ترجمة معاني سورة غافر
باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم
.
من تأليف:
مركز تفسير للدراسات القرآنية
.
ﰡ
ﭥ
ﰀ
O kur’anskim skraćenicama već je bilo govora, na početku sure el-Bekara.
Kur’an je knjiga koju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljuje Allah, Silni, Koga niko ne može nadvladati, i Sveznajući, Koji zna šta ljudima treba.
Allah, džellešanuhu, oprašta grijehe onima koji traže oprost, prima pokajanje pokajnikā i blagonaklon je spram iskrenih robova, a, s druge strane, žestoko kažnjava one koji prelaze Njegove granice olahko se prema njima odnoseći i ustrajavaju u činjenju grijehā. Allah ljude, džine i sva druga stvorenja obasipa brojnim blagodatima, nema istinskog božanstva osim Njega, On nema saučesnika, On će oživjeti stvorenja poslije smrti i nagradit će ili kazniti prema zaslugama.
Dokaze koje je Allah objavio poriču samo ohole inadžije, oni negiraju argumente Allahove jednoće, i neka te, Vjerovjesniče, ne obmanjuje to što nevjernici putuju po Zemlji radi zgrtanja imetka, pokretnina i nekretnina, niti njihovo uživanje i naslađivanje čarima ovog svijeta. Allah ih time približava kazni.
I prije mekanskih bezvjernika, Nuhov, alejhis-selam, narod, poricao je, a i oni narodi koji su se docnije pojavili: Ad, Semud, Lutov narod, stanovnici Medjena, faraon. Oni su se podijelili u tabore pa su nastojali, poričući i ubijajući neke poslanike, nanijeti vjeri i poslanicima što više zla. Suprotstavljali su se istini, izbjegavali uputu i odbijali očita znamenja htijući utrnuti Allahovo svjetlo i obesnažiti istinu. Međutim, Allah ih je uništio, pa pogledaj kakva je bila Allahova osveta i kakve su muke dopali Njegovi neprijatelji.
Kako su prijašnji narodi zbog poricanja zaslužili kaznu, isto tako su i mekanski neznabošci, jer ne vjeruju u Svemogućeg Allaha, zaslužili da ih Bog kazni.
Meleki koji nose Arš, Allahov prijesto te odabrani meleki koji se nalaze oko Arša veličaju Gospodara, slave Ga i negiraju sve ono što Mu ne dolikuje. Oni negiraju svaku manjkavost u pogledu Allaha i čvrsto u Njega vjeruju. Dakle, spomenuti meleki mole se Sveznajućem Allahu da oprosti vjernicima, pa govore: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem, pa oprosti onima koji su se pokajali od bezboštva i grijehā, i koji slijede Tvoj Pravi put, i koji ispovijedaju vjeru islam! Poštedi ih i sačuvaj od džehennemske kazne, Ti si izuzetno milostiv!”
“Allahu, uvedi Svoje dobre robove u edenske vrtove, koje si im obećao, jer su vjerovali i činili dobra djela. I smiluj se dobrim vjernicima, njihovim očevima, suprugama i djeci, koji su vjernici bili, uvedi ih u Džennet, a Ti si Silni i Svemogući, Tvoja se riječ ne mijenja, Ti si Mudri, Koji sve savršeno stvara, određuje i propisuje”, mole meleki.
“Allahu, poštedi ih posljedica grijehā, oprosti im, nemoj ih kazniti, jer koga Ti poštediš posljedica hrđavih djela već si mu ukazao milost i omogućio mu uspjeh – da uđe u Džennet i zasluži Tvoje zadovoljstvo. To je, zaista, najveći stupanj koji čovjek može zaslužiti”, dodaju meleki u svojoj dovi.
Meleki čuvari Vatre doviknut će nevjernicima u Allaha i poslanike, koji će sami sebe koriti u Džehennemu zbog nevjerovanja na dunjaluku i zbog očite propasti: “Allahov je prezir spram vas, kad ste Mu na dunjaluku bili neposlušni, niste u Njega vjerovali, nego ste Mu druge ravnim smatrali, bio veći od vaše odvratnosti spram sebe sad.”
