ترجمة معاني سورة الأعراف
باللغة البوسنية من كتاب الترجمة البوسنية للمختصر في تفسير القرآن الكريم
.
من تأليف:
مركز تفسير للدراسات القرآنية
.
ﰡ
ﭑ
ﰀ
Elif lam mim sad: Već smo govorili o sličnoj temi na početku sure el-Bekare.
O Poslaniče, plemeniti Kur'an je knjiga koju ti je Allah objavio, pa neka u tvojim prsima ne bude tjeskobe i sumnje. On ti je Kur'an objavio da bi njime upozorio ljude i nad njima uspostavio dokaz, i da bi njime upozorio vjernike - a oni su ti koji se istinski okorišćavaju opomenom.
O ljudi, slijedite knjigu koju vam je objavio vaš Gospodar i sunnet vašeg poslanika, i nemojte slijediti prohtjeve šejtanskih štićenika i loših učenjaka koje smatrate zaštitnicima, ostavljajući time ono što vam je dao vaš Gospodar, zbog povođenja za njihovim prohtjevima. Kako vi slabo pouku primate, jer da nije tako vi ne biste ničemu dali prednost nad istinom i slijedili biste ono sa čim je došao vaš Poslanik, učeći to i primjenjujući, i ostavili biste sve ostalo.
Koliko je samo naselja koja smo uništili nakon što su ustrajali na nevjerstvu i zabludi! Na njih se sručila Naša žestoka kazna dok su nemarni bili, noću i danju, pa se nisu mogli od nje spasiti, niti su ih njihova lažna božanstva mogla sačuvati!
Nakon što je kazna na njih spuštena svi su potvrdili da su nepravedni bili zbog svog nevjerstva.
Sigurno ćemo narode kojima smo slali poslanike upitati šta su odgovorili svojim poslanicima, a i poslanike ćemo pitati da li su dostavili ono što im je naređeno i šta su im odgovorili njihovi narodi.
Svim stvorenjima ćemo sigurno kazivati šta su na dunjaluku radili, po znanju Našem, jer Mi smo znali sva njihova djela i ništa nam skriveno nije, niti smo ijednog momenta bili odsutni.
Na Sudnjem danu će se djela pravedno vagati, bez ikakve nepravde ili zakidanja, pa kome prevagne tas dobrih djela nad tasom loših - takvi su dobili ono što su željeli i spasili se od onoga čega su se bojali.
A kome prevagne tas loših djela nad tasom dobrih dijela - takvi su propali jer su sebe u propast na Sudnjem danu bacili, pošto su Allahove ajete poricali.
O ljudi, mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam obezbijedili uslove za život, pa trebate Allahu zahvaljivati, ali vi doista malo zahvaljujete.
O ljudi, Mi smo stvorili vašeg oca Adema u najljepšem liku i obliku, a zatim smo melekima naredili da mu se poklone iz počasti, i oni su se pokorili i poklonili se, ali Iblis je odbio jer se uzoholio i inatio.
Uzvišeni Allah reče Iblisu koreći ga: "Šta te je spriječilo da primijeniš Moju naredbu i da se pokloniš Ademu?", a on je rekao: "Spriječilo me je to što sam ja bolji od njega, mene si stvorio od vatre, a njega si stvorio od ilovače, a vatra je plemenitija i bolja od ilovače."
Alllah mu reče: "Silazi iz Dženneta, nije tvoje da se u njemu oholiš jer je Džennet stanište za čiste i dobre. Ti ne možeš biti u njemu jer si ti, o Iblisu, prezren i ponižen iako smatraš da si časniji od Adema."
Iblis reče: "Gospodaru moj, daj mi vremena do Dana proživljenja, da bih zaveo koga mogu od ljudi."
Allah mu reče: "O Iblisu, dato ti je vrijeme do prvog puhanja u rog kada će svi umrijeti i živ ostati samo Stvoritelj."
Iblis reče: "Zbog toga što si me u zabludu odveo sve dok nisam odbio pokornost Tebi odbijajući da se poklonim Ademu, ja ću potomke Ademove sigurno vrebati na pravom putu kako bih ih odveo s tog puta u zabludu, kao što sam ja zalutao, odbijajući da se poklonim njihovom ocu Ademu."
"Zatim ću im doći sa svih straha, odvraćat ću ih od vezanosti za Ahiret i nastojati da ih vežem za dunjaluk, ubacivaću im sumnje i uljepšavati strasti. Vidjećeš, Gospodaru moj, da većina njih neće biti zahvalna, zbog nevjerstva kojem ih podučavam."
Allah mu reče: "Iblisu, izlazi iz Dženneta prezren i otjeran od Allahove milosti! Na Sudnjem danu ću Džehennem ispuniti tobom i tvojim sljedbenicima, onima koji se pokore tebi, a ne Meni."
Allah reče Ademu: "O Ademe, ti i tvoja supruga Hava stanujte u Džennetu, i jedite lijepa jela koja želite, a nemojte jesti sa ovog drveta (s kojim ih je Allah upoznao) jer ako to učinite nakon Moje zabrane - bit ćete od onih koji prelaze Allahove granice."
Iblis im se obrati skrivenim govorom kako bi uzrokovao da im se otkrije ono što se mora pokriti (avreti), pa im reče: "Allah vam je zabranio da jedete s ovog drveta samo zato što ne voli da budete meleki ili vječno u Džennetu."
I zakle im se, Ademu i Havi, Allahom i reče: "Ja vam, doista, iskreni savjet upućujem ovim što vam govorim."
I tako Iblis prevarom uzrokova da izgube stepen na kojem su bili, i kad pojedoše sa tog zabranjenog drveta otkriše im se avreti, te uzeše džennetsko lišće da pokriju avrete. Njihov Gospodar ih dozva rekavši: "Zar vam nisam zabranio da jedete sa ovog drveta? I zar vas nisam upozorio da vam je šejtan jasni jeprijatelj?"
Adem i Hava rekoše: "Gospodaru naš, mi smo prema sebi nepravedni bili, učinivši ono što si nam zabranio - jedenje sa tog drveta - i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo propasti i na dunjaluku i na Ahiretu."
Allah reče Ademu, Havi i Iblisu: "Silazite iz Dženneta na Zemlju, bićete neprijatelji jedni drugima. Na zemlji ćete imati boravište do roka određenog i koristit ćete se onime što je na njoj dok ne nastupi taj rok."
Allah reče Ademu, Havi i njihovom potomstvu: "Na ovoj Zemlji ćete živjeti onoliko koliko vam Allah odredi, i na njoj ćete umrijeti i biti ukopani, a zatim ćete iz grobova izaći radi proživljenja."
O sinovi Ademovi, dao sam vam nužnu odjeću koja prekriva vaše avrete, i dao sam vam ukrasnu odjeću kojom se uljepšavate među ljudima, a odjeća bogobojaznosti je najbolja odjeća, a to je činjenje onoga što sam vam naredio i klonjenje onoga što sam vam zabranio. Odjeća bogobojaznosti je bolja i vrijednija od materijalne odjeće, a i jedno i drugo su Allahovi znakovi koji ukazuju na Njegovu moć kako biste bili svjesni Njegovih blagodati prema vama i kako biste bili zahvalni.
O potomci Ademovi, neka vas ni slučajno ne zavede šejtan uljepšavajući vam grijeh skidanja odjeće i otkrivanja stidnih mjesta, i ostavljanje bogobojaznosti! On je vaše roditelje zaveo uljepšavajući im jedenje sa zabranjenog drveta sve dok nije bio uzrokom da iz Dženneta budu protjerani i da im se avreti otkriju. Šejtan i njegovi potomci vas vide dok vi njih ne vidite, pa ih se čuvajte. Mi smo šejtanima dali da ovladaju onima koji ne vjeruju u Allaha, dok vjernicima koji su Allahu pokorni ne mogu ovladati.
Kada višebošci učine neku groznu stvar, poput pridruživanja sudruga Allahu ili poput tavafa oko Ka'be goli, bez odjeće, pravdaju se time da su zatekli svoje pretke da to rade, i da im je Allah to naredio. Reci im, o Muhammede i odgovori: "Allah ne naređuje grijehe već ih zabranjuje, pa kako to tvrdite za Njega? Zar o Allahu laži iznosite?"
O Muhammede, reci tim višebošcima: "Doista Allah naređuje pravdu, a ne naređuje razvrat i grijehe. On vam je naredio da samo Njega obožavate svugdje, posebno u džamijama, i da samo Njemu molitve upućujete i pokorni Mu iskreno budete. I kao što vas je Allah prvi put stvorio ni iz čega, On će vas i proživjeti, jer Onaj Ko može da vas u početku stvori može i da vas proživi nakon smrti."
Allah je od ljudi učinio dvije skupine: jedne je uputio i olakšao im puteve koji vode uputi, a otklonio prepreke koje sprečavaju dolazak do nje, dok je druge u zabludi ostavio jer su šejtane za svoje zaštitnike uzeli mimo Allaha i pokorili im se iz neznanja misleći da su na pravom putu.
O potomci Ademovi, kada želite namaz ili tavaf obaviti obucite odjeću koja prekriva vaše avrete i čistu odjeću kojom se uljepšavate, i jedite i pijte lijepa pića i jela koja želite, a koja je Allah dozvolio, i nemojte prelaziti granicu umjerenosti u tome, niti granicu dozvoljenog, čineći nedozvoljeno. Allah ne voli one koji prelaze granice umjerenosti.
O Poslaniče, reci kao odgovor višebošcima i ostalima koji zabranjuju odjeću i lijepa jela iako je to Allah dozvolio: "Ko vam je zabranio odjeću koja je ukras za vas? I ko vam je zabranio lijepa jela i pića i druge stvari kojima vas je Allah opskrbio? Te lijepe stvari su halal vjernicima na dunjaluku iako i drugi u njima učestvuju, a na Ahiretu će samo vjernicima biti date dok ih nevjernici neće imati, zato što je Džennet zabranjen nevjernicima." Na ovaj način podrobno objašnjavamo Naše ajete ljudima koji pouku dokučuju, jer njima to koristi.
