Verse 1

ﭑ ﭒ ​

(Tā Sīn Mīm) O kur’anskim smo skraćenicama govorili na početku sure el-Bekara.

Verse 2

ﭓﭔﭕﭖ ﭗ ​

Ovo su ajeti časnog Kur’ana koji odvajaju istinu od neistine.

Verse 3

ﭘﭙﭚﭛﭜﭝ ﭞ ​

Zar ćeš sebe upropastiti zbog toga što tvoji sunarodnici, o Poslaniče, neće da povjeruju, jer si odveć sažaljiv spram njih i želiš da budu vjernici?

Verse 4

ﭟﭠﭡﭢﭣﭤﭥﭦﭧﭨﭩ ﭪ ​

Kad bi Allah, džellešanuhu, htio, poslao bi bezbožnicima s neba jedno znamenje, djelo izvan iskustvene stvarnosti, zbog kojeg bi neizostavno postali vjernici i povinovali bi se tom znamenju. Ali, Allah ne želi slati takva znamenja kako bi ih iskušao hoće li povjerovati u onostrano.

Verse 5

ﭫﭬﭭﭮﭯﭰﭱﭲﭳﭴﭵ ﭶ ​

I mekkanskim mnogobošcima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivog Allaha koja sadrži dokaz da je Allah jedini bog i da je Muhammed Božiji poslanik, a da je ne odbiše i leđa joj ne okrenuše.

Verse 6

ﭷﭸﭹﭺﭻﭼﭽﭾ ﭿ ​

Krivovjerni poriču veličanstveni Kur’an i rugaju se njegovim ajetima – pa stići će ih sigurno posljedice njihova poricanja, ruganja i drugih gnusnih djela koja činjahu na ovom svijetu i snaći će ih kazna.

Verse 7

ﮀﮁﮂﮃﮄﮅﮆﮇﮈﮉﮊ ﮋ ​

Zar mogu ustrajno poricati, a nisu razmislili o tome da je Svemogući Allah učinio da iz zemlje niče bilje različitih boja i oblika, lijepog izgleda i od velike koristi?

Verse 8

ﮌﮍﮎﮏﮐﮑﮒﮓﮔ ﮕ ​

U nicanju raznolikog bilja iz zemlje bjelodan je dokaz da je onaj ko je u stanju učiniti da to bilje niče u stanju oživjeti mrtve, ali većina ljudi ne vjeruje.

Verse 9

ﮖﮗﮘﮙﮚ ﮛ ​

Poslaniče, Gospodar tvoj, zaista je silan, te Ga niko ne može nadvladati. On je samilostan prema Svojim robovima.

Verse 10

ﮜﮝﮞﮟﮠﮡﮢﮣ ﮤ ​

Vjerovjesniče, spomeni ljudima da se Svevišnji Allah obratio poslaniku Musau, alejhis-selam, naredivši mu da pođe među nasilne ljude koji su sebi nepravdu počinili ne vjerujući u Allaha i porobljavajući sinove Israilove.

Verse 11

ﮥﮦﮧﮨﮩ ﮪ ​

Naredio mu je da pođe među faraonov narod i da ga na blag i učtiv način podsjeti na neophodnost bogobojaznosti, a to je činjenje dobra, a sustezanje od zla.

Verse 12

ﮫﮬﮭﮮﮯﮰ ﮱ ​

Musa, alejhis-selam, reče: “Gospodaru moj, zaista se bojim da će me faraon i narod njegov lažovom proglasiti, te će odbiti ono što ću im od Tebe donijeti!”

Verse 13

ﯓﯔﯕﯖﯗﯘﯙﯚ ﯛ ​

“I bojim se da će me, poreknu li oni moje poslanstvo, obuzeti tuga i briga”, Musa, alejhis-selam, reče. “Allahu, zato pošalji Džibrila Harunu, mom bratu, s poslanicom, da bi mi on pomogao u dostavljanju vjere i pozivanju Tebi.”

Verse 14

ﯜﯝﯞﯟﯠﯡ ﯢ ​

Naposlijetku je Musa rekao: “A prema njima sam se ogriješio: ubio sam jednog njihova čovjeka, Kopta, pa me strah da će oni mene ubiti zbog toga.”

Verse 15

ﯣﯤﯥﯦﯧﯨﯩﯪﯫ ﯬ ​

Allah, džellešanuhu, reče Musau, alejhis-selam: “Nikako! To se neće dogoditi, oni neće imati priliku da te ubiju.” Ti i tvoj brat Harun pođite faraonu s Našim ajetima, pomoću kojih ćete dokazati da govorite istinu. Mi ćemo biti s vama dvojicom, sa Svojim znanjem, podrškom, pomoći i čuvanjem. Mi čujemo šta vi njima govorite i šta se vama govori. Nama ništa ne promiče.”

Verse 16

ﯭﯮﯯﯰﯱﯲﯳ ﯴ ​

Dakle, Musau i Harunu naređeno je da pođu faraonu i da ga izvijeste da su njih dvojica poslanici Allahovi, tj. da ih je poslao Stvoritelj svega što postoji.

Verse 17

ﯵﯶﯷﯸﯹ ﯺ ​

I rekao im je da zatraže od faraona da oslobodi sinove Israilove, koji robovaše faraonu u Egiptu, te da dopusti da pođu s njima dvojicom.

Verse 18

ﯻﯼﯽﯾﯿﰀﰁﰂﰃﰄ ﰅ ​

Faraon se obratio Musau, alejhis-selam: “Zar si, o Musa, zaboravio da si kao dijete bio na našem dvorcu i da smo te mi odgajali!? Zar si zaboravio da si kod nas proveo mnoge godine!? Zbog čega sad tvrdiš da si poslanik?”

Verse 19

ﰆﰇﰈﰉﰊﰋﰌ ﰍ ​

Faraon je rekao: “I počinio si veliko nedjelo onda kad si ubio Kopta pomažući svom sunarodniku! Nadasve si nezahvalan na blagodatima kojima sam te obasuo.”

Verse 20

ﭑﭒﭓﭔﭕﭖ ﭗ ​

“Jesam, ubio sam onog čovjeka, ali to se dogodilo prije nego što sam dobio Objavu”, priznao je Musa.

Verse 21

ﭘﭙﭚﭛﭜﭝﭞﭟﭠﭡﭢ ﭣ ​

“A od vas sam pobjegao u Medjen plašeći se da ćete me ubiti, te mi je kasnije Gospodar moj znanje i mudrost darovao i među poslanike, koje šalje ljudima, uvrstio me”, objasnio je Musa.

Verse 22

ﭤﭥﭦﭧﭨﭩﭪﭫ ﭬ ​

Naposlijetku je Musa upitao: “Faraone, u pravu si što se pozivaš na svoje dobročinstvo spram mene! Nisi me porobio, premda si porobio moje sunarodnike, sinove Israilove. Ali sve to nije razlog da te ne pozovem u istinu!”

Verse 23

ﭭﭮﭯﭰﭱ ﭲ ​

Utom je Musaa, alejhis-selam, faraon upitao: “Ko je Gospodar svjetova, za Koga kažeš da si Njegov poslanik?”

Verse 24

ﭳﭴﭵﭶﭷﭸﭹﭺﭻﭼ ﭽ ​

“Moj Gospodar je Onaj Koji posjeduje i upravlja svime što postoji, i Kojem pripadaju vlast i sud na nebesima i na Zemlji i na onom što je između njih”, odgovorio je poslanik Musa, alejhis-selam. “Ukoliko ste čvrsto uvjereni u to, robujte isključivo Allahu!”

