ترجمة معاني سورة التوبة
باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم
.
من تأليف:
مركز تفسير للدراسات القرآنية
.
Ovo je obznana Allaha i Njegova Poslanika da ugovor koji su oni, višebošci Arapskog poluotoka, potpisali s muslimanima više ne važi.
“O višebošci, putujte po Zemlji kud god hoćete u periodu od četiri mjeseca nakon kojih nećete imati garanciju sigurnosti i nenapadanja. Budite uvjereni da će Allah poniziti nevjernike, kroz ubijanje i zarobljavanje (u ratu) na ovom svijetu, i kroz džehennemsku patnju na Ahiretu." Ovaj se ajet odnosi na one višebošce s kojima je potpisan ugovor na neodređeno vrijeme. Ugovor o miru koji traje određeno vrijeme, pa makar trajao i duže od četiri mjeseca, mora se ispoštovati.
Jasan je i objelodanjen proglas od Allaha i Njegova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, svim ljudima na dan Kurban bajrama – da ugovor s višebošcima više nije na snazi i da ih se odriču. O višebošci, ako se pokajete, napustite obožavanje kipova i prihvatite islam, to vam je bolje, a ako glave okrenete od pokajanja, budite uvjereni da Allahu nećete umaći, i da od Njegove kazne ne možete pobjeći. O Poslaniče, obavijesti nevjernike o žestokoj kazni koja ih čeka.
Iz prethodnog propisa izuzimaju se višebošci s kojima imate potpisan ugovor, a koji nisu prekršili nijedan paragraf tog ugovora. Održite ugovor koji ste s njima sklopili do isteka njegovog roka, a Allah voli one koji se čuvaju udaljavanja od Njega time što čine ono što je On naredio - u šta spada i pridržavanje ugovora - i klone se onoga što je zabranio - u šta spada i pronevjera ugovora.
Kad prođu sveti mjeseci u kojima ste vašim neprijateljima garantovali sigurnost - ubijajte višebošce gdje god ih nađete, opsjedajte njihove tvrđave i na njihovim putevima, zarobljavajte ih. Ako se pokaju od višeboštva, i počnu klanjati i davati zekat, postali su vaša braća po islamu, pa ih ostavite na miru. Doista Allah puno prašta onima koji se kaju i milostiv je prema njima.
Ako neki višebožac protiv kojeg ti je dozvoljena borba zatraži od tebe sigurnost, pruži mu je kako bi mu proučio nešto lahko iz Kur’ana, ono što će razumjeti, a potom ga pošalji tamo gdje će biti siguran, jer nevjernici ne znaju činjenice ove vjere. Kada ih podučite nečemu od Kur'ana možda krenu pravim putem.
Ne može postojati ugovor između Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s jedne, i višebožaca, s druge strane, jer su višebošci vjerolomni. No, ipak, držite se ugovora koji ste sklopili na Hudejbiji, u blizini Časnog hrama, sve dok ga se oni budu držali, jer Svevišnji Allah voli one koji Ga se boje izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana.
Kako da se držite ugovora s višebošcima kad su oni vaši neprijatelji, ako bi vas pobijedili i nad vama zavladali, ništa ih ne bi spriječilo da vas kažnjavaju i žestoko muče: ni savez, ni srodstvo, ni ugovor!? Oni vas pridobivaju slatkim, umilnim riječima, a srca su im pakosna protiv vas, zavide vam, mrze vas i zakleti su vam neprijatelji; većina njih krše ugovor.
Slijeđenje Allahovih ajeta - u šta spada i pridržavanje ugovora - zamjenjuju za nešto što je bijedno, nisko i prolazno - a to su dunjalučka uživanja - pa sprečavaju ljude od ulaska u islam. Loše je ono što oni čine!
Kad su posrijedi vjernici, oni ne poštuju ni savez, ni srodstvo, ni ugovor, pa prelaze granice Allahova šerijata, nepravedni su i nasrću na prava drugih.
No, pokaju li se prihvatajući islam, počnu klanjati obavezne namaze i davati zekat, oni su tad vaša braća u vjeri, pa imaju ista prava i obaveze kao i vi. Više vam neće biti dozvoljeno da se borite protiv njih, jer su zaštićeni islamom. Eto tako Allah objašnjava Svoje dokaze onima koji razumiju i imaju pameti, jer će samo takvi uzeti pouku.
Ako ovi višebošci koji su s vama sklopili ugovor o nenapadanju određeni vremenski period prekrše to i ponovo budu vrijeđali vašu vjeru - borite se protiv njih, oni su kolovođe nevjerstva. Sa njima više ne vrijede ugovori i nisu zaštićeni. Borite se protiv njih kako bi se okanili svog nevjerstva, kršenja ugovora i vrijeđanja islama.
Zašto se ne borite protiv protiv ljudi koji su prekršili svoje ugovore s vama, i koji su se dogovorili prognati Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, iz Meke? Oni su prvi počeli rat protiv vas, kada su pomogli pleme Bekr, koji bijahu saveznici Kurejšija, protiv plemena Huza'a, koji bijahu saveznici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zar se njih bojite pa se ne borite protiv njih? Samo se Allaha treba bojati, ako iskreno vjerujete.
O pravovjerni, borite se protiv nevjernika, Allah će ih kazniti vašim rukama, time što ćete ubijati, poraziti i zarobljavati nevjernike (koji ratuju protiv vas). On će vas pomoći protiv njih dajući vam pobjedu, i srca onih koji nisu učestvovali u bici bit će izliječena kada vide pogibiju, zarobljavanje i poraz nevjernika pred vjernicima.
Allah će dati da pobjeda vjernika bude razlog za otklanjanje srdžbe i bijesa iz vjerničkih srca. A koji se od protivnika pokaje – pa, Uzvišeni Allah će mu oprostiti, kao što se desilo sa nekim Mekelijama na danu oslobođenja Mekke. Allah zna onoga ko se iskreno pokaje, savršeno mudro stvara i uređuje stvorenja, i savršeno mudro propisuje zakone.
Zar mislite, o vjernici, da će vas Allah ostaviti a da vas neće iskušati? Iskušenje je Allahov zakon na ovom svijetu, i On će vas iskušavati kako bi ukazao na one koji se iskreno bore na Njegovom putu i ko od vas, umjesto Gospodara i Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nije uzeo nikog za prisnog prijatelja s kojima razmjenjuju ljubav. Sveznajućem su Allahu, o ljudi, poznata sva vaša djela, javna i tajna, i dat će vam ono što ste zaslužili.
Ne priliči da višebošci grade i održavaju džamije kroz obožavanje i dobra djela dok ispoljavaju nevjerovanje i bore se protiv islama. Svemogući će Allah poništiti sva njihova djela jer ne ispunjavaju uslov primanja - islam, i oni će na Sudnjem danu u Vatru ući, u kojoj će vječno boraviti, osim ako se pokaju od širka prije nego im smrt dođe.
Izgradnju i održavanje džamija i njihovo ispunjavanje ibadetom zaslužuje samo onaj koji vjeruje u Allaha Jedinog i sudruga Mu ni u čemu ne pridružuje, i ko u Sudnji dan vjeruje, namaz klanja, zekat daje, samo se Allaha boji. Za njih se može nadati da će ih Milostivi Allah uputiti na pravi put, a kad je riječ o višebošcima, oni su posve daleko od toga.
