse 64
ﭣﭤﭥﭦﭧﭨ
ﭩ
Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.
Verse 65
“Ja sam opominjatelj samo”, ti reci, “i nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog i Moćnog…
Verse 66
Gospodar nebesa i Zemlje i onog što je između njih, Silnog, Onog Koji prašta.”
Verse 67
ﭿﮀﮁﮂ
ﮃ
Reci: “Ovo je vijest velika…
Verse 68
ﮄﮅﮆ
ﮇ
a vi od nje glave okrećete.
Verse 69
Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kad su se raspravljali…
Verse 70
meni se objavljuje samo da jasno opominjem.”
Verse 71
I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvorit ću čovjeka od ilovače...
Verse 72
Pa kad mu savršen oblik dadnem i dušu u njega udahnem, vi mu se poklonite!”
Verse 73
ﮯﮰﮱﯓ
ﯔ
Meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili…
Verse 74
ﯕﯖﯗﯘﯙﯚ
ﯛ
osim Iblisa – on se uzoholio i postao nevjernik.
Verse 75
“O Iblisu”, rekao je On, “šta te navelo da se ne pokloniš onom koga sam dvjema rukama Svojim stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?”
Verse 76
“Bolji sam od njega”, rekao je on, “mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.”
Verse 77
ﯷﯸﯹﯺﯻ
ﯼ
“E, izlazi iz Dženneta!”, reče On. “Proklet da si…
Verse 78
ﯽﯾﯿﰀﰁﰂ
ﰃ
Moje će te prokletstvo do Sudnjeg dana pratiti!”
Verse 79
ﰄﰅﰆﰇﰈﰉ
ﰊ
“Gospodaru moj”, reče on, “daj mi vremena do Dana kad će oni oživljeni biti!”
Verse 80
ﰋﰌﰍﰎ
ﰏ
“Dajem ti”, reče On…
Verse 81
ﰐﰑﰒﰓ
ﰔ
“do Dana već određenog.”
Verse 82
ﰕﰖﰗﰘ
ﰙ
“E tako mi dostojanstva Tvog”, reče, “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti…
Verse 83
ﰚﰛﰜﰝ
ﰞ
osim Tvojih među njima robova iskrenih!”
Verse 84
ﭑﭒﭓﭔ
ﭕ
“Istinom se kunem i istinu Ja govorim”, Allah reče…
Verse 85
“sigurno ću svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!”
Verse 86
Reci: “Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen…
Verse 87
ﭩﭪﭫﭬﭭ
ﭮ
Kur’an je doista svijetu cijelom opomena…
Verse 88
ﭯﭰﭱﭲ
ﭳ
i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!”
تقدم القراءة