O Poslaniče, reci tim višebošcima koji zabranjuju ono što je Allah dozvolio: "Allah je Svojim robovima zabranio razvrat - a to su odvratni grijesi, vidljivi i nevidljivi - i zabranio je sve druge grijehe od čega je i napad na ljudski život, imetak i čast. I Allah vam je zabranio da Allahu druge pridružujete, jer za to nemate dokaza, i zabranio vam je da o Njegovim imenima, svojstvima, djelima i propisima govorite bez znanja."
Svaka generacija ima određeni rok, koji neće biti odložen niti ubrzan.
O potomci Ademovi, kada vam dođu Moji poslanici iz vaših naroda da vam uče ono što sam im objavio u Mojim knjigama - pokorite im se i slijedite ono sa čim su došli! Oni koji se čuvaju Allahove kazne činjenjem onoga što je On naredio i klonjenjem onoga što je On zabranio i koji dobra djela čine - za njih nema straha na Sudnjem danu, niti će tugovati za dunjalučkim užicima koji su im promakli.
A nevjernici koji Naše ajete poriču i iz oholosti odbijaju da rade po onome sa čim su im došli poslanici - takvi su stanovnici Vatre u kojoj će vječno boraviti.
Niko nije nepravedniji od onoga ko na Allaha laže, pripisujući Mu sudruga, ili manjkavost, ili da je rekao nešto što nije rekao, ili poriče Njegove jasne ajete, koji upućuju na pravi put! Takvima će biti dat onaj udio u dunjalučkim užicima koji im je zapisan u Ploči pomno čuvanoj, sve dok im ne dođe melek smrti i njegovi pomoćnici da im duše uzmu i kažu im podrugljivo: "Gdje su božanstva koja ste pored Allaha obožavali? Pozovite ih da vam pomognu!" Višebošci će reći melekima: "Otišla su nam božanstva koja smo obožavali i ne znamo gdje su." Potvrdit će da su bili nevjernici ali im to tada neće koristiti već će biti dokaz protiv njih.
Meleki im rekoše: "O višebošci, uđite u Vatru među narode koji su bili prije vas u nevjerstvu i zabludi, od ljudi i džina." Kad god jedan narod uđe u Džehennem proklinje onaj narod koji je prije njega ušao, pa kad se svi sakupe u Džehennemu reći će oni koji su kasnije ušli - rulja i sljedbenici - za one koji su prvi ušli - glavešine i prvaci: "Gospodaru naš, ovi velikani su nas odveli sa pravog puta pa ih dvostruko kazni, jer su nam uljepšavali zabludu!" Allah će im odgovoriti: "Svaka skupina među vama će osjetiti dvostruku kaznu, ali vi to ne znate i ne dokučujete."
Prvaci rekoše svojim sljedbenicima: "Nikakvu prednost u odnosu na nas nemate pa da zaslužite olakšanje kazne. Poenta je u djelima koja ste činili i nemate opravdanja u slijeđenju zablude. Zato okusite kaznu kao što smo i mi okusili, zbog djela koja ste činili, zbog nevjerstva i grijeha."
Doista oni koji poriču Naše jasne ajete i oholeći se odbijaju da im se pokore neće dobiti nikakvo dobro: neće se džennetska vrata otvoriti za njihova djela jer su bili nevjernici i činili loša djela, niti za njihove duše kada umru, i nikada neće ući u Džennet osim ako bi deva, kao jedna od najvećih životinja, prošla kroz iglene uši koje su najtješnje, što je nemoguće. To je nemogući uslov za njihov ulazak u Džennet, i tako Allah radi sa onima koji čine velike grijehe.
Ti oholi poricatelji će u Džehennemu imati ležaj od vatre i pokrivač od vatre. Tako Allah kažnjava one koji prelaze Njegove granice bivajući nevjernici i okrećući se od Njega.
A oni koji vjeruju u svog Gospodara i čine dobra djela koliko mogu - a Allah nikog ne zadužuje preko njegovih mogućnosti - biće stanovnici Dženneta u kojem će vječno boraviti.
U potpunost njihovog uživanja u Džennetu spada to što će Allah iz njihovih srca ukloniti mržnju i zlobu, i daće da ispod njih rijeke teku. Oni će reći, priznajući Allahovu blagodat prema njima: "Hvala Allahu Koji nas je uputio ka dobrim djelima zbog kojih smo došli do ovih stepeni, da nas On nije uputio ne bismo mi mogli biti upućeni sami od sebe. Poslanici našeg Gospodara su dolazili sa istinom u koju nema sumnje, i njihova obećanja i njihove prijetnje bijahu istina." Dozvaće ih neko: "To je Džennet o kojem su vas obavijestili Moji poslanici na dunjaluku, Allah vam je dao da vam on bude konačna odrednica jer ste dobra djela radili, djela kojima ste željeli Allahovo lice."
Džennetlije će dozvati Džehennemlije nakon što svaka skupina uđe u svoje pripremljeno mjesto: "Mi smo stvarno našli Džennet kojeg nam je obećao naš Gospodar i u koji nas je uveo, pa da li ste vi, o nevjernici, našli Vatru koju vam je Allah obećao?" Oni će reći: "Da, stvarno smo našli Vatru koju nam je obećao." Tada će neko dozvati: "Allah udaljio nepravednike od Njegove milosti! Bio im je otvorio vrata Svoje milosti na dunjaluku pa su se okrenuli od nje."
Ovi nepravednici su oni koji su se okretali od Allahovog puta i druge podsticali na okretanje od njega, i nadali su se da put istine bude iskrivljen kako ljudi ne bi njime išli, i u Ahiret su bili nevjernici tako da se nisu pripremili za njega.
Između ove dvije skupine: Džennetlija i Džehennemlija, bit će visoka pregrada, bedemi, i na njima će biti ljudi kojima su se izjednačila dobra i loša djela. Oni će prepoznati Džennetlije po njihovim znakovima, poput bjeline lica, i Džehennemlije po njihovim znakovima, poput crnila njihovog lica. Ovi ljudi će dozvati Džennetlije iz počasti: "Selamun 'alejkum!" To će biti kada Džennetlije još nisu ušli u Džennet i nadaju se ulasku u njega Allahovom milošću.
Kada pogledi onih koji su na bedemima budu okrenuti ka Džehennemlijama i vide u kakvim se mukama nalaze zamolit će Allaha: "Gospodaru naš, nemoj nas staviti sa nepravednicima nevjernicima i višebošcima."
I oni na bedemima će dozvati nevjernike Džehennemlije koje će prepoznati po znakovima njihovim, poput crnila lica, plavih očiju: "Nije vam koristilo vaše sakupljanje imetka i ljudstva, niti vam je koristilo to što ste se, iz oholosti, okretali od istine."
Allah se obrati nevjernicima, koreći ih: "Jesu li ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih neće stići Allahova milost?" A reći će vjernicima: "Uđite u Džennet, nećete se bojati onoga što vas čeka, niti ćete tugovati za dunjalučkim užicima koji su vam promakli, jer ćete u vječnom blagostanju biti."
Džehennemlije će dozvati Džennetlije: "Prolijte na nas vode, o Džennetlije, ili nam dajte hrane kojom vas je Allah opskrbio!" Džennetlije će reći: "Allah je to zabranio nevjernicima zbog njihovog nevjerstva, i mi vam nećemo dati ono što vam je Allah zabranio."
Ovi nevjernici su svoju vjeru uzeli za zabavu i igru, i obmanuo ih je dunjalučki život svojim ukrasima; na Sudnjem danu će Allah njih zaboraviti i ostaviti da pate kao što su oni bili zaboravili susret na Sudnjem danu i nisu se za njega spremali, već su poricali Allahove dokaze iako su znali da su istina.
Došli smo vam sa ovim Kur'anom koji je objavljen Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, i objasnili smo ga po znanju Našem; on vjernike vodi ka ispravnosti i istini, i on je milost za vjernike zbog toga što ukazuje na dobro oba svijeta.
Nevjernici samo čekaju da ih zadesi obećana bolna kazna na Ahiretu. Onog dana kada ih zadesi kazna o kojoj su obaviješteni i kada vjernici dobiju nagradu o kojoj su obaviješteni, reći će oni koji su na dunjaluku zaboravili Kur'an i nisu radili po onome što je u njemu: "Poslanici našeg Gospodara su dolazili sa istinom u koju nema sumnje, kao što nema sumnje da je sve to od Allaha, pa kamo sreće da imamo posrednike koji će se za nas zauzimati kod Allaha, da nam spasi kazne, ili kamo sreće da se vratimo na dunjaluk da radimo dobra djela umjesto loših i tako se spasimo!" Ovi su nevjernici propali jer su sebe u propast bacali svojim nevjerstvom, i nestalo je ono što su obožavali pored Allaha pa im ništa neće koristiti.
O ljudi, doista je vaš Gospodar Allah, Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju ni iz čega za šest dana, a zatim se iznad Arša uzdigao onako kako Njemu dolikuje, čiju bit mi ne možemo dokučiti. On noćne tmine smjenjuje svjetlošću dana, i svjetlost dana smjenjuje tminama noći, tako da je jedno od drugog neodvojivo. I On je stvorio Sunce, Mjesec i zvijezde, sve podređeno (zakonima), i samo On sve stvara, pa ko je stvoritelj mimo Njega? Samo Njemu pripada odredba, i u Njega je veliko dobro i dobročinstvo, i samo On posjeduje osobine veličanstva i savršenstva, Gospodar svih svjetova!