Zar mislite, o višebošci, da je onaj koji hadžije napaja vodom i vodi brigu o Časnom hramu jednak onom koji vjeruje u Allaha i nikoga Mu ni u čemu ne pridružuje, i ko u Posljednji dan vjeruje i bori se na Božijem putu životom i imetkom da bi Allahova riječ bila gornja a riječ nevjernika donja?! Zar ih smatrate isto vrijednim kod Allaha? Oni nikako ne mogu biti jednaki. Allah neće na pravi put uputiti one koji nepravdu sebi čine pridružujući Allahu sudruga, makar činili dobra djela kao što je napajanje hadžija.
Oni koji su spojili vjerovanje u Allaha sa činjenjem hidžre iz svoje u islamsku zemlju i bore se na Allahovu putu, imecima i životima, na najvećem su stupnju kod Allaha. Oni će na oba svijeta ostvariti svoje želje i bit će istinski dobitnici, u Džennet će ući.
Svevišnji Allah šalje im vijesti da će im, iz Svoje neizmjerne milosti, oprostiti grijehe, biti zadovoljan njima i nikad se na njih neće rasrditi, a potom će ih uvesti u vječne džennetske bašče.
Oni će u Džennetu biti vječno, kao nagrada za dobra djela koja su činili na dunjaluku. Kod Allaha je velika nagrada za one koji su radili ono što je naredio i klonili se onoga što je zabranio.
O vi koji vjerujete u Allaha i slijedite ono sa čim je došao Njegov Poslanik, ne uzimajte svoje očeve, niti svoju braću, niti bilo kog rođaka za prisne prijatelje, pa da im otkrivate tajne vjernika i sa njima se konsultujete mimo vjernika, ako su ti rođaci dali prednost nevjerstvu nad islamom. Ko njih uzme za pomagače i prisne prijatelje dok su nevjernici i ispoljava im čistu srčanu ljubav (koja je viši stepen od prirodne naklonosti i milosti duše prema rodbini ili tome slično), zgriješio je prema Allahu i time nepravdu prema sebi učinio.
Reci, o Vjerovjesniče, onima koji preferiraju ovaj svijet: “Ako su vam očevi, i sinovi, i braća, i žene, i porodice, i stečeni imeci, i trgovačka roba za koju strepite da neće imati prođe, i kuće vaše u kojima uživate – draži od pokornosti Allahu, hidžre i borbe na Božijem putu, onda pričekajte kaznu Silnog Allaha! Allah neće na pravi put uputiti one koji Mu prkose i čine ono što On ne voli."
Uzvišeni Allah bio je uz vas, vjernici, pa vam je pomogao protiv višebožaca u mnogim bitkama i pohodima, iako ste bili slabi i malobrojni, kad ste se na Njega oslonili i sebebe poduzeli, i kada niste bili obmanuti svojom brojnošću, jer brojnost nije sebeb (uzrok) vaše pobjede. Što se tiče bitke na Hunejnu, gdje ste bili poneseni svojom brojnošću i rekli ste: "Danas nećemo biti pobijeđeni zbog malobrojnosti.", nije vam mnoštvo koristilo, pa vas je neprijatelj savladao i zemlja vam je postala tijesna, ma koliko prostrana bila, a onda ste se u bijeg dali, poraženi.
Nakon vašeg bježanja od neprijatelja, Allah je na Poslanika i na vjernike spustio smiraj, pa su se vratili na poprište bitke i poslao je meleke koje niste vidjeli, a kaznio je nevjernike pogibijom, zarobljavanjem i zaplijenom imetka i zarobljavanjem porodica. Eto, to je višebošcima bila kazna zato što su utjerali Allaha i Njegovog Poslanika u laž, okrećući se od Objave sa kojom je došao.
Zatim, ko se pokaje od svog nevjerstva i svoje zablude, nakon te kazne - Allah će mu oprostiti, jer On prašta pokajnicima i milostiv je prema njima. On od pokajnika prihvata pokajanje nakon nevjerstva i činjenja grijeha.
O vi koji vjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika, i slijedite ono što vam je propisao, višebošci su nečist, zbog nevjerstva, nepravde, i ružnih karakternih osobina i običaja, pa neka ne ulaze u mekkanski harem - u okviru kojeg je i sam Sveti hram - makar bili hadžije ili došli na 'umru, nakon ove, devete godine po Hidžri. Ukoliko se bojite, o vjernici, siromaštva zbog prekida hrane i razne robe sa kojima su mušrici dolazili, Allah će vam to nadoknaditi iz Svojih riznica, ako bude htio. Doista Allah zna vaše stanje i mudro određuje ono što je dobro za vas.
Vjernici, borite se protiv nevjernikā, koji Allahu sudruga pridružuju, i koji ne vjeruju Posljednji dan, i koji se ne klone onoga što je zabranio Allah preko Svog Poslanika, poput strvine, svinjskog mesa, alkohola i kamate, i koji se ne žele povinovati odredbama Allahovog zakona. Borite se protiv njih, a to su jevreji i kršćani, sve dok ne daju džizju poraženi.
Jevreji i kršćani su višebošci. Jevreji su Allahu pridružili Uzejra kao Allahovog sina, a kršćani su ustvrdili da je Isa Allahov sin, neosnovano i bez ikakva dokaza to govoreći. Slično su izmišljali i prijašnji višebošci koji su govorili da su meleki Božije kćeri. Uzvišen je Allah i daleko iznad onoga što oni tvrde! Kako se odmeću od jasne istine i prihvataju zabludu?!
Jevreji svoje svećenike, a kršćani svoje monahe smatraju bogovima pored Allaha, pa im oni dozvoljavaju ono što je Allah zabranio i zabranjuju ono što je Allah dozvolio. Kršćani vjeruju da je Isa, sin Merjemin, bog kojeg treba obožavati pored Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah je rabinima i monasima, i Uzejru i Isau sinu Merjeminom, naredio da samo Njega, Jedinog, obožavaju, jer On, Uzvišeni, je jedan jedini Bog, i niko pored njega nema pravo biti obožavan. On je daleko iznad toga da ima sudruga, kako to tvrde višebošci i njima slični.
Jevreji, kršćani i svi ostali nevjernici žele, vrijeđajući islam i utjerujući u laž ono sa čim je došao Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, žele uništiti islam i njegove kristalno jasne dokaze Allahove jednoće i istinitosti posljednje Objave, ali Allah odbija to i uistinu će upotpuniti i uzdići Njegovu vjeru nad svim ostalim, makar nevjernicima bilo mrsko. Kada Allah nešto hoće - biva uništeno sve što se Njegovoj volji suprotstavlja.
Allah je Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poslao s Kur'anom, u kojem se nalazi uputa za ljude, i poslao ga je sa istinitom vjerom, islamom, kako bi uzdigao tu vjeru i njene jasne dokaze i propise iznad svih drugih vjera, makar ne bilo po volji višebošcima.
O vi koji vjerujete i radite po Allahovom zakonu, doista mnogi rabini i monasi bespravno uzimaju imetak od naroda, kroz mito i druge radnje, i ljudima zabranjuju prihvatanje Allahove vjere. One koji gomilaju zlato i srebro, a ne daju obavezni zekat na to, "obraduj" žestokom i bolnom patnjom na Sudnjem danu.