Verse 25

ﭾﭿﮀﮁﮂ ﮃ ​

“Zar ne čujete šta je odgovorio Musa? Zar ne čujete lažne tvrdnje koje iznosi?”, upita faraon svoje velikodostojnike i glavešine.

Verse 26

ﮄﮅﮆﮇﮈ ﮉ ​

“Allah je Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih pretka?”, reče Musa.

Verse 27

ﮊﮋﮌﮍﮎﮏﮐ ﮑ ​

Faraon se obrati svojim sunarodnicima Koptima: “Musa, koji tvrdi da je poslanik, mahnit je i sasvim lud, ne umije odgovoriti na pitanje i govori besmislice.”

Verse 28

ﮒﮓﮔﮕﮖﮗﮘﮙﮚﮛ ﮜ ​

Musa kaza: “Allah Uzvišeni, Kome vas pozivam, Gospodar je istoka, Gospodar zapada i Gospodar prostora koji se između njih nalazi, ako pameti imate, pa da o tome promislite.”

Verse 29

ﮝﮞﮟﮠﮡﮢﮣﮤ ﮥ ​

Ne mogavši se argumentima boriti, faraon zaprijeti Musau, alejhis-selam: “Prihvatiš li kakvog boga osim mene, sigurno ću te u tamnicu baciti!”

Verse 30

ﮦﮧﮨﮩﮪ ﮫ ​

Musa, alejhis-selam, upita: “Zar ćeš me baciti u tamnicu i u slučaju da ti podastrem kategoričke dokaze i bjelodana znamenja da sam uistinu Božiji poslanik?”

Verse 31

ﮬﮭﮮﮯﮰﮱﯓ ﯔ ​

“Ako istinu govoriš, o Musa”, faraon će, “podastri nam te dokaze i znamenja koje si spomenuo.”

Verse 32

ﯕﯖﯗﯘﯙﯚ ﯛ ​

A Musa, alejhis-selam, baci štap i on se odjednom u ogromnu, pravu zmiju pretvori koja poče puzati zemljom.

Verse 33

ﯜﯝﯞﯟﯠﯡ ﯢ ​

Zatim poslanik Musa, alejhis-selam, u njedra stavi ruku svoju, koja je bila sasvim uobičajena, te je potom izvuče iz njedara, kad ona posmatračima bijelom, svijetlom, blistavom se ukaza, bez ikakve bolesti i mahane.

Verse 34

ﯣﯤﯥﯦﯧﯨﯩ ﯪ ​

Faraon se obrati velikodostojnicima oko sebe: “Musa je odista vješt mag, on je zbilja virtuoz u sihru!”

Verse 35

ﯫﯬﯭﯮﯯﯰﯱﯲ ﯳ ​

“Musa hoće ovom magijom da vas iz zemlje vaše izvede i da on njome zavlada”, primijeti faraon i reče velikodostojnicima: “Pa šta savjetujete? Šta nam je činiti u ovom slučaju?”

Verse 36

ﯴﯵﯶﯷﯸﯹﯺ ﯻ ​

Velikodostojnici faraonova naroda rekoše: “Ostavi Musaa i Haruna, nemoj ih odmah kazniti, već u gradove pošalji vojsku da sakuplja čarobnjake!”

Verse 37

ﯼﯽﯾﯿ ﰀ ​

“Dakle, vojska će ti dovesti”, rekoše doglavnici faraonu, “sve izuzetno vješte čarobnjake.”

Verse 38

ﰁﰂﰃﰄﰅ ﰆ ​

Tako faraon sakupi čarobnjake u određeno vrijeme i na određenom mjestu.

Verse 39

ﰇﰈﰉﰊﰋ ﰌ ​

A svijetu bī rečeno da se iskupi radi prisustvovanja nadmetanju između Musaa, alejhis-selam, i čarobnjakā, da se uvjere u to ko će od njih biti pobjednik.

Verse 40

ﭑﭒﭓﭔﭕﭖﭗ ﭘ ​

Njihov je cilj bio da slijede čarobnjake ispovijedajući njihovu vjeru, ako oni, a ne Musa, pobijede.

Verse 41

ﭙﭚﭛﭜﭝﭞﭟﭠﭡﭢﭣﭤ ﭥ ​

Pošto su stigli da se suprotstave Musau, čarobnjaci faraona upitaše: “Hoćemo li zaista dobiti nagradu, materijalnu ili nematerijalnu, ako pobijedimo Musaa?”

Verse 42

ﭦﭧﭨﭩﭪﭫ ﭬ ​

“Da, ako pobijedite, dobit ćete nagradu”, faraon odgovori. “I sigurno ćete biti jedni od onih što su meni najbliži, dat ću vam veoma visok položaj.”

Verse 43

ﭭﭮﭯﭰﭱﭲﭳ ﭴ ​

Čarobnjacima se obratio Musa, vjerujući u Allahovu pomoć i u to da ono čime on raspolaže nije sihr: “Bacite na zemlju svoje štapove i konope, koje ste odlučili baciti!”

Verse 44

ﭵﭶﭷﭸﭹﭺﭻﭼﭽ ﭾ ​

I čarobnjaci baciše na zemlju konope svoje i štapove svoje, a pritom se zakleše faraonovom moći i dostojanstvom da će oni Musaa danas pobijediti.

Verse 45

ﭿﮀﮁﮂﮃﮄﮅﮆ ﮇ ​

Onda poslanik Musa, alejhis-selam, baci svoj štap iz ruke i gle – Allah, džellešanuhu, pretvori ga u ogromnu strašnu zmiju koja proguta sve njihove konope i štapove – čaroliju koju su pripravili.

Verse 46

ﮈﮉﮊ ﮋ ​

Vidjevši da ona ogromna zmija, koja je maločas bila štap, proguta i uništi čaroliju koju su pripremili, faraonovi čarobnjaci čelima po tlu popadaše.

Verse 47

ﮌﮍﮎﮏ ﮐ ​

Rekoše: “Vjerujemo u dragog Allaha, Gospodara svega što postoji!”

Verse 48

ﮑﮒﮓ ﮔ ​

“Vjerujemo u Allaha, Gospodara Musaova i Harunova”, kazaše na kraju.

Verse 49

ﮕﮖﮗﮘﮙﮚﮛﮜﮝﮞﮟﮠﮡﮢﮣﮤﮥﮦﮧﮨﮩﮪﮫ ﮬ ​

Negodujući zbog toga što su čarobnjaci povjerovali, faraon viknu: “Zar da povjerujete u Musaovo poslanstvo, a ja vam to nisam dopustio? Musa je vaš prvak, očigledno je, koji vas je magiji poučio i čini se da ste svi vi u zavjeri kako biste stanovnike Egipta iz njihove zemlje istjerali, ali – zapamtit ćete kakva će vas kazna snaći!” Zatim se prezreni grešnik faraon zakleo čarobnjacima da će im ruke i noge unakrsno odsjeći, tako što će odsjeći desnu nogu uz lijevu ruku ili obratno, a nakon čega će ih, sve odreda, iz osvete što su povjerovali u Musaa i postali njegovi sljedbenici, pobiti i porazapinjati na palmina stabla.

Verse 50

ﮭﮮﮯﮰﮱﯓﯔﯕ ﯖ ​

Čarobnjaci na to faraonu odgovoriše: “Nije strašna ovozemaljska kazna, kojom nam prijetiš! Tvoja je kazna, odista, kratkotrajna i prolazna. Mi ćemo se Allahu vratiti, i On će nas u vječnu milost uvesti.”