Neznabošci će reći, priznajući svoje grijehe onda kad priznanje i kajanje neće biti od koristi: “Gospodaru naš, dva si nas učinio neživim: prije nego što si nas stvorio pa si nas stvorio, i kad nam je došao smrtni čas. A dva si nas puta oživio: jednom na dunjaluku, kad si nas stvorio nakon što nismo postojali, i drugi put onda kad si nas, nakon smrti naše, oživio. Mi, evo, priznajemo svoje grijehe, pa ima li ikakva načina da izađemo iz džehennemske vatre i da se vratimo na dunjaluk, gdje bismo, nesumnjivo, činili dobro pa da Ti budeš zadovoljan nama?!”
“Nevjernici, kazna vas je stigla upravo zato što vas se pozivalo da obožavate samo Allaha nikog Mu ne pridružujući, a vi niste htjeli biti vjernici i druge ste Mu pridruživali. Kada bi ljudi obožavali druge pored Allaha, vi biste u to vjerovali. Sud pripada jedino Allahu, Onom Koji je uzvišen Svojim Bićem, položajem, i Svojom moći. On je najveći, sve što postoji manje je od Njega.”
Allah vam, o ljudi, daje mogućnost da uočite znamenja Njegova savršenog stvaranja u svemirskim prostranstvima i u vama samima, da vam to bude dokaz Njegove moći i jednoće. I čini da pada blagoslovljena kiša pomoću koje raste divno bilje i opstoji život na Zemlji. No, iz tih znamenja pouku uzimaju samo oni koji su poslušni Bogu, i koji su iskreni, i koji se mnogo kaju.
Vjernici, iskreno se i odano obraćajte Svevišnjem Allahu nikog Mu ne smatrajući ravnim, pa makar se zbog toga što činite ljutili vaši neprijatelji nezvjernici.
Klanjajte se Uzvišenom Allahu, Koji je iznad stvorenja u svakom pogledu! Predajte se Gospodaru, vlasniku Arša veličanstvenog. Allah je, iz Svoje neizmjerne milosti, slao vjerovjesnike i poslanike i objavljivao im mudrost, znanje i uputu, koji su čovjeku važniji od duše, bez koje ne može živjeti. Pomoću objave vjerovjesnici i poslanici podsjećali su i upozoravali svoje narode na pogubnost svih djela koja iziskuju kaznu i upozoravali su ih na polaganje računa u teškom Danu, u kojem će Allah oživiti prijašnje i potonje narode.
Na Kijametskom danu, kad ljudi zajedno sakupljeni na jednom mjestu budu čekali Božiju presudu, Gospodaru svjetova ništa neće biti skriveno, nijedno djelo ni riječ – sve je Allah zapisao, i pozvat će čovjeka na odgovornost za sve što je uradio i rekao. Na Sudnjem danu Svevišnji će Allah reći: “Kome pripada vlast danas?” i, kako Mu neće odgovoriti ni melek odabrani ni vjerovjesnik poslati, sām će Sebi odgovoriti rekavši da vlast pripada Allahu, osim Koga nema istinskog Boga, Onom Koji je jedinstven glede Bića i svojstava, Svemogućem, Onom Kome je sve potčinjeno.
Allah će na Kijametskom danu svakog čovjeka nagraditi ili kazniti shodno onom što je činio, nikom neće biti učinjena nepravda; nikom neće biti uvećani grijesi niti će ikom biti umanjena njegova dobra djela. Allah, zaista, brzo svodi račun, tim brže jer Svojim znanjem sve obuhvata.
Opomeni, Poslaniče islama, i podsjeti narod na blizinu Smaka svijeta, kad će srca zbog straha, velike neizvjesnosti i nepojmljivo duboke tuge doprijeti do grkljana. Tada niko neće glasa pustiti osim onoga kome Milostivi dozvoli. A oni što su sebi nanijeli nepravdu čineći širk i grijehe neće imati bližnjeg koji će im pomoći, niti zaštitnika koji će se za njih zauzeti, niti pomagača koji će od njih patnju otkloniti. Sudnji dan će doći, a sve što dolazi, brzo dolazi.