Na Sudnjem danu će se ložiti vatra na blagu kojeg su bespravno skupljali, u Džehennemu, pa kada se užari - biće im stavljeno na čela, bokove i leđa, i bit će im rečeno: “Ovo je vaš imetak kojeg ste skupljali i niste udjeljivali ono što je obavezno. Iskusite posljedice vaših djela!”
Prema Allahovoj odredbi koju je zapisao u Levhi-mahfuzu tek što je stvorio nebesa i Zemlju, u godini ima tačno dvanaest mjeseci. Od toga je u četiri zabranjeno ratovanje, a to su: zul-ka'de, zul-hidždže, muharrem i redžeb. Taj spomenuti broj mjeseci, i svetost četiri mjeseca, predstavljaju dio ispravne vjere, pa nemojte sebi nepravdu činiti time što ćete u navedena četiri mjeseca ratovati, skrnaveći ih. I borite se (u ostalim mjesecima) protiv svih višebožaca kao što se oni bore protiv svih vas, i znajte da je Allah pomaže i daje pobjedu onima koji se čuvaju od onoga što će ih udaljiti od Njega, pa čine ono što je naredio i klone se onoga što je zabranio, i On ih učvršćuje na pravom put, a onaj uz koga je Allah - niko ga ne može pobijediti.
Proizvoljno pomjeranje svetosti s onog mjeseca kojeg je Allah učinio svetim i činjenje svetim mjeseca kojeg Allah nije učinio svetim povećava nevjerovanje kod višebožaca, jer su prvo učinili nevjerstvo u Allaha, a zatim u Njegov zakon po pitanju svetih mjeseci. Šejtan tako nevjernike u zabludu odvodi, pa jedne godine dozvoljavaju borbu u mjesecu u kojem je to zabranjeno, zabranjujući je u mjesecu u kojem to nije zabranjeno, a druge godine ponovo taj mjesec čiju su svetost prekršili, čine svetim uklanjajući svetost sa onog mjeseca kojeg su privremeno učinili svetim, a sve to kako bi na kraju bio isti broj svetih mjeseci, makar nekada ne bili to baš oni mjeseci koje je Allah učinio svetim. Time krše Allahov zakon. Šejtan im je uljepšao loša djela, pa su ih činili, u šta spada i navedeni ružni običaj, a Allah neće uputiti na pravi put one koji ustrajavaju na nevjerstvu.
O vi koji vjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika, i radite po onome što vam je Allah propisao, zašto kada ste bili pozvani u borbu na Allahovu putu protiv vašeg neprijatelja - oklijevate i težite ka ostanku u svojim kućama? Zar preferirate prolazna uživanja nad vječnim blagodatima koje je Allah pripremio za one koji se bore na Njegovom putu!? Ovaj je život kratak, bijedan i ništavan u odnosu na Ahiret, pa kako da razuman čovjek da prednost nečemu prolaznom nad nečim vječnim i nečem ništavnom nad nečim veličanstvenim?
O vjernici, ne budete li se borili na Allahovu putu protiv vaših neprijatelja, On će vas kazniti poniženjem, porazima, tegobama i raznim iskušenjima, a potom će vas zamijeniti Svojim iskrenim robovima koji će se boriti na Njegovu putu bez oklijevanja. Vi ne možete nimalo nauditi Silnom Allahu kršenjem Njegove naredbe, budući da je On neovisan o bilo kome, dok ste vi ovisni o Njemu. Allah sve može, u šta spada i to da pomogne Svoju vjeru i Svog Vjerovjesnika bez vas.
Ako vi ne htjednete pomoći Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i ne budete se odazvali njegovom pozivu u borbu na Allahovom putu, pa Allah ga je pomogao i bez vas, onda kad su njega i Ebu Bekra nevjernici protjerali iz Meke, same, pa kada su bili sami u pećini, krijući se od nevjernika koji su ih tražili. Tada, kada se Ebu Bekr pobojao da će višebošci doći do Poslanika, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu se obratio: “Ne brini se, Allah je s nama Svojim pomaganjem!” Tada je Allah spustio smirenost i sigurnost u Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, srce, i spustio je vojske koje vi ne vidite - a to su meleki - kako bi ga pomogli. Tada je Svevišnji Allah učinio da riječ nevjernika bude donja, a da Allahova riječ bude gornja. Tada je uzdigao islam, a Allah je silan i apsolutni vladar svega, mudar je u onom što čini, određuje i propisuje.
Polazite u borbu na Allahovu putu, o vjernici, bilo vam lahko ili teško, bili mladi ili stari, i trošite svoje imetke na tom putu i žrtvujte svoje živote. Borba na Allahovom putu, imecima i životima, korisnija vam je i na dunjaluku i na Ahiretu, od sjedenja i vezanosti za te imetke i živote. Ako to znate onda težite onome što je bolje.
Kad je posrijedi borba, da se, o Vjerovjesniče, radi o materijalnoj koristi do koje je lahko doći, bez umora i poteškoće, pošli bi s tobom i munafici, oni koji inače izostaju. Međutim, njima, dvoličnjacima, učinila se ta razdaljina koju moraju prevaliti do neprijatelja veoma velikom pa su ostali kod kuće. A kad se vratiš u Medinu, oni će se pojaviti i zaklinjat će ti se Allahom: “Da smo ikako mogli, pošli bismo s vama u boj!” Oni se ovim lažnim zakletvama izlažu najžešćoj kazni, Allah zna da su njihove zakletve i isprike lažne i ništavne.
Allah ti je, Poslaniče, oprostio tvoju odluku da im dozvoliš da ostanu u Medini i ne idu u pohod na Tebuk. Iako si trebao sačekati dok se ne uvjeriš ko je od njih iskren a ko laže, ti si požurio i prihvatio njihove isprike.
Ljudi koji iskreno vjeruju u Allaha i u Sudnji dan neće od tebe tražiti dopuštenje da ne učestvuju u borbi imecima i životima. Naprotiv, njihov je običaj da ti se odmah odazovu kada ih pozoveš, i da se bore imecima i životima svojim. Allah zna bogobojazne, koji ne traže dozvolu za izostajanje iz borbe osim kada imaju opravdan razlog koji ih sprečava da s vama idu.
Dozvolu za izostanak iz borbe na Allahovom putu tražit će samo munafici, koji ne vjeruju u Allaha i u Sudnji dan. Njihova srca sumnjaju u Allahovu vjeru, i oni tumaraju tminama sumnji i zbunjenosti, nikako da ka istini budu upućeni.
Da su dvoličnjaci uistinu željeli poći s tobom u borbu na Allahovom putu, kako tvrde, pripremili bi se onako kako to dolikuje ratnicima. Međutim, Allah nije želio da oni pođu u borbu s tobom, pa im je taj izlazak predstavio teškim.
Dobro je da ovi licemjeri ne pođu sa vama u borbu, jer da su pošli samo bi nered među vama unijeli, odvraćajući vas od borbe i ubacujući sumnje među vojnicima. Težili bi rasturanju vojske, a među vama ima onih koji vjeruju njihovim lažima, pa bi povjerovali i u te nove laži i širili bi ih. Nakon toga bi došlo do razilaženja među vama, a Allah zna munafike koji ubacuju sumnje među vjernike.