Verse 51

ﯗﯘﯙﯚﯛﯜﯝﯞﯟﯠﯡ ﯢ ​

“Žudimo da nam Gospodar naš”, dometnuše oni, “pređe preko svih naših hrđavih djela koja smo prije činili, tim prije jer smo prvi koji su povjerovali u poslanika Musaa.”

Verse 52

ﯣﯤﯥﯦﯧﯨﯩﯪﯫ ﯬ ​

I Sveznajući Allah objavi poslaniku Musau, alejhis-selam: “Povedi noću one sinove Israilove koji su povjerovali u tebe da bi se lakše skrivali, jer faraon će vas sa svojom vojskom zacijelo goniti, da vas vrati nazad.”

Verse 53

ﯭﯮﯯﯰﯱ ﯲ ​

Čuvši da će Musa, alejhis-selam, napustiti Egipat sa svojim sunarodnicima, poslao je sakupljače u sve egipatske gradove, da bi sustigao Musaa i njegove sljedbenike te ih vratio u Egipat.

Verse 54

ﯳﯴﯵﯶ ﯷ ​

“Zaista, Musa i njegovi sljedbenici čine grupu koja je malehna, bezazlena i prezrena”, kazao je faraon umanjujući vrijednost sinova Israilovih.

Verse 55

ﯸﯹﯺ ﯻ ​

“Premda ih je malo, dobro su nas rasrdili”, kaza faraon.

Verse 56

ﯼﯽﯾ ﯿ ​

Silnik je naposlijetku rekao: “A svi smo mi na oprezu, spremni smo i pratimo šta oni rade.”

Verse 57

ﰀﰁﰂﰃ ﰄ ​

Tako je Allah, džellešanuhu, učinio da faraon i vojske njegove napuste Egipat, zemlju predivnih zelenih vrtova i pitkih voda.

Verse 58

ﰅﰆﰇ ﰈ ​

I da napuste riznice zlata i srebra, stečeni imetak i prelijepe kuće u kojima su živjeli.

Verse 59

ﰉﰊﰋﰌﰍ ﰎ ​

Kako je učinio da faraon i Kopti, narod koji ga je obožavao, napuste svoju zemlju, Allah je učinio da sinovi Israilovi uživaju u Šamu u istim takvim blagodatima.

Verse 60

ﰏﰐ ﰑ ​

Onda Egipćani, faraon i njegov narod, sustigoše sinove Israilove kad se Sunce rađalo.

Verse 61

ﭑﭒﭓﭔﭕﭖﭗﭘ ﭙ ​

I kad su se dvije skupine, Musaov narod i faraonovi poklonici, međusobno ugledale, Musaovi, alejhis-selam, drugovi povikaše: “Faraon i njegove vojske samo što nas nisu stigli! Mi nemamo snage da im se suprotstavimo!”

Verse 62

ﭚﭛﭜﭝﭞﭟﭠ ﭡ ​

“Griješite! Nije tako kao što mislite! Allah će mi pomoći, On će me putem spasa povesti”, kaza Musa, alejhis-selam.

Verse 63

ﭢﭣﭤﭥﭦﭧﭨﭩﭪﭫﭬﭭﭮﭯ ﭰ ​

Onda je Uzvišeni Allah objavio Musau: “Udari štapom svojim po moru!” Uslijed Musaova, alejhis-selam, udarca more se razdvojilo na dvanaest prolaza, na onoliko koliko je bilo plemena koja su činila Musaov narod, pa je svaka strana mora izgledala kao ogromno brdo u svojoj čvrstini, tako da voda nije proticala.

Verse 64

ﭱﭲﭳ ﭴ ​

Mudri Allah učinio je da se faraon i njegovi poklonici približe moru te da u njega zagaze misleći da i oni mogu proći.

Verse 65

ﭵﭶﭷﭸﭹ ﭺ ​

A Musaa, alejhis-selam, i njegove sljedbenike Uzvišeni je Allah spasio: prešli su more i niko se od njih nije utopio.

Verse 66

ﭻﭼﭽ ﭾ ​

Nakon što su se sinovi Israilovi spasili, Allah, džellešanuhu, uništio je faraona i njegove poklonike.

Verse 67

ﭿﮀﮁﮂﮃﮄﮅﮆﮇ ﮈ ​

U Musaovu, alejhis-selam, spasenju (pomoću prolaza u moru koje se rastavilo) i faraonovu uništenju leži zaista očigledno znamenje i kategorički dokaz o istinitosti onog Musaova, alejhis-selam, poslanstva. Ali, većina onih što bijahu uz faraona nisu bili vjernici.

Verse 68

ﮉﮊﮋﮌﮍ ﮎ ​

Poslaniče, Gospodar tvoj, zaista je silan, te se osvećuje Svojim neprijateljima; samilostan je prema pokajnicima.

Verse 69

ﮏﮐﮑﮒ ﮓ ​

Kazuj svojim sunarodnicima, Allahov Poslaniče, vijesti o Ibrahimu, alejhis-selam.

Verse 70

ﮔﮕﮖﮗﮘﮙ ﮚ ​

Jednom, poslanik Ibrahim, alejhis-selam, obratio se svom ocu Azeru i svojim sunarodnicima: “Šta to vi obožavate? Čemu se, a ne Svevišnjem Allahu, klanjate?”

Verse 71

ﮛﮜﮝﮞﮟﮠ ﮡ ​

Oni mu odgovoriše: “Obožavamo kumire, iskreno im se predajemo i njima se povazdan obraćamo.”

Verse 72

ﮢﮣﮤﮥﮦ ﮧ ​

Ibrahim, alejhis-selam, reče svojim sunarodnicima: “Čuju li vas vaši kumiri kad im se obraćate?”

Verse 73

ﮨﮩﮪﮫ ﮬ ​

“Mogu li vam vaši bogovi kojima se klanjate pribaviti kakvo dobro – ako ste im vjerni i predani, odnosno mogu li vam kakvo zlo nanijeti – ako biste im okrenuli leđa?”, upita ih poslanik Ibrahim, alejhis-selam.

Verse 74

ﮭﮮﮯﮰﮱﯓ ﯔ ​

“Ne, oni ne čuju naše molbe, mi baš nikakvo dobro nemamo od toga što ih obožavamo, niti bismo bili na kakvoj šteti ako bismo ih prestali obožavati”, odgovoriše mnogobošci. “Ali, zatekli smo svoje pretke, djedove i očeve, da tako čine, pa ih mi, eto, u tome odano i brižno slijedimo.”

Verse 75

ﯕﯖﯗﯘﯙ ﯚ ​

“A jeste li razmišljali”, ponovo će Ibrahim, “o tome što činite? Pa vi, uočite to, obožavate običnu materiju, a ne Allaha!”, reče im.

Verse 76

ﯛﯜﯝ ﯞ ​

“I vi i davni preci vaši robujete kumirima”, kaza Ibrahim.

Verse 77

ﯟﯠﯡﯢﯣﯤ ﯥ ​

I reče: “Sva vaša božanstva kojima robujete, a ne Sveznajućem Allahu, neprijatelji su moji jer su neistina. Ali, moj neprijatelj nije Allah, Gospodar svih stvorenja.”

Verse 78

ﯦﯧﯨﯩ ﯪ ​

“Allah je Onaj Koji me je stvorio, On me Pravom stazom napućuje u pogledu dobrobiti ovog i budućeg svijeta”, objasni svom narodu poslanik Ibrahim, alejhis-selam.