Sveznajući Allah zna u šta čovjek kriomice gleda i znane su Mu tajne koje grudi kriju. Allahu, džellešanuhu, nije nepoznat nijedan pokret oka, a ni ono što čovjek učini pa nastoji sakriti. Njemu ništa nije skriveno.
Allah će, džellešanuhu, na Sudnjem danu presuditi po pravdi Svojim robovima. Nikom neće umanjiti dobra djela, niti će kome dodati hrđavo djelo koje nije učinio. A božanstva kojima se ljudi klanjaju ne mogu suditi, nisu za to kadra. Allah čuje sve glasove, vidi sve pokrete i savršeno zna svačije namjere. On će svakom dati odgovarajuću naknadu.
Zbog čega nevjernici ne putuju po svijetu pa da vide tragove koje su iza sebe ostavili grješnici? Neka putuju i vide kako ih je Svemogući Allah uništio. Usto su bili moćniji i tjelesno snažniji od mekanskih višebožaca, no nisu im bili od koristi tragovi moći niti civilizacija, koje su ostavili iza sebe i nisu našli pomagača protiv Gospodara.
Kazna je prijašnje narode stigla upravo zbog toga što su bili nevjernici u Allaha time što su utjerivali poslanike u laž i poricali njihove dokaze, a bili su su moćni na ovom svijetu. Sve su to činili nakon što su im prispjeli očiti i nepobitni dokazi da poslanici govore istinu i da je Allah jedini Bog. On je Jaki i Onaj Koji silno kažnjava one što u Njega ne vjeruju i što poslanike utjeruju u laž.
Plemeniti je Allah poslao Musaa, alejhis-selam, sa znamenjima i očitim, nepobitnim dokazima.
Faraonu, silniku Egipta, njegovu ministru Hamanu, te Karunu, vlasniku riznica, poslat je Musa s očitim dokazima, ali su oni porekli Musaovu poslanicu i utjerali ga u laž. Rekli su da je čarobnjak i lažac u svojoj tvrdnji da je poslanik.
I ne samo da su porekli Musaovo, alejhis-selam, poslanstvo već su prešli granicu u zlu, pa su ubijali mušku djecu Musaova naroda, a dotle su ostavljali žensku djecu da im budu sluškinje. A to što nevjernici nastoje ubijati vjernike kako bi ih bilo manje spletka je koja im neće uspjeti.
Faraon se obratio uglednicima svog naroda: “Pustite me da ubijem Musaa, a neka on traži od Boga, Koji ga je poslao ljudima – kako on to tvrdi – da ga zaštiti od mene! Strahujem da će vas odvratiti od vaše vjere mijenjajući je! I pretpostavljam da će izazvati veliki nered i ubistva time što čini u Egiptu.”
Na to se Musa obratio faraonu i njegovu narodu rekavši: "Ja od Allaha, Koji je moj i vaš Gospodar, tražim zaštitu od svakog oholnika koji poriče istinu, koji ne vjeruje u Sudnji dan i polaganje računa.
U raspravu se uključio jedan čovjek iz faraonove porodice, koji je tajno vjerovao u Allaha i podržavao Musaa, alejhis-selam. Upitao je faraonove poklonike: “Zar ćete ubiti nevina čovjeka samo zato što prihvata Allaha za Gospodara – a samo Allah polaže pravo da Mu se robuje!? Zar ćete ubiti čovjeka koji vam je donio bjelodane dokaze da je Božiji poslanik!? Ako Musa laže govoreći da je poslanik, laže na svoju štetu i sam će snositi posljedice svoje laži. Međutim, ako istinu govori, onda će vas, budete li ga smatrali lašcem, neizostavno stići nešto od onog čime vam prijeti. Znajte da Uzvišeni Allah neće uputiti one ljude koji prelaze granice u grijesima, a usto iznose laži na Njega i na Njegove poslanike.”
Zatim im se obratio: “Narode moj, danas vama pripada vlast u Egiptu, vi ste glavešine sinova Israilovih, to ne poričem, ali ko će nas zaštititi od kazne koju će Svevišnji Allah, htjedne li, poslati na nas?!” Faraon reče: “Biće po mom mišljenju i mojoj presudi. Smatram da treba ubiti Musaa! To iz razloga da predupredim zlo i nered. I ja vas ne upućujem osim na ono što je ispravno i dobro!"