Dvoličnjaci su i prije pohoda na Tebuk sijali smutnju, prepadali vjernike i izazivali nered i raskol, varali su i pokušali obmanjivati Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok Svevišnji Allah nije pomogao islam i Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a riječ Svoju uzdigao i vojsku Svoju podržao. A njima, dvoličnjacima, nije bilo po volji to što je Allah, džellešanuhu, pomogao i uzvisio islam, jer su htjeli da zabluda pobijedi istinu.
Neki dvoličnjaci izmišljaju opravdanja: “Vjerovjesniče, dozvoli mi da ne pođem u borbu s vama! Ne razriješiš li me i pođem li u borbu, zaradit ću grijeh zbog iskušenja bizantijskim ženama kada ih vidim!” Oni su, ne opažajući, ovim postupkom upali u najveću smutnju – smutnju licemjerstva i smutnju izostajanja iz borbe. Džehennem će na Sudnjem danu okruživati nevjernike i niko mu neće umaći.
Ako ti se, Vjerovjesniče, dogodi nešto lijepo, ako pobijediš ili stekneš ratni plijen, dvoličnjaci se odmah rastuže, a akoli te pogodi neka nedaća ili ako doživiš poraz, oni kažu: "Bili smo oprezni i sačuvali se neodlaženjem u borbu u koju su otišli vjernici, pa su pobijeni i zarobljeni." Zatim odlaze sretni svojim porodicama jer su se spasili.
Reci, Poslaniče ovim licemjerima: “Sve što nam se događa biva Allahovom voljom i Njegovim određenjem. Gospodar upravlja nama u svim stanjima, i u blagostanju i u poteškoći, On je naše utočište i na Njega se oslanjamo u svemu što radimo." Vjernici svoju sudbinu Allahu Jedinom prepuštaju, On im je dovoljan i divan Zaštitnik.
Allahov Poslaniče, reci dvoličnjacima: “Očekujete li vi u pogledu nas bilo šta drugo osim dva veličanstvena završetka: pobjedu i ponos na dunjaluku, ili šehadet i najveću nagradu na Ahiretu? Što se nas tiče, mi očekujemo da Allah na vas spusti kakvu kaznu s neba, ili da vas kazni našim rukama, ako nam dozvoli borbu protiv vas. Eto, vi čekajte šta će biti s nama, a i mi ćemo čekati šta će dogoditi vama.”
Reci dvoličnjacima: “Allah neće prihvatiti vašu milostinju, davali je milom ili silom, zato što ste Mu nepokorni i što ste nevjernici."
Njihova milostinja ne može biti primljena zbog tri stvari: 1 - jer oni ne vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; 2 - kad klanjaju namaz, klanjaju ga nemarno, tromo i radi toga da ih ljudi vide; 3 - kad nešto udjeljuju, oni to nevoljno čine, jer se ne nadaju nagradi ni za svoj namaz ni za svoje udjeljivanje.
Nemoj se diviti njihovim bogatstvima i njihovoj djeci! Allah želi da im to bude uzrok nesreće, brige i tuge na dunjaluku, time što se muče da sve to steknu, a zatim pate kada nesreće zadese njihov imetak i njihovu djecu. Tako će patiti sve dok im Allah ne uzme duše dok su nevjernici, nakon čega će vječno patiti u najnižem katu Džehennema.
Dvoličnjaci vam se zaklinju da su uz vas, o vjernici, i da vam pomažu u ratu, ali oni samo lažu. Oni vam govore da vas vole, a u srcima osjećaju mržnju i neprijateljstvo spram vas; to čine iz velikog straha kako im se ne bi desilo kao i višebošcima i zbog toga oni samo ispoljavaju da su muslimani.
Kad bi dvoličnjaci našli kakvu utvrdu, pećinu ili podzemnu odaju, pohitali bi da se sakriju u nju, iz straha i uznemirenosti.
Neki ti dvoličnjaci, Poslaniče milosti, prigovaraju zbog raspodjele zekata i optužuju te da si nepravedan u tome, onda kada oni ne dobiju ono što bi željeli. Ako njima daš onoliko koliko žele, zadovoljni su tobom i hvale te. Međutim, akoli ne dobiju koliko žele, rasrde se na tebe i prigovaraju ti.
Kad bi ovi dvoličnjaci, koji ti pripisuju mahane u podjeli zekata, bili zahvalni na ratnom plijenu koji im Allah, džellešanuhu, daje posredstvom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i kada bi rekli: “Allah nam je dovoljan, On će nam dati šta On hoće, iz Svog obilja, i mi samo od Njega tražimo.", bilo bi im bolje od pripisivanja mahana tebi.
Osam je kategorija ljudi koje polažu pravo na zekat, i to su: 1 - el-fukara' - siromasi, a to su oni koji imaju malo imetka kojeg zarađuju preko zanata ili službe, ali im to nije dovoljno za osnovne potrebe; 2 - miskini - nevoljnici, a to su oni koji skoro ništa nemaju i koji se ne skrivaju od ljudi, već ljudi vide njihovo stanje; 3 - sakupljači zekata koje šalje vladar; 4 - nevjernici koje treba pridobiti za islam ili muslimani slaboga imana kako bi im ojačao iman, ili za one čijeg se zla treba sačuvati; 5 - robovi koje treba osloboditi; 6 - prezaduženi, koji su upali u dug iz opravdanog razloga ukoliko na drugi način ne mogu naći imetak da vrate dug; 7 - borci na Allahovu putu i 8 - putnici kojima je nestalo sredstava za putovanje. Ograničavanje zekata na ove vrste ljudi je Božija odredba, a On najbolje zna u čemu je dobrobit i potreba ljudi i mudro uređuje sve stvari.
Neki od onih munafika svojim jezicima uznemiravaju Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i govore da on sluša svakog i vjeruje svakome, jer su vidjeli njegovo strpljenje sa ljudima, i govore kako on ne razlikuje istinu od zablude. Reci im, o Poslaniče: "Poslanik sluša samo ono što je dobro, vjeruje u Allaha i vjeruje u ono čime ga obavještavaju iskreni vjernici, i milostiv je prema njima. Njegovo poslanstvo je milost prema vjernicima, a svako ko ga na bilo koji način uznemirava - dočekat će bolnu kaznu.
Dvoličnjaci vam se zaklinju Allahom, o vjernici, da oni ne govore ono što uznemirava Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, samo zato da bi stekli vaše zadovoljstvo, a preče je da žude za Allahovim i Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, zadovoljstvom, kroz iskreno vjerovanje i činjenje dobrih djela, ako su istinski vjernici.
Zar dvoličnjaci ne znaju da ovim svojim postupcima imaju neprijateljski odnos prema Allahu i Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i da će onaj ko se neprijateljski odnosi prema Allahu i Poslaniku skončati u džehennemskoj vatri na Sudnjem danu, i da će u njoj zauvijek ostati? To je veliko poniženje i strašno stradanje.