Verse 79

ﯫﯬﯭﯮ ﯯ ​

Dodao je Allahov miljenik Ibrahim: “Allah je Onaj Koji me hrani kad sam gladan, i Koji me poji kad sam žedan.”

Verse 80

ﯰﯱﯲﯳ ﯴ ​

“Allah je Onaj Koji me, kad obolim, iscjeljuje, samo On može ozdravljenje dati, samo On bolest i lijek daje”, Ibrahim će.

Verse 81

ﯵﯶﯷﯸ ﯹ ​

“Allah je Onaj Koji će me usmrtiti kad dođe moj smrtni čas, a zatim će me oživiti iz mezara”, nastavio je Ibrahim, alejhis-selam.

Verse 82

ﯺﯻﯼﯽﯾﯿﰀﰁ ﰂ ​

I rekao je: “Allah je jedini Onaj Koji će mi – žudim za tim – oprostiti grijehe i preći preko mojih ružnih postupaka na Dan konačnog polaganja računa.”

Verse 83

ﰃﰄﰅﰆﰇﰈ ﰉ ​

Potom se poslanik Ibrahim, alejhis-selam, obratio Svevišnjem Allahu dovom: “Gospodaru moj, znanje mi vjersko i pronicljivost podari, i dobrīma me pridruži, u džennetskim baščama uživanja!”

Verse 84

ﭑﭒﭓﭔﭕﭖ ﭗ ​

“I učini, Allahu, da me naraštaji koji će doći poslije mene, do Dana sudnjeg, spominju po istini i dobru”, zamolio je Ibrahim.

Verse 85

ﭘﭙﭚﭛﭜ ﭝ ​

Također je zamolio: “Allahu, učini me jednim od bogobojaznih i čestitih, dobrih i iskrenih ljudi koji će baštiniti blagodati džennetske! Nastani me u džennet!”

Verse 86

ﭞﭟﭠﭡﭢﭣ ﭤ ​

“I oprosti, Allahu, ocu mom jer je on, zato što čini širk, jedan od onih koji su zalutali!”, ovako je zamolio Ibrahim, alejhis-selam, ali prije nego što će se pokazati da je Azer, njegov otac, Allahov neprijatelj; odrekao se Ibrahim svog oca čim mu se pokazalo da je neprijatelj vjere i nije više za njega tražio oprost.

Verse 87

ﭥﭦﭧﭨ ﭩ ​

“I nemoj me, Allahu moj, osramotiti pred svim stvorenjima na Dan kad ćeš oživiti ljude radi polaganja računa”, zamolio je Ibrahim.

Verse 88

ﭪﭫﭬﭭﭮﭯ ﭰ ​

Te je dodao: “Smiluj mi se na Dan ustanuća, kad čovjeku neće imetak koji je skupljao koristiti, kao ni sinovi koji su bili uz njega na dunjaluku!”

Verse 89

ﭱﭲﭳﭴﭵﭶ ﭷ ​

Ibrahim je rekao da će uspjeti samo onaj ko kreposna srca pred Allaha stupi, tj. čije srce bude čisto od širka i licemjerstva, pokazivanja pred svijetom i zadivljenosti samim sobom. Takav će imati koristi od imetka koji je udlijelio na Božijem putu i od djece koja za njega budu upućivala dove.

Verse 90

ﭸﭹﭺ ﭻ ​

Allah će, džellešanuhu, približiti džennet onima što su bili bogobojazni, pa su izvršavali vjerske naredbe i sustezali se od vjerskih zabrana.

Verse 91

ﭼﭽﭾ ﭿ ​

A bezvjernicima, koji na dunjaluku nisu bili upućeni nego su u stranputici bili, Svevišnji Allah pokazat će džehennem usplamtjeli onda kad budu na stajalištu.

Verse 92

ﮀﮁﮂﮃﮄﮅ ﮆ ​

Krivovjerni će biti ukoreni, pa će im se reći: “Gdje su vaši kipovi i idoli kojima ste robovali na dunjaluku?”

Verse 93

ﮇﮈﮉﮊﮋﮌﮍ ﮎ ​

“Eto, isti ti kipovi i idoli kojima ste robovali, a ne Svemogućem Allahu, tvrdeći da donose dobro i čuvaju od zla – mogu li vam sad pomoć pružiti i od neizbježne vas kazne zaštititi? Štaviše, mogu li sami sebi pomoć pružiti, pa stradanje izbjeći?”, kazat će im se.

Verse 94

ﮏﮐﮑﮒ ﮓ ​

Zatim će Svevišnji Allah strovaliti u paklenu vatru, na lice, i obožavaoce lažnih božanstava i njihova božanstva, sjedinit će u džehennemu kolovođe zablude i njihove pristalice.

Verse 95

ﮔﮕﮖ ﮗ ​

I vojske Iblisove, njegovi pomagači, svi će, bez izuzetka, biti s idolopoklonicima bačeni u džehennemsku provaliju.

Verse 96

ﮘﮙﮚﮛ ﮜ ​

U paklenoj vatri, sporit će se mnogobošci, koji su smatrali da Allah ima saučesnike, svađat će se s onima koje su obožavali.

Verse 97

ﮝﮞﮟﮠﮡﮢ ﮣ ​

Govorit će: “Allaha nam, na dunjaluku bijasmo, zbilja, u očitoj zabludi!”

Verse 98

ﮤﮥﮦﮧ ﮨ ​

“Mi smo vas, lažne nemoćne bogove, izjednačavali sa Svevišnjim Allahom, Gospodarom svega što postoji, te smo vama, kao što smo Njemu, robovali”, reći će.

Verse 99

ﮩﮪﮫﮬ ﮭ ​

“A samo zlikovci krivim nas putem povedoše, oni koji su nas poticali da obožavamo lažna božanstva, a ne Allaha”, kazat će.

Verse 100

ﮮﮯﮰﮱ ﯓ ​

“Zato sad”, požalit će se nesretnici, “nemamo nikakve zagovornike koji bi se zauzeli kod Uzvišenog Allaha i otklonili od nas kaznu.”

Verse 101

ﯔﯕﯖ ﯗ ​

“I nemamo prijatelje koji nas iskreno vole, pa da se za nas zauzmu i brane nas”, reći će.

Verse 102

ﯘﯙﯚﯛﯜﯝﯞ ﯟ ​

Te će na koncu zaključiti: “O, kamo sreće da imamo drugu priliku, eh, da se možemo vratiti na dunjaluk, pa da vjerujemo u Allaha!”

Verse 103

ﯠﯡﯢﯣﯤﯥﯦﯧﯨ ﯩ ​

U ovom kazivanju o poslaniku Ibrahimu, alejhis-selam, i ružnom završetku poricatelja nalaze se znakovi, pouke i poruke onima koji imaju razuma, pa ipak većina onih koji su čuli ovo kazivanje ne vjeruje.

Verse 104

ﯪﯫﯬﯭﯮ ﯯ ​

Poslaniče, Gospodar tvoj, zaista je silan, te se osvećuje Svojim neprijateljima; samilostan je prema pokajnicima.

Verse 105

ﯰﯱﯲﯳ ﯴ ​

Nuhov, alejhis-selam, narod proglašavao je lažnim svog poslanika Nuha, nije vjerovao u njegovo poslanstvo i samim time negirao je i sve ostale poslanike.

Verse 106

ﯵﯶﯷﯸﯹﯺﯻ ﯼ ​

Kad im se Nuh, alejhis-selam, obratio: “Šta vam je pa se ne bojite dragog Allaha i, strahujući od Njega, ne odustanete od obožavanja lažnih kipova?”