O vjernici, potpuno ponizno molite svog Gospodara, u sebi, iskreno, bez želje da vas neko vidi, i ne pridružujući nekog Allahu u dovi. Doista On ne voli one koji prelaze Njegove granice u dovi, a u najveće vidove prelaženja Njegovih granica u dovi spada upućivanje dove nekom pored Njega, kao što to rade višebošci.
I ne pravite nered na zemlji čineći grijehe nakon što je Allah na njoj red uspostavio šaljući poslanike, i ispunio je pokornošću Njemu jedinom, i molite samo Njega, uz strah od Njegove kazne i nadanje Njegovoj nagradi. Doista je Allahova milost blizu dobročiniteljima, pa budite od njih.
Uzvišeni Allah šalje vjetrove koji nagovještavaju kišu, pa kada vjetrovi ponesu oblake otežane sadržajem vode, učinimo da ode do mrtvog predjela na koji spustimo kišu, i njom činimo da rode sve vrste plodova. Kao što dajemo da rađaju ti plodovi, učinićemo i izvešćemo mrtve iz njihovih grobova živim. To što radimo sa plodovima činimo kako biste se vi, o ljudi, sjetili Allahove moći i Njegovog veličanstvenog stvaranja i bili svjesni da On može proživjeti mrtve.
Iz plodne zemlje izlaze biljke, Allahovom dozvolom, na najpotpuniji način, a takav je i pravi vjernik - čuje opomenu i njome se okoristi, što kod njega proizvodi dobra djela, dok slana zemlja teško izrodi biljke, i to takve da u njima nema dobra i takav je nevjernik koji ne uzima pouku iz opomene i savjeta, kod kojeg opomena i savjet ne proizvode dobra djela. Kroz ovako veličanstvene raznovrsne primjere navodimo raznovrsne dokaze za potvrdu istine za one koji su zahvalni na Allahovim blagodatima i Njemu se pokoravaju.
Mi smo Nuha poslali kao poslanika njegovom narodu, da ih poziva u Allahovu jednoću, da samo Njega obožavaju i nikog drugog, i on im je govorio: "O narode moj, obožavajte samo Allaha, jer niko mimo Njega ne zaslužuje da bude obožavan. Ja se bojim za vas kazne u velikom danu, Sudnjem danu, ukoliko ustrajete na nevjerstvu."
Glavešine njegovog naroda mu rekoše: "Mi smatramo da si ti, o Nuhu, daleko od ispravnog."
Nuh reče glavešinama svog naroda: "Nisam ja u zabludi kao što mislite, već na uputi od mog Gospodara. Ja sam poslanik vama od Allaha, mog i vašeg Gospodara, i Gospodara svih svjetova."
"Dostavljam vam Objavu koju mi je objavio Allah, i želim vam dobro time što vas podstičem na primjenjivanje onoga što je On naredio, jer to donosi veliku nagradu, i time što vas upozoravam na činjenje onoga što je On zabranio, jer to donosi kaznu. Ja od Allaha znam ono što vi ne znate, jer me je On podučio putem Objave."
"Zar se čudite tome što vam objava i opomena od vašeg Gospodara dolazi na jeziku jednog od vas koga poznajete, koji je među vama odrastao i nikada nije bio lažov niti zabludjeo i ko ne pripada nekom drugom narodu? Došao vam je da vas upozori na Allahovu kaznu ako poreknete i budete nepokorni, i da vas pozove da se čuvate Njegove kazne činjenjem onoga što je On naredio i kloneći se onoga što je On zabranio kako bi vam se milost ukazala ukoliko povjerujete."
Njegov narod ga u laž utjera i ne povjerova, ustrajaše na njihovom nevjerstvu pa Nuh uputi dovu Allahu da ih uništi. Allah spasi njega i vjernike koji ga slijede od potopa, na lađi, a potopi one koji su u poricali Njegove ajete i ustrajali u tome, kao vid kazne. Doista su njihova srca bila slijepa za istinu.
I plemenu 'Ad poslasmo kao poslanika jednog od njih, Huda, 'alejhisselam, koji reče: "O narode moj, samo Allaha obožavajte, jer niko mimo Njega ne zaslužuje da ga obožavate! Zar se nećete sačuvati Njegove kazne činjenjem onoga što naređuje i klonjenjem onoga što zabranjuje?"
Glavešine i prvaci njegovog naroda koji su nevjernici rekoše: "Mi znamo da si ti, o Hude, malouman, čim nas pozivaš da samo Allaha obožavamo i ostavimo obožavanje kipova. Mi smo ubijeđeni da lažeš u tvrdnji da si poslanik."
Hud im odgovori: "Narode moj, nisam ja malouman već sam poslanik Gospodara svih svjetova."
"Dostavljam vam ono što mi je Allah naredio da vam dostavim, monoteizam i Njegov zakon. Ja sam vam, uistinu, iskreni i pouzdani savjetnik u onome što mi je naređeno da vam dostavim, ništa ne dodajem niti oduzimam."
"Zar se čudite tome što vam je opomena od vašeg Gospodara došla na jeziku jednog od vas, a ne od meleka ili džina? Hvalite vašeg Gospodara i zahvaljujte Mu na tome što vam je dao vlast na Zemlji i učinio vas nasljednicima Nuhovog naroda koje je uništio zbog njihovog nevjerstva. Zahvaljujte Allahu što vas je odlikovao velikim i snažnim tijelima, i što vam je dao moć, i sjetite se Allahoviا neizmjernih blagodati prema vama kako biste dobili ono što želite i spasili se onoga čega se bojite."
Njegov mu narod reče: "O Hude, zar si nam došao naređivati da samo Allaha obožavamo i da ostavimo ono što su naši preci obožavali? Daj tu kaznu kojom nam prijetiš ako istinu govoriš!"
Hud im odgovori: "Izazvali ste Allahovu kaznu i srdžbu i ona će vas, bez sumnje, zadesiti. Zar se sa mnom raspravljate oko kipova kojima ste sami vi i vaši preci dali imena i učinili ih božanstvima, bez da su stvarna? Allah vam nije dao dokaz za takvo nešto, pa pričekajte da vas zadesi kazna koju ste požurivali, a i ja ću s vama čekati. To će se sigurno desiti."
Tako spasismo Huda, 'alejhisselam, i vjernike koji bijahu sa njim, iz Naše milosti, a iskorijenismo one koji su Naše ajete poricali i nisu vjernici bili, pa su kaznu zaslužili.
I plemenu Semud smo poslali njihovog brata Saliha, da ih poziva da samo Allaha obožavaju. On im reče: "O narode moj, samo Allaha obožavajte jer niko pored Njega ne zaslužuje da ga obožavate. Došao vam je jasni dokaz od vašeg Gospodara koji ukazuje na istinitost onoga sa čim sam vam došao, a koji se ogleda u kamili koja će izaći iz stijene. Ona će imati određeno vrijeme u kojem pije pa je pustite da jede po Allahovom zemlji, i nećete imati muke oko nje. Nemojte je uznemiravati da vas zbog toga ne zadesi bolna kazna."
"Sjetite se Allahove blagodati prema vama Koji vas je učinio nasljednicima 'Ada, i nastanio vas na vašoj zemlji da na njoj uživate i postižete ono što želite, a sve to nakon što je uništio 'Ad zbog njihovog nevjerstva i poricanja, i u dolinama gradite dvorce i brda sječete tako da od njih pravite kuće. Sjetite se Allahovih blagodati prema vama i zahvaljujte Mu, a ostavite činjenje nereda na Zemlji time što ćete ostaviti nevjerstvo u Allaha i grijehe."
Glavešine njegovog naroda koji se uzoholiše rekoše vjernicima koje su tlačili: "O vi koji vjerujete, da li znate da je Salih stvarno poslanik od Allaha?" Oni odgovoriše: "Mi vjerujemo u ono sa čim je poslat Salih, pokoravamo se tome i po njegovom vjerozakonu radimo."
Oholnici iz njegovog naroda rekoše: "Doista smo mi nevjernici u ono što vi vjerujete, o vjernici. Nećemo povjerovati niti ćemo raditi po njegovom vjerozakonu."
Oni zaklaše kamilu čije uznemiravanje im je Salih zabranio, oholo odbijajući da se pokore Allahovoj naredbi, i rekoše ismijavajući se i smatrajući nemogućim ono čime im je Salih prijetio: "O Salih, daj nam tu bolnu kaznu kojom nam prijetiš ako si stvarni Allahov poslanik."
I nevjernike zadesi kazna koju su požurivali tako što ih zadesi snažan zemljotres i svi osvanuše mrtvi, a njihova lica i koljena zalijepljena za zemlju, i niko se od njih nije spasio.
Salih, 'alejhisselam, se okrenu od svog naroda nakon što je izgubio svaku nadu da će mu se odazvati i reče: "O narode moj, ja sam vam dostavio ono što mi je Allah naredio, i savjetovao sam vas podstičući i upozoravajući, ali vi ste narod koji ne voli savjetnike koji im žele da im ukažu na dobro i da ih odvrate od zla."
I spomeni Luta kada je osudio ono što radi njegov narod i rekao: "Zar činite tu ružnu stvar, zar prilazite muškarcima? To ste vi izmislili i niko vas u tom razvratu nije pretekao!"
"Vi muškarcima prilazite da zadovoljite svoje strasti umjesto ženama koje su stvorene za to, suprotno onome što iziskuje razum, Objava i neiskvarena ljudska priroda. Vi prelazite Allahove granice time što ste izašli iz ljudske normalnosti i skrenuli i udaljili se od onoga što iziskuje zdrav razum i neiskvarena ljudska priroda."
I njegov narod koji činiše taj razvrat je Lutu samo odgovorio, odbijajući istinu: "Izbacite Luta i njegovu porodicu iz vašeg naselja, to su ljudi koji se klone ovog što mi radimo, pa nam ne dolikuje da takvi ostanu među nama."