Podsjećajući i upozoravajući svoje sunarodnike, vjernik iz faraonove porodice reče: “Narode moj, bojim se za vas kobnog dana u kojem ćete doživjeti kaznu ako ubijete Musaa, alejhis-selam, nepravedno! Zar nisu hrđavo skončali oni koji su se urotili protiv poslanikā?!”
“Nuhov narod, Ad i Semud, kao i kasnija pokoljenja obično su se protivili poslanicima, utjerivali su ih u laž i pokazivali otvoreno nevjerstvo, pa ih je Svemogući Allah, pravedno, uništio”, rekao je vjernik iz faraonove porodice. “Znajte da Allah, džellešanuhu, kažnjava pravedno, a da milost ukazuje iz Svoje dobrote!”
“Narode moj, plašim se da će vas, budete li bezvjernici, stići kazna na Sudnjem danu, kad će se ljudi, zbog teškog položaja u kojem će se nalaziti, međusobno dozivati pogrešno misleći da će im rodbinske veze ili položaj koji su imali nešto koristiti.”
“Uzmicat ćete i bježati na Kijametskom danu od strahota Vatre, ali zaštitu nećete naći, ni pomagača koji bi vam pomogao i od vas patnju otklonio. Kome Allah uskrati uputu i ne usreći ga, njemu nijedan čovjek ne može ukazati na Pravi put."
Poslanik Jusuf, alejhis-selam, još davno, prije Musaa, a.s., vam je podastro očite i neoborive dokaze da je samo Allah Bog, no vi ste, za njegova života, sumnjali i bili u nedoumici, a kad ga je Sveznajući Allah usmrtio, onda ste još više sumnjali i bili umnogome više zbunjeni, te ste rekli: “Poslije Jusufove smrti Allah neće više poslati poslanika ljudima!” Eto takvu zabludu, u kojoj vi lutate, Uzvišeni Allah odredi onima koji prelaze granice i sumnjaju u Njegovu jednoću.
Oni ljudi koji se pozivaju na neistinu i odbijaju bjelodane dokaze i uputu koje su donijeli poslanici, nemaju za to nikakva dokaza. Allah mrzi njihovo raspravljanje, jer je neumjesno, a i vjernici ga mrze. Onako kako je Svevišnji Allah zapečatio srce svakom pripadniku prijašnjih naroda koji se poziva na neistinu, tako će zapečatiti srce svakom oholom, nepravednom inadžiji kojem oholost ne dopušta prihvatanje istine.
Pošto je zanegirao dokaze koje je donio Musa utjeravši ga u laž, faraon je, izazivajući i prijeteći, rekao: “Hamane, napravi mi visoku građevinu kako bih dospio do nebeskih staza…”
“Pa ću se, pošto do njih stignem”, dodao je, “lično uvjeriti u ono što Musa govori i vidjet ću njegova Boga, za Koga tvrdi da zaslužuje da Mu se robuje, e da bih pouzdano znao govori li Musa istinu ili pak laže. I, premda se nisam uspeo, mislim da je Musa doista lažac, mislim da on nije poslanik.” Tako je faraon mnio da čini pohvalno djelo, a nije opazio ogavnost svojih postupaka. Zbog slijeđenja neistine, koja mu je prikazana lijepom, faraon bijaše odvraćen od Pravog puta. Njegovo lukavstvo i spletkarenje radi pobijanja Musaove, alejhis-selam, tvrdnje da je poslanik završila se na štetu njegovu, tim prije je je poništen sav faraonov trud, i to ima za posljedicu da vječno bude nesretan.
Onaj se vjernik ponovo obratio svojim sunarodnicima savjetujući ih: “Narode moj, ja vas zaista pozivam u istinu, ukazujem vam na razborit put, a ne želim da pođete stranputicom, pa mene slijedite!”
“Narode moj, kratak je život na dunjaluku, uživanje na njemu brzo prođe, zato nemojte dopustiti da vas obmanu čari ovog svijeta, nemojte misliti da ćete na njemu vječno ostati. A, s druge strane, imajte na umu da će na ahiretu, budućem svijetu, uživati onī koji budu vjerovali i dobro činili, bit će u Džennetu uvijek radosni, sigurni i vječno zadovoljni. Stoga se čuvajte da nas ne zaokupi ovaj svijet od ahireta."