Verse 107

ﯽﯾﯿﰀ ﰁ ​

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Nuh, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

Verse 108

ﰂﰃﰄ ﰅ ​

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana”, Nuh reče. “I meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

Verse 109

ﰆﰇﰈﰉﰊﰋﰌﰍﰎﰏﰐﰑ ﰒ ​

I kazao je poslanik Nuh svojim sunarodnicima: “A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanju vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

Verse 110

ﰓﰔﰕ ﰖ ​

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana”, Nuh reče. “I meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

Verse 111

ﰗﰘﰙﰚﰛﰜ ﰝ ​

Međutim, Nuhovi sunarodnici rekoše: “Zar ćemo povjerovati u to u šta nas pozivaš, kad te slijede najprezreniji i najmanje ugledni ljudi među nama? Među tvojim sljedbenicima nema ugledne gospode i prvaka!”

Verse 112

ﭑﭒﭓﭔﭕﭖ ﭗ ​

Nuh im odgovori: “Ja nisam odgovoran za poslove kojima se bave vjernici koji me slijede! Ja nisam poslat kao onaj ko će bilježiti njihova djela.”

Verse 113

ﭘﭙﭚﭛﭜﭝﭞﭟ ﭠ ​

Oni će pred Allahom, Koji zna ono što tajno i javno čine, račun položiti, a ne preda mnom. Kad biste znali istinu, ne biste takve odvratnosti govorili!

Verse 114

ﭡﭢﭣﭤ ﭥ ​

“A ja neću od sebe tjerati pravovjerne udovoljavajući vašem zahtjevu kako biste povjerovali”, reče poslanik Nuh, alejhis-selam.

Verse 115

ﭦﭧﭨﭩﭪ ﭫ ​

I reče naposlijetku: “Ja sam samo onaj kojeg je Allah, džellešanuhu, poslao da javno, otvoreno i odano upozori na Allahovu kaznu.”

Verse 116

ﭬﭭﭮﭯﭰﭱﭲﭳ ﭴ ​

Nuhovi sunarodnici rekoše: “Ne prestaneš li, o Nuhu, pozivati u islam, sigurno ćemo te grditi i kamenjem sve do smrti gađati!”

Verse 117

ﭵﭶﭷﭸﭹ ﭺ ​

Čuvši tu prijetnju, Nuh, alejhis-selam, uputi dovu Svemogućem Allahu protiv svog naroda: “Allahu, Gospodaru moj, moj me narod zaista u laž utjeruje, ne vjeruje u objavu koju sam od Tebe donio!”

Verse 118

ﭻﭼﭽﭾﭿﮀﮁﮂﮃ ﮄ ​

“Allahu, Gospodaru moj”, zamolio je Znalca svih tajni poslanik Nuh, “zato Ti između njih i mene po pravdi presudi – spasi monoteiste iskrene, a uništi nevjernike bezbožne; zbog njihove ustrajnosti u zabludi, a spasi mene i vjernike koji su uz mene!”

Verse 119

ﮅﮆﮇﮈﮉﮊ ﮋ ​

Tako je Allah, džellešanuhu, spasio poslanika Nuha, alejhis-selam, uslišavajući mu molitvu, i vjernike koji su bili uz njega u lađi, prepunoj ljudi i raznih životinja.

Verse 120

ﮌﮍﮎﮏ ﮐ ​

A zatim je Sveznajući Allah potopio sve one koji nisu vjerovali u Nuha, alejhis-selam.

Verse 121

ﮑﮒﮓﮔﮕﮖﮗﮘﮙ ﮚ ​

U kazivanju o Nuhu, alejhis-selam, spasenju njega i njegovih sljedbenika vjernika, te u uništenju onih koji nisu vjerovali bjelodani su znakovi i očiti pokazatelji ljudima, a većina onih koji su čuli ovo kazivanje nisu povjerovali nego su ostali nevjernici.

Verse 122

ﮛﮜﮝﮞﮟ ﮠ ​

Poslaniče, Gospodar tvoj, zaista je silan, te se sveti Svojim neprijateljima; samilostan je prema pokajnicima.

Verse 123

ﮡﮢﮣ ﮤ ​

Narod Ad poricao je Allahove poslanike tako što je lažnim smatrao svog poslanika Huda, alejhis-selam.

Verse 124

ﮥﮦﮧﮨﮩﮪﮫ ﮬ ​

Spomeni kad im Hud, alejhis-selam, njihov poslanik, reče: “Šta vam je pa se ne bojite dragog Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih kipova?”

Verse 125

ﮭﮮﮯﮰ ﮱ ​

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Hud, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

Verse 126

ﯓﯔﯕ ﯖ ​

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjerske naredbe, a sustežući se od vjerskih zabrana”, Hud reče. “I meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

Verse 127

ﯗﯘﯙﯚﯛﯜﯝﯞﯟﯠﯡﯢ ﯣ ​

I kazao je poslanik Hud svojim sunarodnicima: “A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

Verse 128

ﯤﯥﯦﯧﯨ ﯩ ​

Zatim ih je upitao: “Šta vam je, zar na svakom visu gradite nepotrebne, ni na ovom ni na onom svijetu korisne, palate s kojih posmatrate ljude?”

Verse 129

ﯪﯫﯬﯭ ﯮ ​

“I podižete visoke dvorce i utvrde kao da nećete nikad umrijeti ostavljajući ovaj svijet iza sebe”, upozorio je Hud svoje sunarodnike.

Verse 130

ﯯﯰﯱﯲ ﯳ ​

“A kad nasrćete i kažnjavate, ubijate ili preko svake mjere udarate, silno, grubo i nepravedno, bez imalo sažaljivosti i milosti”, kazao je.

Verse 131

ﯴﯵﯶ ﯷ ​

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, opet je naglasio poslanik Hud, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

Verse 132

ﯸﯹﯺﯻﯼ ﯽ ​

“Čuvajte se srdžbe Onog Koji vas dariva raznovrsnim, brojnim blagodatima koje vidite!”, rekao je Hud, alejhis-selam.

Verse 133

ﯾﯿﰀ ﰁ ​

“Bojte se Allaha, Koji vam dariva stoku, i Koji vam djecu dariva!”, podsjetio ih je na Allahovu dobrotu.

Verse 134

ﰂﰃ ﰄ ​

“Bojte se Gospodara svjetova, Koji vam dariva zelene, prelijepe, guste bašče, s mnogo različitih stabala i plodova, i Koji daje da kroz vaše boravište teku potoci s pitkom vodom!”, kazao je Hud.

Verse 135

ﰅﰆﰇﰈﰉﰊ ﰋ ​

Naposlijetku je rekao: “Sunarodnici moji, zaista strahujem za vas od nepodnošljive kazne na Sudnjem danu!”

Verse 136

ﰌﰍﰎﰏﰐﰑﰒﰓﰔ ﰕ ​

Međutim, Hudovi, alejhis-selam, sunarodnici na to rekoše: “Savjetovao ti ili ne savjetovao – nama je svejedno: nećemo te slušati, nećemo te prihvatiti kao poslanika, nećemo se odreći ovog što ispovijedamo!”

Verse 137

ﭑﭒﭓﭔﭕ ﭖ ​

“Preci naši, djedovi i očevi, vjerovali su upravo u ovo u šta mi vjerujemo. Ovako su oni postupali, ovako su se oni ponašali”, dodali su.

Verse 138

ﭗﭘﭙ ﭚ ​

A zatim su konstatirali: “I neće nas Allah na muke staviti!”