I Mi smo njega i njegovu porodicu sačuvali naredivši im da po noći izađu iz tog mjesta na koje će se spustiti kazna, osim njegove žene, koja je ostala sa svojim narodom i koju je obuhvatila kazna kao i njih.
I mi na njih spustismo veliku kišu zemljanog kamenja, i prevrnusmo cijelo naselje naopako, pa razmisli, o Poslaniče, kako je skončao Lutov zločinački narod. Bili su uništeni i postali su vječno poniženi.
Mi smo plemenu Medjen poslali njihovog brata Šuajba, 'alejhisselam, koji im reče: "Narode moj, samo Allaha obožavajte, jer niko mimo Njega ne zaslužuje da ga obožavate. Došao vam je jasni dokaz od Allaha za istinitost onoga što vam ja dostavljam od mog Gospodara: dajte ljudima njihovo pravo, pravilno mjereći količinu i težinu robe, i nemojte krnjiti njihova prava koristeći se iznalaženjem mahana njihovim stvarima i odvraćanjem od njih, ili varanjem vlasnika, i nemojte na Zemlji širiti nered bivajući nevjernici i čineći grijehe, nakon što je Allah na njoj uspostavio red slanjem vjerovjesnika. Ovo što vam savjetujem bolje vam je i korisnije, ako ste vjernici, jer sadrži ostavljanje onoga što je Allah zabranio i primjenu onoga što je naredio, čime se približava Njemu.
I nemojte presijecati puteve i prijetiti ljudima kako bi im oteli imetak, i nemojte odvraćati od Allahove vjere one koji žele uputu, želeći da iskrivite Allahov put kako ljudi ne bi njime išli. I sjetite se Allahove blagodati prema vama i zahvaljujte mu na njoj, bilo vas je malo pa vas je On umnožio. I razmislite o tome kako su skončali smutljivci na Zemlji prije vas, jer ih zadesi propast i uništenje.
"Ako je jedna skupina vas povjerovala u ono sa čim sam došao od mog Gospodara a druga skupina nije, onda pričekajte - o poricatelji - dok Allah među nama presudi, a On je najbolji i najpravedniji sudija."
Glavešine Šuajbovog naroda koji su se oholili rekoše: "O Šuajbe, istjerat ćemo te iz našeg naselja zajedno sa onima koji ti vjeruju, ili ćeš se vratiti u našu vjeru!" On im reče razmišljajući i čudeći se: "Zar da vas slijedimo u vašoj neispravnoj vjeri makar nam to bilo mrsko?"
"Mi bismo na Allaha laž iznijeli ako bi povjerovali u ispravnost vašeg višeboštva i nevjerstva nakon što nas je Allah sačuvao toga, iz Njegove milosti. Nikako nije ispravno da se vratimo u vašu neispravnu vjeru, osim ako Allah, naš Gospodar, to hoće, jer se sve pokorava Njegovoj volji. Naš Gospodar sve zna, i samo se na Njega oslanjamo kako bi nas učvrstio na pravom putu i sačuvao od puteva Džehennemlija. Gospodaru naš, presudi između nas i našeg nevjerničkog naroda, pomozi sljedbenike istine, kojima je učinjena nepravda, protiv prkosnih zulumćara, jer Ti si najbolji sudija."
Glavešine nevjernici iz njegovog naroda koji odbiše poziv u monoteizam rekoše svom narodu prijeteći: "Narode naš, ako prihvatite Šuajbovu vjeru i ostavite vašu vjeru i vjeru vaših predaka, sigurno ćete propasti."
I zadesi ih snažan zemljotres i oni pomriješe u svojim domovima, pali na koljena i lica, nepokretni.
Svi oni koji su Šuajba utjerivali u laž propali su, i kao da nikad nisu postojali u svojim domovima, i kao da nikad nisu uživali. Oni koji su Šuajba utjerivali u laž su istinski propali jer su izgubili sve, i sebe i ono što su posjedovali, dok vjernici iz njegovog naroda nisu propali, kako su mislili ovi nevjernici poricatelji.
Šuajb, 'alejhisselam, se okrenu od njih nakon što propadoše i obrati im se: "Narode moj, dostavio sam vam ono što mi je naredio moj Gospodar, i savjetovao sam vas pa niste prihvatili moj savjet i niste se pokorili mojim uputstvima, pa kako da tugujem za narodom koji nije vjerovao u Allaha i koji je bio ustrajan na svom nevjerstvu?"
Kad god smo poslali nekog vjerovjesnika u neko naselje pa ga u laž utjerali stanovnici tog naselja - Mi smo ih kaznili siromaštvom i bolestima kako bi se pokorili Allahu i ostavili nevjerstvo i oholost. Ovo je upozorenje Kurejšijama i svakom ko ne vjeruje i porekne, spominjanjem Allahovog metoda sa prijašnjim narodima koji su istinu poricali.
Nakon što smo ih iskušali neimaštinom i bolešću dadosmo im velika dobra i sigurnost, pa kad se umnožiše i veliki imetak stekoše rekoše: "To što nas pogađa teškoća i blagostanje je samo životni zakon i to se događalo i našim precima", ne spoznavši da su ih iskušenja zadesila da bi pouku uzeli, a da im je blagostanje došlo kako bi ih postepeno odvelo u propast. Nakon toga smo ih iznenada kaznili, a da toga nisu ni svjesni bili.
Da su stanovnici ovih naselja kojima smo slali Naše poslanike povjerovali u ono sa čim su im došli ti poslanici, i da su se Allaha pobojali ostavljajući grijehe i primjenjujući Njegove naredbe, otvorili bismo im vrata dobra sa svake strane. Međutim, oni nisu povjerovali niti su se pobojali, već su poricali ono sa čim su im poslanici došli, pa smo ih iznenada kažnjavali zbog grijeha koje su učinili.
Zar su stanovnici ovih nevjerničkih naselja sigurni da im Naša kazna neće doći noću dok spavaju u rahatluku i smiraju?
I da li su sigurni da im Naša kazna neće doći početkom dana dok su nemarni i zauzeti svojim dunjalukom?
Pogledajte kako im je Allah dao vremena i obasuo ih blagodatima poput snage i bogatstva, da bi ih postepeno u propast odveo! Zar su i nevjernici poricatelji bili sigurni od Allahove zamke? Samo propali ljudi misle da su sigurni od Allahove kazne iako rade zlo. Oni koji su na pravom putu se čuvaju Allahove zamke time što ne dozvoljavaju da ih blagodati obmanu, već su svjesni da su to Allahove blagodati i zahvalni su na njima.
Zar nije postalo jasno onim generacijama koje dođu da žive na Zemlji nakon što su prijašnji narodi uništeni zbog grijeha, da ih Allah može, ako hoće, kazniti zbog njihovih grijeha onako kako je to On inače činio, ako ne uzmu pouku iz onoga što je zadesilo njihove prethodnike i čine ista ta uništavajuća djela? On njihova srca zapečati pa pouku ne primaju niti im opomena koristi.
Mi ti o tim prijašnjim narodima, narodu Nuha, Huda, Saliha i Šuajba kazujemo i obavještavamo, o Poslaniče, o tome kako su poricali i inatili se, i kako su uništeni, a sve to da bi bilo pouka i opomena onome ko pouku i opomenu prima. Tim narodima su njihovi poslanici došli sa jasnim dokazima da govore istinu, ali oni nisu vjerovali, a Allah je već znao da će poricati. Kao što je Allah zapečatio srca naroda nevjerničkih naselja koji su u laž njihove poslanike utjerivali, tako će zapečatiti srca onih koji ne vjeruju u Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa neće biti upućeni ka vjerovanju.
Većina naroda kojima su poslati poslanici nisu ispunili Allahovu oporuku, i nisu se pokorili Njegovim naredbama, već su većina njih Njegove granice prelazili.
Nakon tih poslanika smo poslali Musaa, 'alejhisselam, sa našim jasnim dokazima i argumentima za njegovu istinitost. Poslali smo ga faraonu i njegovom narodu, ali su oni porekli te dokaze i uznevjerovali, pa razmisli, o Poslaniče, kako je skončao faraon i njegov narod! Allah ih je potopio i prokleo, na dunjaluku i na Ahiretu!
Kada Allah posla Musaa faraonu i Musa dođe do njega, reče mu: "O faraone, ja sam, uistinu, poslat od Stvoritelja svih stvorenja, njihovog Vlasnika i Upravitelja."
Musa reče: "Pošto me je On poslao, onda meni ne priliči da o Njemu govorim osim istinu. Došao sam vam sa jasnim dokazom da govorim istinu i da sam poslat od mog Gospodara, pa oslobodi i pošalji sa mnom potomke Israilove, koje si porobio i koje tlačiš."
Faraon reče Musau: "Ako si došao sa dokazom, kao što misliš, daj taj dokaz ako istinu govoriš."
Musa baci svoj štap koji se pretvori u veliku zmiju, jasnu i vidljivu svakom ko posmatra.
On izvadi svoju ruku iz otvora na košulji kod prsa ili ispod pazuha, i ona bijaše bijela, a to nije bila posljedica bolesti lepre, i ruka je bila blistava za one koji posmatraju od žestoke bjeline.
Glavešine koji posmatraše pretvaranje štapa u zmiju i bjelilo rukekoje nije posljedica bolesti lepre, rekoše: "Musa je samo čarobnjak koji dobro poznaje magiju."
"On želi time da vas izvede iz vaše zemlje, Egipta." Faraon se posavjetova sa njima oko Musaa, 'alejhisselam, rekavši im: "Šta mislite da trebam učiniti?"
Oni rekoše: "Daj Musau i njegovom bratu Harunu vremena i pošalji izaslanike po egipatskim gradovima da sakupe čarobnjake koji se u njima nalaze."