“Allah će onog ko čini zlo kazniti shodno veličini njegova grijeha, ne više od toga, a onima koji čine dobro zarad Allahova lica, bili muškarci ili žene, a vjeruju u Boga i poslanike, Gospodar će takvima dati Džennet, u kojem će vječno uživati; u njemu će im Allah, bez računa, dati najljepšu hranu i piće, te vječnu nagradu.”
“Narode moj, začudno je to što ja vas pozivam u monoteizam i činjenje dobrih djela, a vi mene pozivate u nevjerstvo u Boga i činjenje grijeha, što će imati za posljedicu očitu propast i vječnu patnju u džehennemskoj vatri!”
I dodao je: “Vi mene pozivate da budem ateist ili mnogobožac i da budem neposlušan Allahu i da obožavam uz Njega drugoga za kojeg nema nikakav dokaz da je valjano njegovo obožavanje – i znam da niko, osim Allaha, polaže pravo da Mu se robuje. Ja vas pozivam da robujete Allahu, Koji je silan u upravljanju i vladanju, i Koji žestoko kažnjava, ali Koji oprašta onima koji se kaju i Njemu se ponizno obraćaju.”
“Nimalo ne sumnjam u to da oni čijim me robom nastojite učiniti ne zaslužuju da im se robuje niti da im se obraća dovom. Ne sumnjam ni u to da se njima treba obraćati u pogledu ovosvjetskih, a pogotovu u pogledu onosvjetskih potreba. Također, nimalo ne sumnjam da će se svi ljudi vratiti Allahu, Koji će ih pozvati na odgovornost za djela koja činjahu u životu na ovom svijetu, i da će u džehennemskoj vatri završiti svi oni koji prelaziše granice Božijeg vjerozakona. Oni će u Vatri zasvagda ostati.”
Nakon što im je uputio savjet i upozorenje pa izgubio nadu da će ga poslušati, vjernik iz faraonove porodice izvijestio je svoje sunarodnike da će se oni žestoko kajati onda kad se neće prihvatiti pokajanje onih koji su na dunjaluku pokliznuli. Kazao im je i to da se on pouzdava u Allaha i da se stavlja u Njegovo okrilje, jer Allah dobro zna šta svi ljudi govore i čine i ništa Mu nije skriveno.
Svemogući je Allah sačuvao vjernika iz faraonove porodice od osvete nevjernikā i njihova kobnog spletkarenja kada ga htjedoše ubiti, jer se pouzdao u Allaha; nevjernike je zadesila kazna još na ovom svijetu. Naime, Allah je potopio faraona i njegove vojske.
Allah, džellešanuhu, potopio je faraona i njegove pristalice i upravo od tog trenutka izlaže ih džehennemskoj vatri, ujutro i navečer, u njihovim kaburovima. A faraonovi će ljudi na Kijametskom danu biti uvedeni u tešku, vječnu patnju, bit će im to prikladna kazna za bezvjerstvo, poricanje i odvraćanje od Allahovog puta.
Spomeni, Poslaniče, da će se sljedbenici prepirati u džehennemskoj vatri sa onima koje su slijedili. Naime, potlačeni sljedbenici će reći oholim vođama: “Mi smo se za vama na dunjaluku u pogledu vjere povodili, pa možete li, zato što ste bili uzrok naše zablude i nevjerstva, na sebe preuzeti makar dio patnje u kojoj se nalazimo?”
Glavešine će odgovoriti da to ne mogu učiniti, da su svi u Vatri, i sljedbenici i slijeđeni, jer je Allah tako presudio, niko za drugoga kaznu neće moći iskusiti, a On im je po pravdi dao, odnosno kaznio je one koji su kaznu zaslužili.
Nakon što izgube nadu u izlazak iz Vatre i povratak na dunjaluk, gdje bi se pokajali, podanici i vođe nevjernici obratit će se džehennemskim čuvarima: “Zamolite Allaha da nam patnju ublaži bar jedan dan, da se, eto, makar malo odmorimo!”