Verse 139

ﭛﭜﭝﭞﭟﭠﭡﭢﭣﭤﭥﭦ ﭧ ​

No, ipak, oni su nastavili poricati Huda, alejhis-selam, svog poslanika, pa ih je Allah, džellešanuhu, uništio pomoću strašnog, hladnog vjetra. U uništenju naroda Ad nalaze se pouke za one kojima je do pouke, a većina njih ne vjeruje.

Verse 140

ﭨﭩﭪﭫﭬ ﭭ ​

A Gospodar tvoj, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Verse 141

ﭮﭯﭰ ﭱ ​

Narod Semud poricao je poslanike tako što je proglašavao lažnim poslanika Saliha.

Verse 142

ﭲﭳﭴﭵﭶﭷﭸ ﭹ ​

Kad je Salih, alejhis-selam, svojim sunarodnicima po krvi, rekao: “Šta vam je pa se ne bojite dragog Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih kipova?”

Verse 143

ﭺﭻﭼﭽ ﭾ ​

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam Božiju poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Salih, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

Verse 144

ﭿﮀﮁ ﮂ ​

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, opet je naglasio Salih, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

Verse 145

ﮃﮄﮅﮆﮇﮈﮉﮊﮋﮌﮍﮎ ﮏ ​

I kazao je poslanik Salih svojim sunarodnicima: “A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

Verse 146

ﮐﮑﮒﮓﮔ ﮕ ​

Upitao ih je: “Mislite li da će vas Svemogući Allah zanemariti, te da vas neće kazniti, a dotle uživate u blagodatima, sigurni?”

Verse 147

ﮖﮗﮘ ﮙ ​

“Zar mislite da ćete proći nekažnjeno, živeći u zelenim, prelijepim i plodovima bogatim vrtovima te među prekrasnim izvorima?”, rekao je Salih, alejhis-selam.

Verse 148

ﮚﮛﮜﮝ ﮞ ​

I kazao je: “Držite li da ćete, dakle, biti ostavljeni da uživate jedući usjeve, raznovrsne i prelijepe, među palmama koje nose zrele, ukusne plodove?”

Verse 149

ﮟﮠﮡﮢﮣ ﮤ ​

Zatim je primijetio: “Vi dotle u brdima, u stijenama, vješto klešete kuće, te ih činite ugodnim za boravak.”

Verse 150

ﮥﮦﮧ ﮨ ​

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, reče Salih, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

Verse 151

ﮩﮪﮫﮬ ﮭ ​

“A ne slušajte zapovijesti onih koji čineći grijehe pretjeruju i prelaze granice Božijeg vjerozakona”, preporučio je Salih, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

Verse 152

ﮮﮯﮰﮱﯓﯔ ﯕ ​

“Nemojte slijediti one koji na Zemlji siju smutnju tako što pozivaju u činjenje grijeha, a ne popravljaju se tako što su poslušni Allahu”, dodao je.

Verse 153

ﯖﯗﯘﯙﯚ ﯛ ​

Međutim, Salihovi, alejhis-selam, sunarodnici na ovo rekoše: “Ti, Salihu, baš spadaš u opčinjene! Vidi se da je sihr na tebe izuzetno snažno djelovao, pa se ponašaš nerazumno.”

Verse 154

ﯜﯝﯞﯟﯠﯡﯢﯣﯤﯥﯦ ﯧ ​

“Osim toga”, kazali su, “ti si čovjek samo, kao i mi što smo, te nemaš nad nama nikakve prednosti da budeš upravo ti poslanik. Nego – podastri ti nama kakav nepobitan dokaz i očigledno čudo da istinu govoriš tvrdeći da te je Allah poslao!”

Verse 155

ﯨﯩﯪﯫﯬﯭﯮﯯﯰ ﯱ ​

Saliha je Svevišnji Allah pomogao znamenitim nadnaravnim djelom, devom koja se pojavila iz stijene. Rekao im je: “Evo, to je deva Allahova, kao što vidite! Ona će se napajati u dan koji određen je, a u poznati dan vi ćete se napajati; ona neće piti vodu u vašem danu, niti ćete vi piti u njezinom danu.”

Verse 156

ﯲﯳﯴﯵﯶﯷﯸ ﯹ ​

“I nikakvo zlo nemojte joj učiniti, nemojte je tući, a pogotovu je nemojte ubiti”, upozorio je Salih, alejhis-selam, svoje sunarodnike. “Učinite li to, Allah će vas uništiti te će vas nesnosnom kaznom kazniti!”

Verse 157

ﯺﯻﯼ ﯽ ​

Ipak, saglasiše se da zakolju istu tu devu, pa priđe nesretnik među njima i zakla je. Pošto vidješe šta su uradili i da će ih neizbježna kazna snaći, žestoko se pokajaše i zažališe zbog svog nepromišljenog postupka. No, nije im, nakon što su kaznu već svojim očima vidjeli, koristilo pokajanje.

Verse 158

ﯾﯿﰀﰁﰂﰃﰄﰅﰆﰇﰈﰉ ﰊ ​

Allah je, džellešanuhu, učinio da ih tad stigne strašna kazna kojom im se prijetilo, a to je potres i krik. U uništenju naroda Semud nalaze se pouke za one kojima je do pouke, a većina njih ne vjeruje.

Verse 159

ﰋﰌﰍﰎﰏ ﰐ ​

A Gospodar tvoj, o Poslaniče, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Verse 160

ﭑﭒﭓﭔ ﭕ ​

Lutov narod proglašavao je lažnim sve poslanike time što je svog poslanika, Luta, alejhis-selam, u laž utjerivao.

Verse 161

ﭖﭗﭘﭙﭚﭛﭜ ﭝ ​

Kad im je Lut, alejhis-selam, rekao: “Šta vam je pa se ne bojite dragog Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih kipova?”

Verse 162

ﭞﭟﭠﭡ ﭢ ​

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam Božiju poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Lut, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

Verse 163

ﭣﭤﭥ ﭦ ​

“Zato se Allaha bojte izvršavajući vjeronaredbe, a sustežući se od vjerozabrana”, rekao je Lut, alejhis-selam, “i meni poslušni budite u onom što vam zapovijedam i u onom što vam zabranjujem!”

Verse 164

ﭧﭨﭩﭪﭫﭬﭭﭮﭯﭰﭱﭲ ﭳ ​

“A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

Verse 165

ﭴﭵﭶﭷ ﭸ ​

Zatim ih je upitao: “Zar vi, mimo sav svijet, muškarcima prilazite, u analni otvor?”

Verse 166

ﭹﭺﭻﭼﭽﭾﭿﮀﮁﮂﮃﮄ ﮅ ​

“A dotle žene svoje, koje je Allah, džellešanuhu, stvorio radi zajedničkog života i uživanja u braku, ostavljate?!”, ukorio ih je Lut, alejhis-selam. “A, vi ste narod koji prekoračuje granicu Allahovog šerijata time što činite ta izopačena djela.”

Verse 167

ﮆﮇﮈﮉﮊﮋﮌﮍ ﮎ ​

Ali Lutov, alejhis-selam, narod reče: “Lute, ne prestaneš li nas odvraćati od spolnog općenja s muškarcima i ne sustegneš li se od osuđivanja, mi ćemo te neizostavno iz našeg naselja protjerati, nećeš među nama boraviti!”

Verse 168

ﮏﮐﮑﮒﮓ ﮔ ​

Lut, alejhis-selam, odvrati: “Pozivam Allaha kao svjedoka da se grozim vašeg gnusnog djela i da prezirem to što radite!”