Dvoličnjaci strahuju da se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, ne objavi sura koja će njemu i vjernicima otkriti nevjerovanje i neprijateljstvo koje kriju u svojim srcima. Upozori ih, Poslaniče islama: “Ismijavajte se koliko hoćete i napadajte vjeru, ali će Svevišnji Allah otkriti i iznijeti na vidjelo ono što vi krijete i čijeg se razotkrivanja bojite, time što će o tome objaviti suru ili će na drugi način obavijestiti Svog Poslanika!”
Ako ih upitaš zašto su se ismijavali s tobom, Kur’anom i islamom za vrijeme pohoda na Tebuk, oni će odgovoriti da su se samo zabavljali i traćili vrijeme. Kaži im: “Zar se ismijavate s Uzvišenim Allahom, mudrim Kur’anom i plemenitim Poslanikom?”
“Ne pravdajte se lažnim opravdanjima, ispoljili ste nevjerstvo svojim ismijavanjem nakon što ste ga skrivali! Ako oprostimo nekima od vas koji se vrate u islam i iskreno pokaju za djela koja su činili, On će kazniti one koji ustraju u nevjerovanju i sakriju licemjerstvo te se ne pokaju za zlodjela.
Licemjeri i licemjerke su jedinstveni u licemjerstvu, i oni su nasuprot vjernika. Pozivaju u činjenje zla, a odvraćaju od dobra, te škrtare kad je u pitanju udjeljivanje na Allahovom putu. Zanemarili su pokornost Allahu pa ih je Svemilosni Allah prepustio samima sebi i nije im dao uputu. Doista su munafici napustili pokornost Allahu i put istine, i otišli putem zablude.
Sveznajući Allah obećava licemjerima i licemjerkama i nevjernicima koji se ne pokaju da će skončati u Džehennemu, gdje će vječno boraviti. To će im biti dovoljna kazna. Allah ih je lišio Svoje milosti i pripada im vječna patnja.
Vi ste, o munafici, u vašem nevjerstvu i ismijavanju vjerom poput prijašnjih nevjerničkih naroda, s tim što su oni bili mnogo jači, imali su više bogatstva i više djece, uživali su odista u ljepotama ovog svijeta onoliko koliko im je određeno, a i vi ste se, o munafici, poput njih naslađivali ovosvjetskim čarima onoliko koliko vam je određeno, i poput njih poričete i napadate! Takvim ljudima će biti poništena dobra djela kod Allaha, jer oni su nevjernici i istinske propalice.
Zar munafici nisu čuli šta su radili prijašnji nevjernici, i kako su kažnjeni? Nuhov je narod potopljen, Ad je uništen ledenim vjetrom, Semud strašnim glasom, Ibrahimov je narod ostao bez blagodati i zadesila ga je Božija srdžba, stanovnici Medjena kažnjeni su strašnim oblakom, dok su sela u kojima je živio Lutov narod izvrnuta i potom gađana kamenjem s neba. Svima su njima poslanici donosili jasne dokaze i argumente, i Allah im nije nepravdu učinio, već su sami sebi nepravdu učinili time što su nevjernici bili, što su Allahove poslanike u laž utjerivali.
A vjernici i vjernice pomažu se međusobno, jer ih iman spaja. Oni podstiču na dobra djela svih vrsta, a to je svako djelo koje Allah voli, poput monoteizma, namaza i drugih djela. Oni odvraćaju od loših djela, a to je sve ono što Allah ne voli, poput grijeha i kamate. Oni obavljaju namaz na najpotpuniji način, pokoravaju se Allahu i Njegovom Poslaniku, i njih će Allah milošću Svojom obasuti i u Džennet uvesti. Doista je Allah Silni, niko se sa Njim ne može nadvladavati, i doista je On Onaj Koji mudro upravlja stvorenjima i propisuje im zakone.
Allah je obećao vjernicima i vjernicama da će na Sudnjem danu ući u Džennet, ispod čijih dvoraca rijeke teku. Oni će tamo vječno boraviti i neprekidno uživati. Allah im je obećao da će ih uvesti u lijepa staništa, a da je iznad svega toga - Njegovo zadovoljstvo njima. To je najuzvišenija pobjeda.
Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernikā sabljom, a protiv dvoličnjakā jezikom i argumentmima, i neka tvoj govor i postupci budu strogi, jer oni to zaslužuju. Oni će vječno biti u džehennemskoj vatri. Kako će to biti grozan završetak!
Dvoličnjaci se lažno zaklinju Allahom da nisu vrijeđali i napadali tebe i tvoju vjeru, a do tebe je doprlo da jesu. Oni lažu! Rekli su ono zbog čega su izašli iz vjere, ispoljili su nevjerstvo nakon vjerovanja, i željeli su nešto što im nije uspjelo – ubiti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom povratka s Tebuka. Poriču neporecivo: da im je Allah podario veliku blagodat time što ih je učinio bogatim dajući im udio u ratnom plijenu preko Svog poslanika. Ako se Allahu pokaju od svog licemjerstva - to im je bolje nego da ostanu licemjeri, a ako odbiju pokajanje i vjerovanje, Svevišnji će ih Allah kazniti na dunjaluku tako što će vjernici protiv njih ratovati, pa ih ubijati i zarobljavati, a na Ahiretu će vječno gorjeti u Vatri. Neka znaju da ih niko neće zaštititi i sačuvati, korist im pribaviti i od kazne ih sačuvati.
Neki dvoličnjaci su se Allahu zavjetovali: “Ako nas Allah opskrbi iz riznica Svojih, davat ćemo siromašnima i činiti samo ono što On voli, a sustegnut ćemo se od zabranjenog!”
No, kad im je Uzvišeni Allah podario mnoge blagodati, nisu ispoštovali svoj zavjet Allahu, već škrtare i odbijaju pokornost Allahu, džellešanuhu, i vjerovanje u Njega.
A škrtost je imala za posljedicu čisto licemjerstvo u njihovim srcima, zato što su svoja obećanja, Allahu data, kršili, i zato što su lagali.
Zar dvoličnjaci ne znaju da Sveznajući Allah zna za spletke koje oni spremaju na svojim sijelima, i da Allahu ništa nije nepoznato? Allah će im dati ono što su zaslužili.
Dvoličnjaci prigovaraju čestitim vjernicima koji dobrovoljno udjeljuju milostinju, pa ako vjernik udijeli malu sumu novca, jer ne može udijeliti više, oni reknu: “Od ovog nema nikakve koristi!” Svevišnji Allah će njih izvrnuti poruzi i njih čeka bolna patnja na Ahiretu.
Molio ti, Allahov Poslaniče, za dvoličnjake ili ne molio, oni nisu dostojni Božijeg oprosta. Štaviše, kad bi za njih molio čak sedamdeset puta, pa i više, Allah im nikad neće oprostiti njihove grijehe. To je tako, jer oni ne vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, džellešanuhu, neće uputiti nijednog čovjeka koji namjerno odbija da Mu bude pokoran.
Dvoličnjaci koji nisu s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pošli u Pohod na Tebuk, radovali su se. Njima je bilo mrsko da se imecima i životima bore na Allahovom putu kao što se bore vjernici. Govorili su svojoj braći licemjerima: “Ne idite u borbu po ovoj nepodnošljivoj vrućini!”, a bitka na Tebuku je bila u vremenu velikih vrućina. Poslaniče, reci im: “Džehennemska je vatra koja čeka licemjere je mnogo žešća od ove vrućine od koje bježe, kad biste samo znali!
