Prijevod sure Merjem na البوسنية iz الترجمة البوسنية - كوركت
Verse 1
ﭑ
ﭒ
Kāf Hā Jā Ajīn Sād.
Verse 2
ﭓﭔﭕﭖﭗ
ﭘ
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,
Verse 3
ﭙﭚﭛﭜﭝ
ﭞ
kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
Verse 4
i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.
Verse 5
Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina
Verse 6
da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan."
Verse 7
"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati."
Verse 8
"Gospodaru moj" – reče on – "kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?"
Verse 9
"Eto tako!" – reče. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.'"
Verse 10
"Gospodaru moj" – reče – "daj mi neki znak!" – "Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti."
Verse 11
I on iziđe iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite Ga ujutro i navečer!"
Verse 12
"O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!" – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio
Verse 13
i nježnost i čednost, i čestit je bio
Verse 14
ﭢﭣﭤﭥﭦﭧ
ﭨ
i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.
Verse 15
I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!
Verse 16
I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla
Verse 17
i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.
Verse 18
"Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!" – uzviknu ona.
Verse 19
"A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" – reče on – "da ti poklonim dječaka čista!"
Verse 20
"Kako ću imati dječaka" – reče ona – "kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!"
Verse 21
"To je tako!" – reče on. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!"
Verse 22
ﯜﯝﯞﯟﯠﯡ
ﯢ
I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.
Verse 23
I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" – uzviknu ona.
Verse 24
I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.
Verse 25
Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe,
Verse 26
pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.'"
Verse 27
I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. "O Merjemo" – rekoše oni – "učinila si nešto nečuveno!
Verse 28
Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica."
Verse 29
A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?" – rekoše.
Verse 30
"Ja sam Allahov rob" – ono reče – "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti
Verse 31
i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,
Verse 32
ﮞﮟﮠﮡﮢﮣ
ﮤ
i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.
Verse 33
I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!"
Verse 34
To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.
Verse 35
Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: "Budi!" – i ono bude.
Verse 36
Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.
Verse 37
I sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni!
Verse 38
Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sada u očitoj zabludi!
Verse 39
I opomeni ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali.
Verse 40
Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti.
Verse 41
Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
Verse 42
Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?
Verse 43
O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti;
Verse 44
o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan;
Verse 45
o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug" –
Verse 46
otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!"
Verse 47
"Mir tebi!" – reče Ibrahim. "Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.
Verse 48
I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome."
Verse 49
I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo
Verse 50
i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.
Verse 51
I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.
Verse 52
Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše,
Verse 53
i darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.
Verse 54
I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik,
Verse 55
i tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan.
Verse 56
I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik,
Verse 57
ﮂﮃﮄ
ﮅ
i Mi smo ga na visoko mjesto digli.
Verse 58
To su ti vjerovjesnici koje je Allah blagodatima obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali.
Verse 59
A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći;
Verse 60
ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući,
Verse 61
u edenske vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obećao zato što su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli – a obećanje Njegovo će se doista ispuniti –
Verse 62
u njima prazne besjede neće slušati, već samo: "Mir!" i u njima će i ujutro i navečer opskrbljeni biti.
Verse 63
Daćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se bude grijeha klonio.
Verse 64
"Mi smo u Džennet ušli samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar svega, On zna budućnost našu i prošlost našu i ono što je između toga" – govoriće. Gospodar tvoj ne zaboravlja.
Verse 65
On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Znaš li da ime Njegovo ima iko?
Verse 66
Čovjek kaže: "Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?"
Verse 67
A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?
Verse 68
I tako mi Gospodara tvoga, Mi ćemo i njih i šejtane sakupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko Džehennema na koljenima kleče,
Verse 69
a onda ćemo iz svake skupine izdvojiti one koji su prema Milostivome najdrskiji bili,
Verse 70
jer Mi dobro znamo one koji su najviše zaslužili da u njemu gore.
Verse 71
I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao!
Verse 72
Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.
Verse 73
Kad su im se Naši jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjerovali: "Ili smo mi ili vi u boljem položaju i ko ima više pobornika?"
Verse 74
A koliko smo Mi prije njih naroda uništili koji su blagom i izgledom divljenje izazivali!
Verse 75
Reci: "Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug život dâ!" – Ali kad takvi dožive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja će saznati ko je u gorem položaju i ko ima pobornika manje –
Verse 76
i Allah će pomoći onima koji su na Pravome putu! A dobra djela koja vječno ostaju – od Gospodara tvoga biće bolje nagrađena i ljepše uzvraćena.
Verse 77
Zar nisi vidio onoga koji u dokaze Naše ne vjeruje i govori: "Zacijelo će mi biti dato bogatstvo i djeca!"
Verse 78
Ili je on budućnost prozreo ili je od Milostivog obećanje primio?
Verse 79
Nijedno! Mi ćemo ono što on govori zapisati i patnju mu veoma produžiti,
Verse 80
ﭭﭮﭯﭰﭱ
ﭲ
a ono što smo mu dali – naslijediti, i sam samcat će Nam se vratiti.
Verse 81
I oni mimo Allaha prihvataju božanstva da im budu snaga.
Verse 82
A ne valja tako! Božanstva ta će poreći da su im se klanjali, i biće im protivnici.
Verse 83
Zar ne vidiš da Mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?
Verse 84
Zato ne traži da što prije stradaju, Mi im polako dane odbrajamo!
Verse 85
ﮗﮘﮙﮚﮛﮜ
ﮝ
Onoga Dana kada čestitē kao uzvanike pred Milostivim sakupimo,
Verse 86
ﮞﮟﮠﮡﮢ
ﮣ
a kad u Džehennem žedne grješnike potjeramo,
Verse 87
niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim onoga kome Milostivi dopusti.
Verse 88
ﮮﮯﮰﮱ
ﯓ
Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!" –
Verse 89
ﯔﯕﯖﯗ
ﯘ
Vi, doista, nešto krupno govorite!
Verse 90
Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe
Verse 91
ﯣﯤﯥﯦ
ﯧ
što Milostivom pripisuju dijete.
Verse 92
ﯨﯩﯪﯫﯬﯭ
ﯮ
A Svemilosnom ne treba to da uzima dijete!
Verse 93
ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!
Verse 94
ﯺﯻﯼﯽ
ﯾ
On ih je sve znanjem obuhvatio i svakoga napose izbrojio,
Verse 95
ﯿﰀﰁﰂﰃ
ﰄ
i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.
Verse 96
One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.
Verse 97
Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.
Verse 98
A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas njihov čuješ?
تقدم القراءة