"Izaslanici će ti doći sa skupinom čarobnjaka iz gradova, svaki od njih je vješt i dobar poznavalac magije."
Faraon posla izaslanike da sakupe čarobnjake, pa kada dođoše upitaše faraona da li će imati nagradu ako pobijede Musaa?"
Faraon im odgovori: "Da, imat ćete nagradu i platu, bićete na visokim pozicijama kod mene."
Čarobnjaci rekoše samouvjereno i nadmeno vjerujući u pobjedu: "O Musa, izaberi šta hoćeš, da ti prvi počneš ili mi."
Musa im reče, uvjeren u Allahovu pomoć i ne mareći za njih: "Vi prvi bacite vaše konopce i štapove." Kada baciše opčiniše oči ljudi, prikazaše im varku i uplašiše ih. Njihova čarolija (njihov trik) je bila jaka u očima posmatrača."
Allah objavi Svom poslaniku i sagovorniku Musau, 'alejhisselam: "Baci svoj štap." On ga baci, i štap se pretvori u živu zmiju koja proguta konopce i užad čarobnjaka koji su trikovima ljudima skrivali stvarno stanje obmanuvši ih da su to bile stvarne zmije."
Istina izađe na vidjelo i posta jasno da je Musa došao sa istinom, a da su čarobnjaci došli sa običnim trikovima.
Tu bijahu pobijeđeni i poniženi, a Musa pobijedi na tom skupu.
Kada su čarobnjaci vidjeli Allahovu moć i jasne znakove ne osta im drugo nego padnu ničice na sedždu Allahu Uzvišenom.
Čarobnjaci rekoše: "Vjerujemo u Gospodara svih stvorenja!"
"Gospodara Musaovog i Harunovog, jer samo On zaslužuje da bude obožavan, a ne razni izmišljeni bogovi."
Faraon im zaprijeti nakon što su povjerovali u Allaha Jedinog: "Povjerovali ste Musau prije nego što sam vam ja dozvolio!? To je vaša varka koju ste vi dogovorili sa Musaom kako bi stanovnike ovog grada izveli iz njega! O čarobnjaci, sigurno ćete vidjeti kakva će vas kazna zadesiti!"
"Odsjeći ću vam noge i ruke unakrst, a zatim ću vas okačiti na palmina stabla kako bi se uplašio svako ko vas vidi u takvom stanju!"
Čarobnjaci mu odgovoriše: "Mi ćemo se našem Jedinom Gospodaru vratiti, i ne marimo za tim čime nam prijetiš."
"Ti nam samo zamjeraš, faraone, to što smo povjerovali u dokaze našeg Gospodara nakon to su nam došli preko Musaa. Ako je to kažnjivi grijeh onda je to naš grijeh." Zatim uputiše dovu Allahu rekavši ponizno: "Gospodaru naš, obaspi nas strpljenjem kako bismo bili postojani na istini, i usmrti nas kao muslimane, Tebi predane, sljedbenike Tvog poslanika."
Glavešine faraonovog naroda rekoše faraonu huškajući ga protiv Musaa i njegovih sljedbenika: "Zar ćeš pustiti Musaa i njegov narod da šire nered po Zemlji i da ostave tebe i tvoja božanstva pozivajući u obožavanje samo Allaha?" Faraon reče: "Pobićemo sinove Israelićana a u životu ostaviti njihove kćerke da nam služe. I mi smo, sigurno, iznad njih i nama pripada vlast i moć."
Musa reče svom narodu: "Narode moj, tražite pomoć od Allaha Jedinog i da odagna od vas zlo i podari vam dobro, i strpite se u ovom iskušenju jer sva je Zemlja Allahova a nije faraonova ni bilo koga drugog pa da može raditi na njoj šta hoće. Allah naizmjenično daje vlast na Zemlji kome On hoće, ali konačna pobjeda na Zemlji će pripasti vjernicima, onima koji se pokoravaju Njegovim naredbama i klone onoga što je zabranio. Zemlja pripada vjernicima kakva god da ih iskušenja zadese."
Israelićani rekoše Musau, 'alejhisselam: "O Musa, iskušani smo od faraona ubistvom naših sinova i ostavljanjem naših kćeri prije nego što si nam došao i nakon što si nam došao." Musa, 'alejhisselam, im reče nagovještavajući olakšanje: "Možda vaš Gospodar uništi vašeg neprijatelja, farona i njegov narod, i vama da vlast na Zemlji nakon njih da vidi - a On sve zna - kako ćete postupati nakon toga, da li ćete biti zahvalni ili nezahvalni."
Mi smo kaznili faraonov narod gladnim godinama i sušom, zatim manjkom plodova zemlje, kako bi opomenu prihvatili i pouku uzeli, kako bi shvatili da je to kazna za njihovo nevjerstvo, pa da se pokaju Allahu."
Kada faraonovom narodu dođe plodna godina, i kada uberu puno plodova i usjeva, i padnu cijene, oni kažu: "Ovo smo dobili jer smo zaslužili, i jer to nama pripada", dok ako ih zadesi nedaća poput suše, mnoštva bolesti i drugih nedaća, misle da im je Musa sa njegovim narodom donio lošu sreću (baksuz), dok je istina da ih sve to pogađa Allahovom odredbom, i u tome ni Musa niti bilo ko drugi nije imao udjela, osim što je Musa dovio protiv njih. Međutim, većina njih ne zna pa te stvari pripisuju nekom mimo Allaha.
Faraonov narod reče Musau, 'alejhisselam, prkoseći istini: "S kojim god dokazom da nam dođeš da smo na zabludi kako bi nas odvratio od toga i da si ti na istini kako bismo ti povjerovali - nećemo ti vjerovati!"
Pa smo na njih poslali veliku vodu kao kaznu za poricanje i inat, te se njihovi usjevi i plodovi potopiše, i poslasmo im skakavce koji pojedoše njihove usjeve, i poslasmo im insekte koji napadaju usjeve ili vaške koje uznemiravaju čovjeka u njegovoj kosi, i poslasmo im žabe koje ispuniše sve njihove posude i pokvariše njihovu hranu, i koje im nesanicu izazvaše, i poslasmo im krv tako da se voda u njihovim bunarima i rijekama pretvori u krv! Sve to poslasmo kao jasne znakove koji dolaziše jedni za drugima, ali i pored toga su oholo odbili da povjeruju u Allaha i ono sa čim je došao Musa, 'alejhisselam. Oni bijahu narod grješni, narod koji nikako ne ostavlja zabludu i koji neće pravi put.
Kada ih Allah kazni ovim pojavama oni rekoše Musau: "O Musa, zamoli za nas tvog Gospodara tvojim vjerovjesništvom i time što ti je obećao da će ukloniti kaznu pokajanjem, da od nas otkloni ovu kaznu. Ako se to ispuni, mi ćemo sigurno povjerovati u tebe, oslobodit ćemo i poslaćemo Isrelićane sa tobom."
Pošto otklonismo kaznu od njih do određenog roka kada ćemo ih potpuno uništiti, tad gle - prekršiše obećanje koje su dali, da će vjerovati i osloboditi Israelićane. Ostali su ustrajni na nevjerstvu i nisu oslobodili Israelićane da odu sa Musaom.
Kada dođe vrijeme koje je određeno za njihovo uništenje spustismo na njih Našu kaznu time što ih potopismo u moru, jer su Allahove ajete u laž utjerivali i od jasne istine se okretali.
I Israelićanima koje je faraon i njegov narod tlačio dadosmo u naslijeđe istočne i zapadne dijelove zemlje, zemlje Šama koju je Allah blagoslovio, dajući da u njoj usjevi i plodovi rađaju na najpotpuniji način. I time bijahu ispunjene riječi tvog Gospodara, Poslaniče, a Njegov govor je najljepši govor: "A Mi smo htjeli da one koji su na zemlji tlačeni obdarimo i da ih vođama i nasljednicima učinimo." (el-Kasas, 5.) Allah je dao Israelićanima vlast na Zemlji jer su se strpili na tlačenju koje im je dolazilo od faraona i njegovog naroda, i uništili smo njihova staništa, zamkove i usjeve.
I Mi Israelićane sa Musaom prevedosmo preko mora nakon što ga je Musa udario štapom i ono se razdvojilo. Nakon toga prođoše pored naroda koji obožava kipove pored Allaha, pa Israelićani rekoše Musau, 'alejhisselam: "O Musa, napravi nama kipa da ga obožavamo kao što ovi obožavaju kipove pored Allaha." Musa im reče: "O narode moj, doista ste vi narod koji ne poznaje ono što je dužnost u pogledu veličanja Allaha i Njegove jednoće, i koji ne zna da Mu ne dolikuje pridruživanje bilo koga drugog u ibadetu."
"Doista će njihovo obožavanje kipova propasti, i sva njihova djela će biti poništena jer obožavaju nekog pored Allaha."
Musa reče svom narodu: "Narode moj, kako da vam pored Allaha tražim boga da obožavate, a vidjeli ste veličanstvene Allahove znakove? I Allah vas je odlikovao nad drugim ljudima vašeg vremena time što vam je uništio neprijatelja i dao vam vlast na Zemlji!"
"O Israelićani, sjetite se kada smo vas izbavili od faraona i njegovog naroda koji su vas ponižavali, koji su ubijali vaše sinove i ostavljali vaše kćeri da ih služe! U vašem izbavljanju od faraona i njegovog naroda je veliki ispit za vas od vašeg Gospodara,a taj ispit iziskuje zahvalnost.