A džehennemski će im čuvari odgovoriti: “Zar vam poslanici nisu donosili jasne argumente da je Allah jedini Bog i da su poslanice istina, pa ste poricali i odbijali povjerovati?” I nakon što nevjernici priznaju da su poricali Allahove, džellešanuhu, ajete, čuvari će im reći: “E, mi se za vas nećemo moliti, niti ćemo se za vas zauzimati! Molite se vi, ali je vaša molba beskorisna i neće vam se Gospodar odazvati, utoliko prije jer ste bezbožnici, a oni se mole uprazno.”
Svemogući će Allah, doista, pomoći poslanike i vjernike još na ovom svijetu, pa će pobijediti one koji ratuju protiv vjere, a pomoći će im i na Sudnjem danu, kad će meleki, poslanici i vjernici svjedočiti protiv nevjernikā – da su ih vjerovjesnici pozivali u vjeru, a da su krivovjerni svoje poslanike lašcima proglasili.
Na Kijametskom danu, kad nevjernici budu lišeni sveobuhvatne Allahove milosti, neće im koristiti opravdanja; njih čeka najgore prebivalište, Džehennem, u kojem će biti izloženi bolnoj patnji.
Uzvišeni je Allah Musau, alejhis-selam, dao znanje, u kojem je uputstvo i objašnjenje propisa koji vode ka istini; Allah je učinio da sinovi Israilovi nasljeđuju Tevrat i prenose ga s koljena na koljeno.
Tevrat je sadržavao uputu i pouke, poticao je na slijeđenje Pravog puta i podsjećao one koji su razumom obdareni i koji nisu odstupili od urođene prirode.
Poslaniče milosti, strpljivo podnesi poricanje nevjernikā i uznemiravanje grješnikā, Allah je tebi obećao pomoć i vlast! Tvoja je dužnost, Vjerovjesniče, moliti za oprost grijehā. I slavi svog Gospodara, ujutro i navečer.
Oni koji ne prihvataju da je Veličanstveni Allah jedini Bog te nastoje pomiješati istinu s neistinom, nemaju ispravan dokaz da govore istinu. Njih na to navode oholost, inat i samodopadljivost. Tvoje je da se staviš u Božije okrilje i tražiš Njegovu zaštitu. Allah savršeno čuje i vidi sve ono što Njegovi robovi čine, On će im dati ono što su zaslužili, ništa Mu ne može promaknuti.
Fenomen stvaranja golemih nebesa i Zemlje veći je od fenomena stvaranja ljudskog roda. Onaj ko ih stvori, može ih oživjeti poslije smrti i pozvati na odgovornost! Većina ljudi ne zna, te ne izvlači pouku iz tog fenomena i ne dokazuje njime mogućnost proživljenja, iako je dokaz očit.
Slijepac i onaj koji vidi doista nisu jednaki! Isto tako, nisu jednaki ni čestiti vjernici, koji vjeruju u Allaha i poslanike te čine dobra djela, i oholi nevjernici, koji čine nered i grijehe. Ljudi, malo vas je koji pouku primate! Da pouku primite, znali biste da postoji razlika između spomenute dvije kategorije, te biste se upinjali da budete od onih koji vjeruju i čine dobra djela zarad Allahova zadovoljstva.
Nemoguće je da ne dođe Sudnji dan, u kojem će Allah oživiti mrtve i pozvati ih na odgovornost za djela! A većina ljudi ne vjeruje u Kijametski dan, nemarna je spram polaganja računa.
Ljudi, Allah je rekao: “Ibadet činite samo Meni, samo Meni uputite molitvu, pa ću vam se odazvati, udovoljit ću vašim potrebama i otklonit ću vaše nevolje! Oni koji se ohole, pa neće da Me obožavaju i ne priznaju da sam Ja jedini Bog bit će bačeni u Džehennem; oni će biti stradalnici poniženi.”
Allah je Onaj Koji je stvorio noć da se odmarate od dnevnih poslova spavajući, a stvorio je i dan da privređujete za život. Velike su Božije blagodati prema ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna na tome.