Nek se licemjeri koji su izostali iz bitke smiju u životu na ovom kratkotrajnom svijetu, ali će mnogo plakati na Ahiretu, koji je vječan! To je kazna za njihovo nevjerstvo i loša djela koja su činili na dunjaluku.
Ako te, o Poslaniče, Svemogući Allah vrati s Tebuka u Medinu pa ti dvoličnjaci dođu tražeći dopuštenje da se bore drugi put, ti im odgovori: “Nikad vam neću dozvoliti da pođete u boj sa mnom, zbog opasnosti vašeg prisustva u mojoj vojsci. Bili ste zadovoljni izostajanjem iz bitke na Tebuku, pa ostanite tu sa bolesnicima, ženama i djecom."
I ne klanjaj, Božiji Poslaniče, dženazu nijednom dvoličnjaku i nemoj se moliti Allahu za njih, stojeći pored njihovih kaburova jer oni ne vjeruju u Allaha i Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i do smrti su ustrajali na nepokornosti Allahu. Takvima se ne klanja dženaza, niti se za njih moli.
O Poslaniče, nemoj se diviti imecima i djeci ovih licemjera, jer Allah želi da im to bude uzrok poteškoće i tegobe na ovome svijetu, i da umru kao nevjernici.
Kad Svevišnji Allah objavi neku kur’ansku suru u kojoj poziva dvoličnjake da vjeruju u Allaha i da se bore uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Allahovom putu, tada bogati i ugledni među njima traže dozvolu od Resulullaha da ne pođu u borbu govoreći: “Ostavi nas s nemoćnima, koji imaju opravdanje."
Ovi dvoličnjaci su zadovoljni poniženjem jer su zadovoljni da budu sa onima koji imaju opravdanje. Svemogući Allah zapečatio je njihova srca i oni ne mogu shvatiti u čemu je dobro za njih, a u čemu je zlo.
Što se tiče Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernika, oni ne izostaju iz borbe poput licemjera, već žrtvuju svoje imetke i živote boreći se da Allahova riječ stalno bude gornja. Njima pripada svako dobro na oba svijeta: na ovom svijetu im pripada pobjeda, ponos i ratni plijen, a na Ahiretu im pripada Džennet i spasenje.
Milostivi Allah je vjernicima koji se bore na Njegovu putu pripremio Džennet, ispod čijih dvoraca rijeke teku. Oni će u njemu vječno ostati, uživajući u blagodatima mnogobrojnim. Bit će to velika radost i veličanstven uspjeh kojem neće biti ravna.
Dolazili su i neki beduini iz okoline Medine kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im dopusti izostanak iz borbe na Allahovom putu, a dvoličnjaci među beduinima izostali su bezrazložno, jer nisu vjerovali u Poslanika i Allahovo obećanje. Nevjernike među njima će stići bolna kazna.
Starci, žene, djeca, nemoćni, bolesni, sakati, slijepi i siromašni koji nemaju sredstava za kretanje u boj, nisu grešni zbog neodlaska u borbu - jer imaju opravdanje - ako Allahu iskreno robuju i ako slijede Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dobročiniteljima se nema šta prigovoriti. Allah puno prašta dobročiniteljima i milostiv je prema njima.
Nisu grešni oni koji su ti došli, Vjerovjesniče, tražeći od tebe jahalice za borbu, pa si im rekao da im jahalice ne možeš osigurati. Oni su se potom vratili svojim kućama plačući od tuge što ne naći imetka da idu sa tobom.
Nakon što je Allah pojasnio da neće biti kažnjeni oni koji imaju opravdanje, spomenuo je one koji zaslužuju kaznu rekavši: "O Poslaniče, kazna i ukor su za one koji imaju mogućnosti a traže ti dozvolu da ne idu u borbu. Zadovoljni su poniženjem, zadovoljni su da ostanu u svojim kućama, kao oni koji imaju opravdanje, i Allah im je zapečatio srca i ne primaju pouku. Zbog zapečaćenosti srca oni ne znaju šta je dobro za njih pa da to rade, ni šta je loše za njih pa da se toga klone.
Licemjeri koji su izostali iz borbe iznosit će muslimanima razna opravdanja, kada se vrate iz borbe. Allah Uzvišeni ukazuje svome Vjerovjesniku i vjernicima da im odgovore na sljedeći način: "Nemojte iznositi opravdanja zasnovana na lažima, jer vam mi nećemo vjerovati, s obzirom na to da nas je Allah upoznao sa dijelom onoga što u sebi krijete. Allah i Njegov Poslanik vidjeće da li ćete se pokajati, pa da vaše pokajanje bude prihvaćeno, ili ćete pak nastaviti u svome licemjerstvu? Nakon toga bit ćete vraćeni Allahu koji sve zna, pa će vas On obavijestiti o onome što se ste radili, te će vam dati ono što ste zaslužili. Zbog toga, požurite ka pokajanju i dobrim djelima."
O vjernici, ovi koji su iz borbe izostali, zaklinjat će se Allahom, potvrđujući zakletvom svoja lažna opravdanja, a sve s ciljem da ih ne kudite i ne sramotite. Zbog toga, vi ih se okanite i napustite ih, jer oni su pogan čija je nutrina prljava. Njihovo prebivalište koje ih čeka jest džehennem, kojim će biti kažnjeni zbog licemjerstva i grijeha koje su činili.
O vjernici, ovi koji su od borbe izostali, zaklinjat će vam se, kako biste bili njima zadovoljni i kako biste opravdanja njihova prihvatili. Nemojte iskazivati svoje zadovoljstvo prema njima, jer ako to učinite, suprotstavili ste se svome Gospodaru, a On nije zadovoljan onima koji su Mu neposlušni te činee nevjerstvo i licemjerna djela. O muslimani, pazite se toga da budete zadovoljni onima sa kojima Allah nije zadovoljan!
Beduini koji ne vjeruju i koji licemjerna djela čine žešći su u svome nevjerovanju i licemjerstvu od civiliziranih ljudi koji ispoljavaju nevjerovanje i licemjerstvo, i oni su najpreči da ne poznaju vjeru, vjerske obaveze, pohvalne radnje i vjerske propise koje je Allah objavio Svome Poslaniku. Razlog tome je njihova žestina i grubost, te izdvojenost od ostalog svijeta. Allah zna njihova stanja, ništa Mu nije skriveno. Njegovo upravljanje svijetom i vjerski zakoni zasnovani su na mudrosti.
Među beduinima ima licemjera koji smatraju da je udjeljivanje na Allahovom putu samo gubitak i vid nameta, jer misle da za to udjeljivanje neće biti nagrađeni i da zbog uskraćivanje imetka neće biti kažnjeni. Ipak, neki od njih udjeljuju pretvarajući se i na takav način se štite. O vjernici, oni čekaju da vas kakvo zlo zadesi, pa da vas se riješe! Zlo koje žele vjernicima i lošu završnicu koju priželjkuju Allah će usmjeriti ka njima, a ne ka vjernicima. Allah čuje ono što govore i zna ono što skrivaju.