Allah odredi Svom poslaniku Musau trideset noći u kojima će razgovarati sa njim, a zatim ih upotpuni sa još deset tako da ukupno bijaše četrdeset noći. Musa reče svom bratu Harunu kada je htio otići da razgovara sa svojim Gospodarem: "Ti me zamijeni u vođenju naroda, o Harune, i lijepo i milostivo njima upravljaj, a dobro se čuvaj puta smutljivaca, dobro se čuvaj grijeha i pomaganja grješnika."
Kada Musa dođe na određeno mjesto i u određeno vrijeme za razgovor sa svojim Gospodarom, koji trajaše četrdeset dana, i Allah razgovara sa njim govoreći mu Svoje naredbe i zabrane i druge stvari, Musa poželi da vidi svog Gospodara. Tada Musa zatraži od Allaha da mu se pokaže da ga vidi, a Allah mu odgovori: "Ne možeš me vidjeti u dunjalučkom životu, jer to ne možeš podnijeti, ali pogledaj u ono brdo kojem ću se otkriti, pa ako to brdo ostane na svom mjestu nakon toga, moći ćeš me vidjeti, a ako bude sravnjeno sa zemljom - nećeš me vidjeti na ovom svijetu." Nakon što se Allah otkri tom brdu ono se sravni sa zemljom i Musa pade u nesvijest. Kada se osvijesti reče: "Gospodaru moj, uzvišen si Ti iznad svega što Ti ne dolikuje, i ja ti se kajem što sam tražio da Te vidim na dunjaluku, i ja sam prvi vjernik u Tebe od mog naroda."
Allah reče Musau: "Ja sam te odabrao i iznad ostalih ljudi te odlikovao objavljujući ti Moje poslanice, onda kada sam te učinio poslanikom tvom narodu, i odlikovao sam te time da razgovaram sa tobom bez posrednika. Prihvati tu počast koju ti dajem i budi zahvalan Allahu na tim veličanstvenim blagodatima."
I Mi Musau napisasmo na pločama od drveta i drugih materijala sve ono što je bilo potrebno Israelićanima, vezano za njihovu vjeru i za njihov dunjalučki život, i u tome je bila pouka za one koji pouku primaju, i detaljno pojašnjenje propisa. "Ozbiljno uzmi ovaj Tevrat, o Musa, i naređuj tvom narodu da ga na najljepši način primjene, za šta će imati veliku nagradu. To znači da čine ono što sam im naredio na najpotpuniji način, da budu strpljivi i da praštaju, a Ja ću im pokazati konačno uništenje onih koji se suprotstavljaju Mojoj naredbi i ne pokoravaju Mi se."
Ja ću oholnike, one koji se uzdižu iznad Allahovih robova i iznad istine, spriječiti da uzmu pouku iz Mojih znakova koji se nalaze u njima i oko njih, pa koji god od Mojih znakova da vide neće vjerovati u njega. To je zato što se oni suprotstavljaju Mojim znakovima i okreću se od njih, i neprijateljuju protiv Allaha i Njegovog Poslanika. Oni ako vide put istine koji vodi Allahovom zadovoljstvu - njime ne idu niti to žele, a ako vide stranputicu i put nevjerovanja koji vodi ka Allahovoj srdžbi oni ga slijede, jer oni poriču Allahove veličanstvene dokaze koji ukazuju na istinitost onoga sa čim su došli poslanici i ne razmišljaju o njima, jer su nemarni.
Onima koji poriču Naše dokaze koji ukazuju na istinitost Naših poslanika i poriču susret sa Allahom na Sudnjem danu - dobra djela će propasti, i neće za njih imati nagradu jer nisu ispunili uslov vjerovanja. Oni će na Sudnjem danu biti kažnjeni za svoje nevjerstvo u Allaha, za svoje pridruživanje sudruga Allahu, oni će vječno u Vatri boraviti.
Musaov narod je, nakon Musaovog odlaska da razgovara sa Allahom, napravio kip u liku teleta, koji nema dušu, niti može govoriti! Zar nisu znali da im se ono ne može obratiti niti ih uputiti na put dobra, osjetilni ili apstraktni, niti im može pribaviti korist niti otkloniti štetu? Uzeli su ga za božanstvo, i time su veliku nepravdu sebi učinili.
Nakon što su se pokajali i shvatili da su u zabludi zbog uzimanja teleta za božanstvo pored Allaha, oni Allaha zamoliše: "Ako nam se naš Gospodar ne smiluje, ne uputi nas da Mu budemo pokorni i ne oprosti nam što smo obožavali tele, sigurno ćemo izgubiti i dunjaluk i Ahiret!"
Kada se Musa vrati svom narodu nakon razgovora sa svojim Gospodarem, srdit na svoj narod i tužan zbog stanja u kojem ih je našao, zbog njihovog obožavanja teleta, reče: "Ružno li je ono što ste uradili poslije mene, o narode moj, jer to vodi propasti i nesreći! Zar vam je dosadilo da me čekate pa ste počeli obožavati tele!?" On baci ploče od silne srdžbe i tuge, i uhvati svog brata Haruna za kosu i bradu, i povuče ga k sebi jer je ostao sa narodom a nije promijenio ono što je vidio. Harun reče Musau, blago mu se obraćajući: "Sine moje majke, doista su me oni smatrali slabim i prezrenim, i skoro da su me ubili, pa me nemoj kazniti pa da se moji neprijatelji tome raduju, i nemoj me, iz srdžbe, svrstavati među nepravednike zbog njihovog obožavanja teleta."
Musa zamoli svog Gospodara: "Gospodaru moj, oprosti meni i mom bratu Harunu, i uvedi nas u Svoju milost, i obaspi nas Svojom milošću sa svih strana. Ti si, Gospodaru naš, najmilostiviji prema nama."
Doista će one koji su obožavali tele pogoditi posljedica žestoke srdžbe njihovog Gospodara i poniženje u životu, jer su Ga rasrdili i omalovažili. Tako On kažnjava one koji izmišljaju laži na Allaha Uzvišenog.
A što se tiče onih koji su činili loša djela poput širka i drugih grijeha, a zatim se pokajali Allahu tako što su se vratili vjerovanju i ostavili grijehe, tvoj Gospodar - o Poslaniče - će im oprostiti i smilovati im se nakon ovog pokajanja, ostavljanja širka i griješenja a prihvatanja imana i pokornosti.
Nakon što se Musa, 'alejhisselam, smirio, uzeo je one ploče koje je bacio iz srdžbe, a koje su sadržavale uputu, istinu i milost prema onima koji se boje svog Gospodara i Njegove kazne.
Musa odabra sedamdeset ljudi iz svog naroda da traže oprost od Allaha zbog toga što su maloumnici obožavali tele, i Allah im odredi gdje i kada da dođu. Kada su došli na to određeno mjesto u određeno vrijeme, oni se drsko poniješe prema Allahu i zatražiše od Musaa da im Allaha pokaže da Ga vide svojim očima. Zbog toga ih zadesi zemljotres, pa svi pomriješe. Musa zamoli svog Gospodara rekavši: "Gospodaru moj, da si htio ranije da uništiš njih i mene Ti bi to uradio. Zar ćeš nas uništiti zbog onoga što su uradili maloumnici među nama? To što je moj narod obožavao tele je iskušenje kojim Ti upućuješ koga hoćeš i odvodiš u zabludu koga hoćeš. Ti upravljaš nama pa nam oprosti grijehe i smiluj nam se Svojom prostranom milošću, jer Ti jedini praštaš grijehe."
I učini nas od onih koje si počastio u ovom životu blagodatima i zaštitom, i uputio ih ka činjenju dobrih djela i za koje si pripremio Džennet na Ahiretu, učinivši ih time od Svojih dobrih robova. Mi Ti se kajemo, vraćamo Ti se i priznajemo naše neispunjavanje obaveza. Uzvišeni Allah reče: "Mojom kaznom pogađam koga Ja hoću od onih koji idu koracima koji vode nesreći, a Moja milost obuhvata sve na dunjaluku. Do svakog stvorenja je stigla Moja milost i moje dobročinstvo, dok ću na Ahiretu milošću obasuti samo one koji se čuvaju Moje kazne činjenjem naređenog i klonjenjem zabranjenog, one koji daju zekat na svoj imetak onima kojima pripada, one koji u Naše ajete vjeruju."
"One koji slijede Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, Vjerovjesnika koji nije čitao ni pisao, kojem se objavljuje od njegovog Gospodara, čije ime i osobine nalaze u Tevratu koji je objavljen Musau, 'alejhisselam, i Indžilu koji je objavljen Isau, 'alejhisselam, koji im naređuje ono za šta je zdravim umovima i neiskvarenoj prirodi poznato da je lijepo i dobro, i zabranjuje im ono za šta je zdravim umovima i neiskvarenoj prirodi poznato da je ružno, i koji im dozvoljava lijepe vrste jela, pića i brakova u kojima nema štete, i zabranjuje ružne vrste jela, pića i brakova, i koji ih oslobađa teških obaveza kojima su bili obavezani poput ranije obaveznosti smrtne kazne za ubicu, bilo da je ubio namjerno ili nenamjerno. Oni među Israelićanima i drugim narodima koji budu u njega vjerovali, poštovali ga i pomagali ga protiv njegovih neprijatelja nevjernika, i koji budu slijedili Kur'an koji mu je objavljen i koji je poput svjetla koje osvjetljava pravi put - takvi su uspjeli, takvi su postigli ono što su željeli i sačuvani su onoga čega su se bojali."
O Poslaniče, reci: "O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama, Arapima i nearapima, poslanik Onog Kome pripada vlast nebesa i Zemlje, Koji jedini zaslužuje da bude obožavan, Koji oživljava mrtve i umrtvljuje žive." Pa vjerujte u Allaha i Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, Vjerovjesnika i Poslanika, koji ne čita i ne piše, već je došao sa Objavom od svog Gospodara, koji vjeruje u Allaha i ono što mu Allah objavljuje, i u ono što je objavljeno vjerovjesnicima prije njega, ne praveći razliku među njima u vjerovanju. Slijedite ga u onome sa čim je došao od svog Gospodara, nadajući se da ćete biti upućeni ka onome što je dobro za vas na dunjaluku i na Ahiretu.