Verse 169

ﮕﮖﮗﮘﮙ ﮚ ​

Vjerovjesnik Lut uputio je sljedeću dovu: “Gospodaru, spasi mene i porodicu moju od odvratnosti onog što čini moj narod, i sačuvaj nas od kazne koja slijedi za razvrat koji oni čine!”

Verse 170

ﮛﮜﮝ ﮞ ​

I Allah, džellešanuhu, uslišao je ovu dovu: ukazao je spas Lutu, alejhis-selam, i vjernicima, koji su ga slijedili.

Verse 171

ﮟﮠﮡﮢ ﮣ ​

Ali je Sveznajući Allah uništio, od Lutove porodice, njegovu ženu, staricu, koja nije vjerovala, te je ostala s onima koji su kaznu iskusili.

Verse 172

ﮤﮥﮦ ﮧ ​

Nakon što je Lut sa svojom porodicom izišao, Svemogući Allah je uništio naselje Sodomu, pripadnike Lutova, alejhis-selam, naroda, i nikog od njih nije poštedio.

Verse 173

ﮨﮩﮪﮫﮬﮭﮮ ﮯ ​

Uništio ih je sručivši na njih kamenje s neba, kao gustu kišu od bezbroj kapi sačinjenu – o, strašne li kiše u kojoj bijaše kazna za buntovnike koje je Lut upozorio, ali ga nisu poslušali nego su nastavili činiti gnusne poroke.

Verse 174

ﮰﮱﯓﯔﯕﯖﯗﯘﯙ ﯚ ​

U uništenju Lutova, alejhis-selam, naroda, zbog razvrata kojeg su činili, nalaze se znakovi za kasnije naraštaje i pouke za one kojima je do pouke stalo, a većina ih ne vjeruje.

Verse 175

ﯛﯜﯝﯞﯟ ﯠ ​

A Gospodar tvoj, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Verse 176

ﯡﯢﯣﯤ ﯥ ​

Stanovnici Ejke, u kojoj je raslo golemo stablo, a koja se nalazila u blizini Medjena, proglašavali su lažnim sve poslanike time što su u laž utjerivali svog poslanika, Šuajba, alejhis-selam.

Verse 177

ﯦﯧﯨﯩﯪﯫ ﯬ ​

Kad im je Šuajb, alejhis-selam, rekao: “Šta vam je pa se ne bojite dragog Allaha i ne odustanete od obožavanja lažnih kipova?”

Verse 178

ﯭﯮﯯﯰ ﯱ ​

“Zaista, Allah me je poslao vama kao poslanika pouzdanog da ponesem emanet vjere i dostavim vam Božiju poslanicu, bez dodavanja i bez oduzimanja”, kazao je Šuajb, alejhis-selam, svojim sunarodnicima.

Verse 179

ﯲﯳﯴ ﯵ ​

I dodao je: “Zato se bojte Allaha čineći ono što On voli, a sustežući se od svega što izaziva Njegovu srdžbu! Budite meni poslušni glede izvršavanja vjerskih naredbi i sustezanja od vjerskih zabrana!”

Verse 180

ﯶﯷﯸﯹﯺﯻﯼﯽﯾﯿﰀﰁ ﰂ ​

“A ja ne tražim od vas nikakvu nagradu ni nadoknadu za trud koji ulažem u dostavljanje vjere, mene će Allah, Gospodar svega što postoji, nagraditi.”

Verse 181

ﰃﰄﰅﰆﰇﰈﰉ ﰊ ​

“Mjericu ljudima ispunjavajte prilikom trgovine i nemojte nipošto zakidati”, uputio je Šuajb stanovnicima Ejke savjet.

Verse 182

ﰋﰌﰍ ﰎ ​

“I ispravnim mjerilom mjerite”, kazao je.

Verse 183

ﰏﰐﰑﰒﰓﰔﰕﰖﰗ ﰘ ​

“I ljudima njihovo ne umanjujte”, Šuajb će, “i nemojte po Zemlji nered praviti čineći grijehe!”

Verse 184

ﭑﭒﭓﭔﭕ ﭖ ​

“I bojte se Uzvišenog Allaha, Koji je vas, kao i narode pređašnje, stvorio! Čuvajte se Njegove kazne!”

Verse 185

ﭗﭘﭙﭚﭛ ﭜ ​

Stanovnici Ejke na to rekoše: “Ti, Šuajbe, baš spadaš u opčinjene! Vidi se da je sihr izuzetno snažno djelovao na tebe, te se ponašaš nerazumno.”

Verse 186

ﭝﭞﭟﭠﭡﭢﭣﭤﭥ ﭦ ​

“Osim toga”, kazali su, “ti si čovjek samo, kao i mi što smo. U čemu se onda razlikuješ od nas da nam budeš poslanik?! Štaviše, mi držimo da ti iznosiš laži na Allaha tvrdeći da te je On poslao!”

Verse 187

ﭧﭨﭩﭪﭫﭬﭭﭮﭯ ﭰ ​

“Ako govoriš istinu, o Šuajbe”, rekli su naposlijetku, “da te je Allah poslao, zamoli svog Gospodara da na nas sruči komad neba koji će nas uništiti.”

Verse 188

ﭱﭲﭳﭴﭵ ﭶ ​

Šuajb, alejhis-selam, samo reče: “Allah, Gospodar moj, upućen je u širk i grijehe koje činite, ništa od vaših dijela nije Mu skriveno.”

Verse 189

ﭷﭸﭹﭺﭻﭼﭽﭾﭿﮀﮁ ﮂ ​

Pa ipak, stanovnici Ejke nastavili su, uporno i tvrdoglavo, utjerivati u laž vjerovjesnika Šuajba, alejhis-selam, te ih je Svemogući Allah uništio pomoću nezamislive vrućine zbog koje su bježali u sve hladove te su, na koncu, uočili oblak pod koji su se svi sklonili, a iz kojeg se sručila vatra na njih i sve ih spalila. Eto, to je bila strašna kazna koja ih je sustigla tog kobnog dana.

Verse 190

ﮃﮄﮅﮆﮇﮈﮉﮊﮋ ﮌ ​

U kazni koja je spuštena na stanovnike Ejke nalaze se znakovi i pouke za one koji žele pouku izvući, a većina njih ne vjeruje.

Verse 191

ﮍﮎﮏﮐﮑ ﮒ ​

A Gospodar tvoj, zaista je silan, pa uništava Svoje neprijatelje, a milostiv je spram onih koji se kaju.

Verse 192

ﮓﮔﮕﮖ ﮗ ​

Odista je ovaj veličanstveni Kur’an, koji je objavio Poslaniku islama, sallallahu alejhi ve sellem, objava Gospodara svega što postoji.

Verse 193

ﮘﮙﮚﮛ ﮜ ​

Od Allaha Milostivog časni Kur’an donosi melek Džibril, alejhis-selam.

Verse 194

ﮝﮞﮟﮠﮡ ﮢ ​

Melek Džibril, alejhis-selam, donosi časni Kur’an na Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, srce da ga zapamti i razumije i dostavlja, upozoravajući na Allahovu kaznu.

Verse 195

ﮣﮤﮥ ﮦ ​

Eto tako, Džibril donosi slavni Kur’an na književnom arapskom jeziku.

Verse 196

ﮧﮨﮩﮪ ﮫ ​

Ovaj slavni Kur’an spomenut je u knjigama prijašnjih poslanika: obavijestili su o njemu svoje narode prenoseći im tu veliku radovijest.