Samo vas Uzvišeni Allah obasipa blagodatima, samo je On vaš Gospodar, Stvoritelj; osim Njega, niko ne polaže pravo da mu se robuje, On nema saučesnika. Dakle, kako možete zastranjivati pa, umjesto da Njemu robujete, činiti širk obožavajući druga, lažna božanstva, koja vam ne mogu korist pribaviti niti od vas štetu otkloniti?
Kao što ste vi zastranili i okrenuli leđa robovanju Allahu, tako će zastraniti svaki inadžija, u svakom vremenu i na svakom mjestu, koji niječe dokaze i ne prihvata istinu. Eto, Allah ga neće uputiti.
Allah je Onaj Koji vam je, o ljudi, Zemlju učinio pogodnom za život i olakšao vam obitavanje na njoj, a iznad nje stvorio je nebesa kao krov. A vas je stvorio u najljepšem obliku i obasuo vas svakovrsnim blagodatima. Još jednom, valja vam znati da je Allahova blagodat prema vama zaista velika, i da je Njegova dobrota neizmjerna, i da je Njegovo dobročinstvo prema vama nemjerljivo. Pa, neka je slavljen Allah, svih svjetova Gospodar! On je jedini Bog.
Allahov je život savršen, On je Živi i Vječni. Niko osim Allaha, džellešanuhu, ne zaslužuje da mu se robuje; budite Njegovi iskreni, poslušni robovi i nemojte Mu nikog pridruživati. Samo je Allah dostojan svake pohvale i zahvale.
Poslaniče, obrati se bezbožnicima: “Meni je Allah zabranio da obožavam božanstva koja vi obožavate: Nijedno božanstvo mimo Njega ne donosi ni dobro niti zlo; nemoćni su. Allah mi je naredio, uz jasne dokaze, da Njega smatram za jedinog Gospodara, da se Njemu pokoravam i da se povinujem Njegovoj naredbi. On je jedini Stvoritelj i Gospodar svega postojećeg.”
Ljudi, Allah je Onaj Koji je stvorio vašeg praoca Adema, alejhis-selam, od zemlje, a vas stvara jedne od drugih, tj. od sperme, neznatne tekućine, koja se u maternici pretvori u zakvačak, a nešto kasnije, iz utroba majki vaših izvede vas kao malu djecu, zatim doživite napon snage i mladosti, a onda starci nemoćni postanete; neki umru i prije toga dospijevajući do roka u Božijem znanju određenog, ni više ni manje. Neka su vam na umu etape stvaranja da biste time dokazali Allahovu moć i jednoću.
Svemogući Allah stvara iz ničeg i On umrtvljuje. Kad želi nešto učiniti, Gospodar svjetova samo rekne: “Budi!”, i ono bude.
Zar se ne čudiš, Poslaniče milosti, nevjernicima koji raspravljaju o Allahovim istinitim, neosporivim dokazima koji su tako bjelodani!? Začudno je to što oni odstupaju od vjerovanja u te iste dokaze, premda su nepobitni, i začudno je da lutaju nakon što je protiv njih uspostavljen jasan dokaz.
Nevjernici, koji poriču časni Kur’an i ostale objave saznat će šta su za sebe pripremili kad ih Svemogući Allah kazni velikom, nesnosnom kaznom na Sudnjem danu.
Na vratove nevjernikā bit će na Kijametskom danu stavljeni okovi, a na njihovim će nogama biti sindžiri. Zebanije, meleki kazne, će ih vući.
Dakle, zebanije, meleki zaduženi za kažnjavanje nevjernikā, vući će nevjernike u vreloj vodi, a zatim će ti isti nevjernici biti prženi u vatri džehennemskoj.
Dok se budu pekli u džehennemskoj vatri, bit će ukoreni: “Gdje su vam sad vaša lažna božanstva kojima ste se klanjali?!"
“Mogu li vam vaša božanstva pomoći? Mogu li danas od vas otkloniti kaznu koju vam je Gospodar priredio?”, upitat će nevjernike meleki, a oni će odgovoriti: “Zbilja, naša su se božanstva izgubila iz vida, ostavila su nas na cjedilu i ništa nam ne mogu pomoći.” Kao što je Allah, džellešanuhu, odveo u zabludu ove nevjernike, jer su obožavali nekog drugog pored Njega, isto tako će prepustiti zabludi sve ohole inadžije, na svakom mjestu i u svakom vremenu.