U narodu Musaovom, Israelićanima, bila je skupina ljudi na pravom putu, na ispravnoj vjeri, koji ljudima ukazuju na pravi put i sude pravedno.
I podijelili smo Israelićane na dvanaest plemena, a kada je od Musaa tražio njegov narod da Allaha moli da ih napoji rekli smo mu: "O Musa, udari kamen svojim štapom." On ga udari i iz tog kamena poteče dvanaest izvora, koliko je bilo njihovih plemena. Svako pleme je znalo koji je njegov izvor i niko drugi u njemu ne može učestvovati. I oblacima smo ih natkrili tako da ih prate i štite ih od Sunca, i spustili smo im, kao blagodat, slatko piće poput meda, i malu pticu ukusnog i dobrog mesa, sličnu prepelici, i reli smo im: "Jedite lijepu hranu kojom smo vas opskrbili." Oni nama nisu ništa naštetili svojom nepravdom, nezahvalnošću na blagodatima i svojim kršćenjem Allahovih naredbi, već su time sebi nepravdu učinili, jer su umanjili svoju sreću vodeći sebe ka propasti.
O Poslaniče, spomeni kada je Allah rekao Israelićanima: "Uđite u Bejtul-makdis (Jerusalim) i jedite njegove plodove na kojem god mjestu i u kojem god vremenu želite, i recite: 'Gospodaru naš, oprosti nam grijehe i uđite kroz kapiju ponizno pred svojim Gospodarom, pognutih glava. Ako tako uradite, oprostit ćemo vam grijehe, a dobročiniteljima uvećati dobro i na dunjaluku i na Ahiretu."
Nepravednici među njima promijeniše riječi koje su im naređene - حِطَّة - oprosti nam (hittah), pa rekoše - حِنْطَة - ječmeno zrno (hintah), i promijeniše djelo koje im je naređeno, pa umjesto da uđu u Jerusalim ponizno i pognutih glava oni uđoše idući pužući otpozadi, pa na njih poslasmo kaznu s neba.
O Poslaniče, upitaj jevreje, kako bi ih podsjetio, čime su kažnjeni njihovi preci u slučaju naselja koje se nalazilo pored mora, čiji su stanovnici prelazili Allahove granice jer su lovili subotom nakon zabrane. Allah ih je iskušao tako što su ribe počele izlaziti na površinu mora subotom, dok u ostalim danima im nisu dolazile, i tako ih je Allah iskušao zbog grijeha koje su činili. Oni su učinili spletku tako što su postavili mreže i iskopali rupe prije subote, a zatim u subotu ne bi ništa radili dok bi ribe upadale u njihove zamke, a u nedjelju bi uzimali uhvaćene ribe i jeli ih.
O Poslaniče, spomeni kako ih je jedna skupina ljudi iz tog naselja odvraćala od tog lošeg djela i upozoravala ih, dok im druga skupina reče: "Zašto savetujete ljude koje će Allah zbog grijeha uništiti na dunjaluku ili žestoko kazniti na Ahiretu?" Savjetnici rekoše: "Mi ih savjetujemo da bismo imali pred Allahom opravdanje da smo uradili ono što nam je naređeno, da smo naređivali dobro i zabranjivali zlo, kako nas ne bi kaznio za ostavljanje te obaveze, i kako bi se oni okoristili opomenom i ostavili grijeh."
Kada se griješnici okrenuše od onoga čime su ih savjetnici opominjali i savjetovali, spasili smo one koji su zabranjivali zlo, dok smo žestoko kaznili one koji su bili nepravedni jer su lovili subotom i ustrajavali su čineći grijeh.
Kada su prešli sve granice u griješenju prema Allahu, oholeći se i prkoseći, ne primajući pouku, rekosmo im: "O grješnici, postanite majmuni prezreni", pa postaše. Kada Mi nešto hoćemo samo kažemo: "Budi", i ono bude.
O Poslaniče, spomeni kada je Allah jasno obznanio da će dati vlast nad jevrejima onim ljudima koji će ih ponižavati do Sudnjeg dana. Doista tvoj Gospodar brzo kažnjava onoga ko prema Njemu griješi pa nekada ubrza kaznu još na dunjaluku, ali On prašta onome ko se pokaje i milostiv je prema njemu.
I mi ih po Zemlji razasusmo, podijelivši ih na razne skupine, nakon što su bili jedno tijelo. Neki od njih su dobri, ispunjavaju Allahova prava i prava ljudi, neki su osrednji, a neki su utonuli u grijehe, i Mi smo ih iskušavali blagostanjem i teškoćama kako bi se grijeha okanili.
Nakon njih dođoše loši potomci koji preuzeše Tevrat od svojih predaka, čitaju ga ne znajući šta je u njemu, radi dunjalučkih ukrasa koje uzimaju kao mito mijenjaju Allahovu knjigu i sude po onome što Allah nije objavio u njoj. Pri tom se pusto nadaju da će im Allah oprostiti grijehe, a ako im ponovo dođe mito oni ga prihvate, i tako uvijek. Zar Allah od njih nije uzeo zavjete da će o Allahu govoriti samo istinu, bez izmjene i promjene? Oni nisu ostavili rad po Allahovoj knjizi iz neznanja, već su dobro znali, jer su je čitali, i zato je njihov grijeh još teži. Ahiretska uživanja su vječna i bolja od prolaznih dunjalučkih uživanja, i ona pripadaju onima koji su se čuvali Allahove kazne čineći ono što im je naređeno a kloneći se onoga što im je zabranjeno. Zar ne shvataju oni koji uzimaju prezreni dunjalučki mito da je ono što je Allah pripremio bogobojaznima na Ahiretu bolje i trajnije?
A oni koji se drže Allahove knjige i rade po onome što se u njoj nalazi, koji uspostavljaju namaz vodeći računa o njegovim vremenima, šartovima, obavezama i dobrovoljnim radnjama, imat će nagradu od Allaha za ono što su činili, jer Allah neće dopustiti da propadnu djela dobročinitelja.
O Muhammede, spomeni kada smo iščupali brdo i podigli ga iznad Israelićana, nakon što nisu htjeli prihvatiti ono što je u Tevratu, pa je brdo izgledalo poput oblaka iznad njih, njegova je sjena bila na njihovim glavama, i uvjerili su se da će pasti na njih, pa im je rečeno: "Uzmite ono što smo vam dali, prihvatite ga ozbiljno i odlučno i trudite se da ga primijenite, i sjećajte se propisa koji su u njemu, i nemojte ih zaboraviti, kako bi bili bogobojazni ako tako postupite."
I spomeni, o Muhammede, kada je tvog Gospodar iz kičmi sinova Ademovih izveo potomstvo i tražio od njih da potvrde Njegovo gospodarstvo na osnovu duboko usađenog vjerovanja u prirodi čovjeka, pa reče: "Zar ja nisam vaš Gospodar?", a oni svi rekoše: "Jesi, Ti si naš Gospodar!" On reče: "Mi smo vas pitali i od vas zavjet uzeli kako na Sudnjem danu ne biste mogli poreći Allahov dokaz nad vama i reći: "Nismo ništa o tome znali."
"I kako se ne biste mogli pravdati kako su vaši preci prekršili zavjet i činili širk, a da ste ih vi samo slijepo slijedili u onome na čemu ste ih našli, i kako ne biste rekli: "Zar ćeš nas kazniti, Gospodaru naš, zbog onoga što su naši preci radili, koji su svoja djela širkom poništili? Mi nismo krivi jer nismo znali i samo smo pretke slijedili."
Kao što smo objasnili ajete o tome kako skončavaju narodi koji poriču, tako ovima objašnjavamo, ne bi li ostavili širk i postali monoteisti, obožavajući Allaha jedinog, kao što je došlo u zavjetu kojeg su dali Allahu.
O Poslaniče, kaži Israelićanima vijest o čovjeku koji je pripadao njihovom narodu, kome smo dali Naše ajete pa ih je naučio i shvatio istinu koju sadrže, ali nije radio po tome, pa mu je šejtan postao stalni pratilac, zbog čega on postade od zabludjelih i propalih nakon što je bio od upućenih i spašenih.
A da smo htjeli da se on okoristi tim ajetima Mi bismo ga uputili da radi po njima i time bismo ga uzdigli i na dunjaluku i na Ahiretu, ali on je odabrao ono što vodi njegovoj propasti, jer se priklonio slijeđenju svojih dunjalučkih strasti, dajući prednost dunjaluku nad Ahiretom. On je, u svojoj želji prema dunjaluku, poput psa koji dahće u svakom stanju, bilo da leži ili trči. Takvi su zalutali ljudi, oni koji Naše ajete poriču, pa im kazuj, o Poslaniče, ova kazivanja, kako bi razmislili i okanili se poricanja i zablude.
Nema gorih ljudi od onih koji poriču Naše dokaze, i ne vjeruju, oni time sebi nepravdu čine jer sebe bacaju u propast.
Koga Allah uputi na pravi put takav je istinski upućen, a koga Allah udalji od pravog puta, takav je istinski propao, i izgubio je sebe i svoju porodicu na Sudnjem danu. Doista je to očita propast.
Mi smo za Džehennem stvorili mnoge džine i ljude, u smislu da smo znali da će oni raditi djela koja vode u Džehennem. Njihova srca ne dokučuju ono što im istinski koristi i šteti, njihove oči ne vide Allahove znakove u njima samima i oko njih pa da uzmu pouku, njihove uši ne čuju Allahove ajete pa da razmisle o njihovom sadržaju. Oni koji imaju takva svojstva su poput stoke u nedostatku razuma, čak su u većoj zabludi od stoke. To su oni koji su nemarni u vjerovanju prema Allahu i Sudnjem danu.