Ima beduina koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan i koji dijele svoj imetak na Allahovom putu želeći se približiti Allahu i zaslužiti da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, moli i traži oprost za njih. Za takvo njihovo udjeljivanje, kojim se žele približiti Allahu, imat će sevap i Allah će ih prekriti Svojom ogromnom milošću koja obuhvata oprost grijeha i ulazak u džennet. Allah će oprostiti onome ko se pokaje i Svoju milost će mu podariti.
Allah je zadovoljan onima koji su među prvima prihvatili islam i koji su se odselili iz svojih domova radi Allaha, a zadovoljan je i onima koji su pomagali muhadžire, kao i svima onima koji njih budu slijedili u ispravnom vjerovanju i dobrim djelima. Od njih je Allah primio dobra djela i ibadete, a i oni su zadovoljni Allahom, jer im je podario veliku nagradu, pripremio za njih džennet, ispod čijih dvoraca teku rijeke. Oni će vječno boraviti u džennetskim baščama, a to je, uistinu, ogroman uspjeh.
Među beduinima oko vas, u blizini Medine, ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licermjerstvu uporni i ustrajni – ti ih, o Poslaniče, ne poznaješ, ali ih Allah poznaje. Njih će Allah na dvostruke muke staviti: prvi put na ovome svijetu, na način da će njihovo stanje biti otkriveno, da će biti ubijani i zarobljivani, a drugi put na onome svijetu, u kaburskoj patnji. Zatim će biti, na Sudnjem danu, u veliku patnju vraćeni, u najniže provalije džehennema, bačeni.
Među stanovnicima Medine ima i drugih ljudi koji su iz borbe izostali bez opravdanja, pa su priznali da nemaju opravdanja i nisu izmišljali izgovore. Oni su svoja djela, pokornost Allahu, pridržavanje vjerozakona i borbu na Allahovom putu, pomiješali sa lošim djelima, ali se nadaju da im Allah oprosti. Allah će oprostiti onima koji se pokaju i bit će milostiv prema njima.
Uzmi, o Allahov Poslaniče, od dobara njihovih zekat i sadaku, da ih njime očistiš od grijeha i blagoslovljenim ih učiniš kako bi se njihov imetaj uvećao, i pomoli se za njih nakon što imetak uzmeš, molitva tvoja će ih, zaista, smiriti jer je ona milost – a Allah je Onaj Koji sve tvoje molbe čuje i sve njihove postupke i namjere zna.
Zar ne znaju ovi koji su iz borbe izostali i oni koji se kaju, da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih koji mu se pokaju, da samo On prihvata zekat i sadaku, i da je On neovisan od svega toga, da će On primiti sadaku od onih koji je dijele i da je samo Allah stalni Primatelj pokajanja robova koji se kaju i da je prema njima milostiv?
l reci, o Poslaniče, onima koji su iz borbe izostali, kao i onima koji se od grijeha kaju: "Trudite se na način da popravite štetu koju ste načinili, činite djela iskreno u ime Allaha i radite ono čime je On zadovoljan, pa će Allah trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici. Vi ćete biti vraćeni na Sudnjem danu Onome Koji zna sve, i Koji zna šta ste skrivali i šta ste javno činili, pa će vas o onome što ste radili na dunjaluku obavijestiti i prema tome vas nagraditi."
Ima onih koji su izostali iz bitke na Tebuku, a nemaju opravdanja. Oni čekaju Allahovu presudu, a On će među njima presuditi onako kako želi: može ih kazniti ako se ne pokaju, a može im i oprostiti. Allah najbolje zna ko zaslužuje kaznu, a ko zaslužuje Njegov oprost, jer Njegov vjerozakon i uređivanje svijeta zasnovano je na mudrosti. Imena tih ashaba su: Murara b. er-Rebi, Ka'b b. Malik i Hilal b. Umejja.
Među licemjerima nalaze se i oni koji su džamijiu sagradili kako bi Allahu nepokorni bili, muslimanima štetu nanijeli, ispoljili nevjerovanje jačanjem licemjera, razjedinili vjernike i spremno iščekivali one koji su se protiv Allaha i Poslanika, još prije gradnje džamije, borili. Ovi licemjeri zaklinjat će vam se i govoriti da im je cilj samo olakšavanje muslimanima, ali Allah je svjedok da oni lažno takve tvrdnje iznose.
O Vjerovjesniče, ne odazivaj se pozivu licemjera da obaviš namaz u džamiji koja ima spomenute karakteristike. Džamija Kuba, koja je već od ranije na temeljima bogobojaznosti sagrađena, preča je da u njoj, a ne u džamiji koja je sagrađena na temeljima nevjerstva, klanjaš. U džamiji Kuba nalaze se ljudi koji vole da se mnogo čiste vodom od nečistoća i prljavštine, kao i traženjem oprosta i pokajanjem od grijeha. Allah voli one koji se mnogo čiste od prljavštine i grijeha.
Da li je onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na temeljima bogobojaznosti, izvršavajući Allahove naredbe i kloneći se zabrana i želeći Allahovo zadovoljstvo kroz dobročinstvo, sličan onome ko je džamiju sagradio s ciljem nanošenja štete muslimanima, jačanja nevjerstva i raskola među vjernicima? Takvi ne mogu nikada biti isti. U prvom slučaju, građevina je čvrsta i ne postoji bojazan da će se porušiti, dok je u drugom slučaju, građevina sazdana na ivici jame i obale koja samo što se nije urušila i u džehennemsku provaliju otišla. Allah neće pomoći i potporu pružiti zulumćarima koji nevjerovanje, licemjerstvo i druge vidove nepravde promoviraju.
Zgrada (džamija) koju su oni sagradili s ciljem nanošenja štete stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne puknu, dok ne umru ili ubijeni budu. Allah je Onaj Koji sve što robovi čine zna, i mudar je u Svojim odredbama naknade za dobro ili zlo.
Allah je od vjernika kupio živote njihove, i pored toga što su oni u Njegovoj vlasti, kao vid počasti, i to za veliku vrijednost, tj. džennet. Oni će se na Allahovu putu boriti protiv nevjernika, kako bi Allahovu riječ uzdigli, pa će ubijati nevjernke, a i ginuti od njihovih ruku. Allah je to, zbilja, obećao u Tevratu, koji je objavio Musau, i Indžilu, koji je kao objavu dao Isau, neka je na njih mir i spas, a i u Kur'anu, koji je objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. A niko od Allaha dosljednije ne ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte i budite sretni, o vjernici, zbog pogodbe svoje koju ste s Allahom ugovorili, jer to je zasigurno uspjeh veliki.
Oni koji će dobiti spomenutu nagradu ostavljaju djela koja Allah mrzi i prezire i rade ono što dovodi do Njegove ljubavi i zadovoljstva. Oni su ponizni i strahopoštavanja prema Njemu puni, pa se trude da Mu pokorni budu, iskazuju Mu zahvalu u svim situacijama, poste, klanjaju, promoviraju djela koja su naređena od Allaha i Njegova Poslanika, sprečavaju sve ono što je vjerom zabranjeno, vode brigu o Allahovim granicama i naredbama, te ostavljaju sve ono što je On zabranio. Zato, o Allahov Poslaniče, kaži vjernicima koji imaju ova svojstva ono zbog čega će se radovati i na ovome i na budućem svijetu.