Verse 197

ﮬﮭﮮﮯﮰﮱﯓﯔﯕ ﯖ ​

Zar mekkanskim poricateljima nije dovoljno kao dokaz da si ti uistinu poslanik to što su učenjaci među sinovima Israilovim znali da je sve to istina, kao npr. Abdullah b. Selam?

Verse 198

ﯗﯘﯙﯚﯛ ﯜ ​

Da je Sveznajući Allah objavio ovaj Kur’an nekom nearapu koji ne vlada arapskim jezikom, opet bi ga negirali.

Verse 199

ﯝﯞﯟﯠﯡﯢ ﯣ ​

Dakle, da je Allah tako učinio, pa da višebošcima isti taj nearap kaziva kur’anske ajete, oni u časni Kur’an opet ne bi povjerovali, nego bi rekli da ga ne razumiju. Neka zahvaljuju Allahu jer je objavljen na njihovu jeziku.

Verse 200

ﯤﯥﯦﯧﯨ ﯩ ​

Eto, tako Sveznajući Allah daje da se poricanje i nevjerstvo duboko uvriježi u srca grešnikā.

Verse 201

ﯪﯫﯬﯭﯮﯯﯰ ﯱ ​

Stoga krivovjerni neće napustiti nevjerstvo dok se ne suoče sa stradanjem i kaznom.

Verse 202

ﯲﯳﯴﯵﯶ ﯷ ​

A kazna će im nenadano doći, a da to oni i ne naslute, bez bilo kakvog upozorenja bit će dohvaćeni i uništeni.

Verse 203

ﯸﯹﯺﯻ ﯼ ​

A pošto ugledaju kaznu i uvjere se u njezinu neizbježnost, reći će, kajući se: “Hoće li nam se imalo vremena pružiti, da razmislimo, te povjerujemo u dobrog Allaha?”

Verse 204

ﯽﯾ ﯿ ​

Zar oni požuruju Našu kaznu govoreći: “Nećemo povjerovati dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš!”

Verse 205

ﰀﰁﰂﰃ ﰄ ​

Allahov Poslaniče, šta misliš, ako Allah, džellešanuhu, učini da mekkanski nevjernici požive dugo godina u blagodatima...

Verse 206

ﰅﰆﰇﰈﰉ ﰊ ​

I na koncu, nakon tog vremena u kojem su uživali, ih snađe kazna kojom im se prijetilo…

Verse 207

ﭑﭒﭓﭔﭕﭖ ﭗ ​

Nevjernicima neće biti ni od kakve koristi to što su u dugom slatkom životu uživali, tim prije jer tih užitaka više nema.

Verse 208

ﭘﭙﭚﭛﭜﭝﭞ ﭟ ​

Allah nije uništio nijedno naselje na Zemlji prije nego što je protiv njegovih stanovnika uspostavio dokaz poslavši poslanika i objavivši im Knjigu.

Verse 209

ﭠﭡﭢﭣ ﭤ ​

A slao je opominjatelje radi pouke i podsjećanja. Svevišnji Allah, neka se zna, nije nepravdu činio kaznivši one kojima je poslao poslanika i objavio Knjigu te oni nisu povjerovali.

Verse 210

ﭥﭦﭧﭨ ﭩ ​

Časni Kur’an ne donose šejtani Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Verse 211

ﭪﭫﭬﭭﭮ ﭯ ​

Šejtani to nisu u stanju učiniti, to zbilja nije u okvirima njihove moći.

Verse 212

ﭰﭱﭲﭳ ﭴ ​

Čak i mogućnost da ga oni čuju isključena je jer ne mogu na nebu doprijeti do njega. Pa kako je onda moguće da ga oni Poslaniku dostavljaju?

Verse 213

ﭵﭶﭷﭸﭹﭺﭻﭼﭽ ﭾ ​

Zato ne smatraj da Allahu ima iko ravan i ne zazivaj nikog osim Njega! Budeš li činio širk, Allah će te neizostavno kazniti i niko te neće odbraniti od strašne kazne.

Verse 214

ﭿﮀﮁ ﮂ ​

Poslaniče, opominji svoje najbliže saplemenike, počinjući od porodice i bližnjih, da će ih stići kazna ostanu li dosljedni činjenju širka.

Verse 215

ﮃﮄﮅﮆﮇﮈ ﮉ ​

I budi skroman, sasvim blag i učtivo se obraćaj onima što vjeruju u tvoj poziv i slijede tvoj naputak! Budi prema njima samilostan i učtiv.

Verse 216

ﮊﮋﮌﮍﮎﮏﮐ ﮑ ​

A ne budu li te poslušali kad im zapovjediš da vjeruju u jednog Boga i da Njemu budu poslušni, reci im: “Odričem se širka i grijeha koje činite!”

Verse 217

ﮒﮓﮔﮕ ﮖ ​

I svaku svoju potrebu i svaki posao prepusti Allahu, Onom Koji se sveti Svojim neprijateljima, i Koji je samilostan prema pokajnicima.

Verse 218

ﮗﮘﮙﮚ ﮛ ​

Allah je Onaj Koji te vidi, Poslaniče milosti, kad ustaneš obaviti namaz.

Verse 219

ﮜﮝﮞ ﮟ ​

Vidi te kad obavljaš namaz među onima što po tlu padaju ničice. Gospodaru nije skriveno ni ono što ti činiš ni ono što drugi ljudi čine.

Verse 220

ﮠﮡﮢﮣ ﮤ ​

Allah, džellešanuhu, čuje tvoje učenje časne Knjige, zikr koji činiš tokom namaza. On zna sve tvoje namjere.

Verse 221

ﮥﮦﮧﮨﮩﮪ ﮫ ​

Hoćete li, o ljudi, da vam kažem kome silaze šejtani, za koje velite da donose časni Kur’an?

Verse 222

ﮬﮭﮮﮯﮰ ﮱ ​

Šejtani silaze onima proricateljima, koji lažu i čine razvrat i velike grijehe.

Verse 223

ﯓﯔﯕﯖ ﯗ ​

Šejtani prisluškuju ono što govore meleki, uzvišeno društvo, pa čuju jednu riječ koju hitro prenesu vračevima i prorocima – ovi većinom izmišljaju laži – pa na to zrno istine dodaju tovar laži.

Verse 224

ﯘﯙﯚ ﯛ ​

A pjesnici, za koje tvrdite da je Poslanik islama jedan od njih, većinom svoju poeziju zasnivaju na neistini, pa se za njima, pjesnicima, povode, njima slični.

Verse 225

ﯜﯝﯞﯟﯠﯡﯢ ﯣ ​

Zar ne znaš, Poslaniče, da se isti ti pjesnici bave svim i svačim, izgubljeni su i dezorjentirani u svakoj dolini, pa lažu, promiču nerealne stvari, vrijeđaju i hvale, a ponekad čine oboje.

Verse 226

ﯤﯥﯦﯧﯨ ﯩ ​

I oni govore ono što svojim djelima ne potvrđuju: hvale se djelima koja nisu učinili.

Verse 227

ﯪﯫﯬﯭﯮﯯﯰﯱﯲﯳﯴﯵﯶﯷﯸﯹﯺﯻﯼﯽ ﯾ ​

Pa ipak, Allah, džellešanuhu, ne kori pjesnike vjernike, one koji čine dobra djela, a često Allaha spominju i bore se te pobijede Allahove neprijatelje nakon što im ovi nanesu nepravdu (kao što je bio slučaj s Hassanom b. Sabitom, radijallahu anhu). A saznat će oni koji čine sebi nepravdu čineći širk i nasilje vjernicima kakvo će ih povratište u Svevišnjeg Allaha čekati i kakvo ih detaljno polaganje računa čega.