Uzvišeni Allah ima najljepša imena koja ukazuju na Njegovo veličanstvo i savršenstvo, pa Mu se preko njih približavajte, njima tražite ono što želite i njima Ga hvalite, a ostavite one koji skreću od istine kad su Njegova imena u pitanju pa druge njima nazivaju, ili ih negiraju Allahu, ili iskrivljuju njihovo značenje, ili druge porede sa Njim. Mi ćemo takve bolno kazniti zbog njihovog iskrivljavanja i onoga što su radili.
Među onima koje smo stvorili ima skupina ljudi koji su na istini i koji druge pozivaju istini pa im se odazivaju, i koji sude pravedno.
A onima koji ne vjeruju u Naše ajete i poriču ih, otvorit ćemo vrata opskrbe, ali ne iz počasti prema njima već radi postepenog odvođenja u propast, kako bi ustrajali na svojoj zabludi, nakon čega ih zadesi Naša iznenadna kazna.
Odlažem im kaznu da bi pomislili da neće biti kažnjeni, pa da ustraju na poricanju i nevjerstvu zbog čega im kazna biva umnogostručena. Doista je Moja zamka jaka, dajem im ono za šta misle da je dobročinstvo, a želim da ih ponizim.
Zašto ovi poricatelji Allahovih ajeta i Njegovog Poslanika ne razmisle, pa da im postane jasno da Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije lud, već da je Allahov Poslanik kojeg je On poslao da ljude jasno upozori na Allahovu kaznu?
Zašto ne uzmu u obzir pouku iz Allahovog posjedovanja nebesa i Zemlje, i iz Allahovog stvaranja biljaka, životinja i svega ostalog, i iz svojih životnih vijekova koji su se možda približili svom kraju, pa da se pokaju prije nego što bude prekasno? Ako ne povjeruju u Kur'an i obećanje i prijetnju koje sadrži, pa u koju će drugu knjigu vjerovati?
Koga Allah ostavi na cjedilu ne uputivši ga ka istini, takvog niko ne može uputiti. Allah njih ostavlja zbunjene u svojoj zabludi i svom nevjerstvu, i oni ne nalaze pravi put.
Ovi poricatelji te uporno, iz inata, pitaju o Sudnjem danu, kada će nastupiti, a ti im Muhammede reci: "Znanje o tome nije ni kod mene ni kod drugih stvorenja, već to zna samo Allah, i samo On će u određeno vrijeme to otkriti. Nastupanje Sudnjeg dana je skriveno svima na nebesima i na Zemlji, i doći će iznenada." Oni te pitaju o Sudnjem danu kao da ti težiš da saznaš kada će nastupiti, a ne znaju da ti o tome ne pitaš, zbog potpunosti tvoje spoznaje Allaha Uzvišenog. Reci im: "Znanje o nastupanju Sudnjeg dana je samo kod Allaha, ali većina ljudi to ne zna."
Reci, o Muhammede: "Ja ne mogu sebi pribaviti nikakvo dobro niti od sebe odagnati nikakvo zlo osim ako Allah hoće. Sve to zavisi od Allaha, i ja ne znam osim ono što me je On podučio. Ja ne znam ono što je nedokučivo, a da sam znao nedokučivo poduzeo bih korake pribavljanja koristi i odagnavanja šteta, jer bih tada znao šta će biti i kako će se nešto završiti. Ja sam samo poslanik od Allaha, upozoravam vas na Njegovu bolnu kaznu, i donosim vam radosnu vijest o Njegovoj plemenitoj nagradi, pripremljenu za one koji vjeruju da sam ja Njegov poslanik i koji vjeruju u ono sa čim sam došao."
On je Taj Koji vas je stvorio od jednog čovjeka, Adema, 'alejhisselam, i od njegovog rebra je stvorio njegovu suprugu Havu, kako bi mu pravila društvo i kako bi uz nju našao svoj smiraj. Kada čovjek ima odnos sa ženom, onda zatrudni i u početku ne osjeća svoj plod, jer je lahak, i tako ona obavlja svoje poslove ne osjećajući teret. Kada se trudnoća nastavi i ona osjeti težinu, jer je plod u njenoj utrobi porastao, tada supružnici zamole svog Gospodara: "Ako nam daš dobro i zdravo dijete, sigurno ćemo biti zahvalni na Tvojim blagodatima."
Pa kada im Allah usliši dovu i da im dobro i zdravo dijete, neki supružnici Allahu druge pridružuju kad je u pitanju to dijete, tako što ga nazovu "Abdulharis - rob el-Harisa", a uzvišen je Allah od svakog sudruga, samo je On Gospodar i Bog.
Zar višebošci kipove i druge stvari obožavaju pored Allaha, a znaju da ništa ne stvaraju pa da zasluže to obožavanje? Sve je to stvoreno, pa kako da ih onda smatraju ravnim Allahu?
Božanstva koja obožavaju nisu u stanju pomoći svojim obožavaocima, niti su u stanju sama sebi pomoći, pa kako onda da ih obožavaju?!
O višebošci, ako tražite uputu od ovih kipova koje činite božanstvima pored Allaha, oni vam se neće odzvati, niti će vas slijediti, njima je svejedno da li ih vi dozivali ili ne, jer to su neživa bića, ne razumiju, ne čuju, ne govore.
O višebošci, oni koje obožavate pored Allaha su Allahova stvorena, u Njegovom posjedu, poput vas, čak ste vi u boljem stanju jer ste živi, govorite, hodite, čujete, vidite, dok to nije slučaj sa kipovima. Dozivajte ih pa neka vam odgovore, ako istinu govorite.
Da li ti kipovi koje ste uzeli za božanstva pored Allaha imaju noge kojima idu da vam ispune potrebe? Da li imaju ruke kojima vas mogu braniti? Da li imaju oči kojima vide ono što vam je nedokučivo pa da vas obavijeste? Da li imaju uši kojima čuju ono što vi ne čujete pa da vas obavijeste? Ako ništa od toga nemaju, kako ih možete obožavati i nadati se da će vam pribaviti korist ili od vas odagnati štetu? O Poslaniče, reci tim višebošcima: "Dozivajte one koje ste učinili ravnim Allahu, pa neka mi naude, bez odlaganja!"
Doista je moj pomagač i čuvar Allah, ni u koga mimo Njega ne polažem svoje nade, niti se bojim vaših kipova. Allah mi je objavio Kur'an, koji je uputa ljudima, i On čuva i pomaže Svoje dobre robove.
O višebošci, kipovi kojima se molite ne mogu vam pomoći, niti sebi mogu pomoći. Oni su nemoćni, pa zašto im se molite pored Allaha?
O višebošci, ako se molite vašim kipovima, koje obožavate pored Allaha, da bi vam dali uputu - pa oni vaše molitve ne čuju. Vidiš kako gledaju napravljenim očima, a ustvari su neživa materija koja ne vidi. Višebošci su pravili kipove u vidu ljudi ili životinja, tako da su imali ruke, noge i oči, ali su statični, nemaju života niti se kreću.
O Poslaniče, prihvati od ljudi ono što mogu da urade od dobrih djela i nemoj ih zaduživati onim što njihove prirode ne podnose, jer će ih to otjerati. Naređuj im lijepa djela i lijepe riječi, a ostavi se neznalica i nemoj se osvrtati na njihovo neznanje niti im uzvraćaj. Ko tebe uznemiri - ti nemoj njega uznemiravati, a ko tebi uskrati, ti nemoj njemu uskratiti.
O Poslaniče, ako osjetiš da ti šejtan unosi vesvese ili te odvraća od činjenja dobrih djela, ti se prikloni Allahu i od Njega traži zaštitu, jer On čuje ono što govoriš i zna tvoje pribjegavanje Njemu, pa će te zaštititi od šejtana.
Kada onima koji se čuvaju Allahove kazne činjenjem naređenog i klonjenjem zabranjenog dođe šejtanova vesvesa pa učine grijeh - sjete se Allahovog veličanstva i Njegove kazne za grješnike i nagrade za pokorne, pa se pokaju za svoje grijehe i vrate svome Gospodaru. Tada se vrate istini i probude se iz svog nemara, prestajući griješiti.
S druge strane, šejtanovoj braći: grješnicima i nevjernicima, šejtan neprestano povećava zabludu podstičući ih da čine grijeh za grijehom, i niti šejtan odustaje od odvođenja u zabludu niti oni prestaju sa pokornošću njemu i činjenjem zla.
O Poslaniče, ako dođeš sa ajetom - oni te utjeraju u laž ili se okrenu od njega, a ako im ne dođeš sa ajetom kažu: "Zašto ne izmisliš ajet od sebe?" Reci im: "Nije moje da od sebe dolazim sa ajetima, ja slijedim samo ono što mi Allah objavljuje. Ovaj Kur'an kojeg vam učim sadrži dokaze od Allaha, vašeg Stvoritelja i Upravitelja, i sadrži milost i uputu za vjernike, dok su nevjernici nesrećni i zabludjeli."
Kada se uči Kur'an - pomno slušajte njegovo učenje i nemojte pričati niti se zanimati nečim drugim, kako bi vam se Allah smilovao.
O Poslaniče, spominji Allaha, tvog Gospodara, ponizno i strahujući, i uči dovu umjerenim glasom na početku i kraju dana, zbog vrijednosti ta dva vremena, i nemoj biti nemaran prema spominjanju Allaha Uzvišenog.
O Poslaniče, meleki koji su kod tvog Gospodara ne zaziru od toga da Ga obožavaju, već su Mu predati i neumorni u obožavanju, slave Allaha noću i danju, uzdižući Ga iznad svega što Mu ne dolikuje, i samo Njemu sedždu čine.