Ne priliči Vjerovjesniku i vjernicima da mole Allaha za oprost mnogobošcima, pa makar im bili najbliža rodbina, nakon što im je postalo jasno da će, zbog toga što su umrli kao mnogobošci, u džehennem ući.
Ibrahim je za svoga oca oprost molio jer je obećao da će to učiniti, nadajući se da će prihvatiti islam. Kada je Ibrahimu postalo jasno da je njegov otac Allahov neprijatelj, zbog toga što savjete nije prihvatao ili zbog toga što je posredstvom Objave saznao da će kao nevjernik umrijeti, odrekao ga se. Traženje oprosta za njega bilo je dio njegovog zaključka i truda, a ne kao vid suprotstavljanja Allahovom propisu koji mu je objavio. Ibrahim, neka mu je Allahov mir, bio je Allahu izuzetno predan i puno je svome nepravednom narodu praštao.
Allah neće donijeti odluku da je neki narod u zabludi, nakon što ga je uputio, sve dok im ne pojasni zabranjena djela kojih se moraju čuvati. Ako ih budu činili, nakon tog pojašnjenja, donijet će presudu o njihovoj zabludi. Allah sve zna, ništa Mu skriveno nije. On vas je poučio svemu onome što niste znali.
Allahova je vlast i na nebesima i na Zemlji, On u toj vlasti ni na Zemlji ni na nebu nema sudruga i ortaka. Ni najskrivenija pojava nije Mu skrivena, On kome hoće život daje, a ako hoće usmrćuje. O ljudi, vi pored Allaha nemate zaštitnika koji će brinuti o vama i vašim stanjima, niti imate pomagača koji će vas od zla udaljiti i protiv neprijatelja pomoći.
Allah je oprostio vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kada je licemjerima dozvolio izostanak iz Pohoda na Tebuk, oprostio je i muhadžirima i ensarijama koji nisu izostali, nego su ga u tom teškom času, u Pohodu na Tebuk, slijedili, kada je bila velika vrućina, manjak snage, a neprijatelj je bio jak. U to vrijeme srca nekih od njih zamalo se nisu pokolebala i napustila pohod, jer su bili u teškoj situaciji. Allah ih je poslije učvrstio i pomogao u njihovoj nakani da krenu u boj, te im je poslije i oprostio. On je prema njima, zaista, milosrdan i milostiv, a ta milost se, pored ostaloga, ogleda i u činjenici da ih je usmjerio ka pokajanju, a onda to pokajanje i prihvatio.
Allah je oprostio trojici koja su izostala iz bitke na Tebuku i čije je pokajanje bilo odgođeno, a oni su: Ka'b b. Malik, Murara b. er-Rebi i Hilal b. Umejja. Poslanik je, sallallah salallahu alejhi ve sellem, izdao naređenje da se oni izbjegavaju, pa su bili veoma tužni, toliko da im se Zemlja, pored širine i prostranstva, učinila skučenom, a u njihovim dušama bilo se stislo zbog samoće koju su osjećali. U tom stanju znali su da je jedini izlaz kod Allaha, pa im se On smilovao i ka pokajanju ih uputio, a onda im pokajanje prihvatio, jer On mnogo prašta Svojim robovima i milostiv je prema njima.
O vjernici, vjerujte u Allaha, slijedite Njegova Poslanika i radite po vjerozakonu koji je objavio, bojte se Allaha tako što ćete izvršavati vjerske naredbe i sustezati se od vjerskih zabrana, a pored toga budite sa iskrenima u njihovom vjerovanju, riječima i djelima, jer bez iskrenosti nema vam spasa!
Stanovnici Medine i beduini iz njene okoline nisu trebali izostati iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je krenuo u borbu, i nisu trebali svoje živote čuvati ne žrtvujući se za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego im je obaveza bila da svoje živote založe za njegov, jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu dobit nad neprijateljem ostvariti, bilo da se radi o pogibiji, zarobljavanju, plijenu ili porazu, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti i od njih kod Allaha primljeno. Allah, zaista, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro, nego će im tu nagradu čak i povećati.
I neće dati nikakav imetak, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti i preći, a da im to udjeljivanje i putovanje neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio na onome svijetu za ono dobro što su radili.
Vjernici ne trebaju da svi idu u borbu, kako ih neprijatelji ne bi istrijebili ako ih poraze. Iz svake grupe u džihad treba da ide jedna skupina, a druga skupina treba ostati sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, učiti vjeru od njega, slušati kur'anske ajete i učiti vjerske propise, da bi oni time što su naučili opominjali svoje sunarodnjake kada se vrate, nadajući se da će se na taj način sačuvati od Allahove kazne, slijediti Njegove naredbe i kloniti se Njegovih zabrana. Ovo se odnosilo na izvidnice koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao u razne krajeve i za koje je birao neke ashabe.
Allah Uzvišeni naređuje vjernicima da se bore protiv onih nevjernika koji ih okružuju u njihovoj blizini, jer su oni opasnost za vjernike. Naredio im je također da ispoljavaju snagu i strogost, kako bi na taj način uplašili nevjernike i spriječili njihovo zlo. Allah je uz vjernike, pomaže ih i daje im potporu.
Kada Allah objavi neku suru Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ima licemjera koji, izrugujući se, pitaju: "Kome je od vas ova sura povećala vjerovanje u ono što Muhammed govori?" Kada su u pitanju vjernici u Allaha i Njegova Poslanika, ta sura im je povećala vjerovanje pored već postojećeg koje su imali, i oni se raduju Objavi koja im dolazi, jer ona donosi korist i dobro, kako na ovome, tako i na onome svijetu.
Licemjerima objava Kur'ana u kojem se nalaze propisi i kazivanja samo bolest i poročnost povećava, jer oni poriču objavu koja dolazi. Bolest im se povećava svaki put kada dođe nova objava, utoliko više jer svaki put sumnjaju u nju, i oni umru kao nevjernici.
Zar ovi licemjeri ne vide da iskušenja koja im dolaze od Allaha jednom ili dva puta u godini otkrivaju njihovu stanje i sramote ih? I pored toga što znaju da to Allah čini, oni se na kaju zbog svog nevjerovanja, niti shvataju svoje licemjerje. Oni ne uzimaju pouku iz onoga što ih zadesi i da je to od Allaha.
Kada Allah objavi neku suru Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u kojoj se spominju stanja licemjera, oni se jedni u druge zagledaju i kažu: "Da li vas iko vidi?" Ukoliko ih niko ne bi vidio, oni bi se udaljili sa sijela, a Allah time njihova srca udaljuje od upute i dobra, jer oni ne shvataju i ne razumiju.
O Arapi, došao vam je Poslanik koji vama pripada, on je Arap kao i vi, njemu je teško kada je i vama teško, i ima veliku želju da krenete Pravim putem te zarad toga ulaže veliki trud. On je prema vjernicima posebno blag i samilostan.
Ukoliko se oni okrenu od tebe i ne povjeruju u ono u šta ih pozivaš, reci im, Poslaniče: "Meni je dovoljan Allah, jedino On zaslužuje da bude obožavan, samo se na Njega oslanjam i On je Gospodar velikog Prijestolja."