Biće im kazano: "Nevjernici, kazna koje ste dopali posljedica je širka i pretjeranog likovanja prilikom činjenja širka.
Nevjernicima će biti rečeno da uđu kroz kapije Džehennema, gdje će biti u vječnoj, neprestanoj patnji. Kako će Džehennem biti grozno prebivalište oholih i kako će njegovi stanovnici grozni biti!
Zbog toga se, Vjerovjesniče, strpi noseći na svojim plećima teret pozivanja u islam, podnesi sve neprijatnosti na Allahovu putu, budi postojan na istini, a On će Svoje obećanje ispuniti. Ti ćeš možda doživjeti da vidiš nešto od onog čime je Uzvišeni Allah zaprijetio nevjernicima, kao što se desilo na Bedru, a možda ćeš i umrijeti prije nego što ih kazna zadesi. Bilo kako bilo, nevjernici će se vratiti Svevišnjem Allahu i On će ih na Sudnjem danu kazniti zbog nevjerstva, poricanja i hrđavih djela. Uvest će ih u Vatru, u kojoj će zasvagda ostati.
Sveznajući je Allah i prije tebe, Božiji Poslaniče, slao poslanike njihovim narodima, te su ih oni u laž utjerivali i uznemirivali; poslanici su to trpjeli. O nekima ti je Gospodar objavio u Kur’anu, a o nekima nije; svi su prenijeli Božiju poruku svojim narodima. I znaj da nijedan poslanik svom narodu nije mogao doći sa čudom osim Allahovom voljom. Zbog toga je traženje nevjernika da se to desi nepravedno. A kad dođe vrijeme da bezbožnici budu kažnjeni, Allah, džellešanuhu, pravedno presudi između poslanikā i njihovih naroda, poricatelja, pa ovi potonji budu uništeni zbog iznošenja laži na Allaha i zbog nevjerstva.
Allah vam je stvorio životinje, o ljudi, i dao vam u njima brojne koristi: neke jašete, neke koljete te konzumirate njihovo meso…
U životinjama, koje vam je Plemeniti Allah stvorio, imate i mnoge druge koristi, i to uvijek. Neke koristite kao prevozno sredstvo putujući u daleke predjele, a na nekima, opet, prevozite robu; najvidljivija korist je da na njima putujete kopnom i plovite morem.
Sveznajući vam Allah podastire očite dokaze da je On jedini Bog, da je veličanstven i da savršeno stvara. Postoji li ijedan dokaz koji vam je skriven, pa ga zato niste svjesni?!
Zašto mekanski nevjernici ne putuju po svijetu, pa da vide ostatke civilizacija koje je uništio Svemogući i Silni Allah? Trebali bi putovati i vidjeti kako su završili oni koji bijahu snažniji, bogatiji i silniji u svemu od njih, mekanskih mnogobožaca – iako su bili jaki, opremljeni i obdareni tjelesnom snagom, nisu se spasili Božije kazne, već ih je Gospodar uništio nikog ne ostavljajući.
Poslanici su svojim narodima donosili očita znamenja, no njihovi su se obmanuti narodi, tumarajući u neznanju, radovali i ponosili znanjem koje su imali, a koje je bilo u kontradikciji sa objavom. A domalo bi ih stigla zaslužena kazna kojoj su se rugali onda kad bi njome bili zastrašeni.
Nakon što bi se nevjernici, poricatelji poslanikā, uvjerili da će biti kažnjeni, priznali bi odmah svoju grešku, ali se tad njihovo priznanje ne bi uzelo u obzir. Izjavili bi da vjeruju u Allaha, Silnog, Milostivog, te da se odriču svih drugih božanstava, kumira i idola, kojima su robovali.
Međutim, njima to priznanje nimalo ne bi koristilo, jer je došlo kasno; kad nastupi kazna, pokajanje se tad ne uzima u obzir. Allahov je zakon u svemiru da se od nevjernikā ne prima vjerovanje niti pokajanje nakon što ih pogodi kazna. Ovako Svemogući Allah uništava Svoje neprijatelje, ohole, one koji se ne pokaju onda kad je pokajanje mjerodavno.
